Franki želim stvarno sve najbolje. Velika je čast na tako velikom natjecanju dobiti jedno takvo priznanje. Želim Franki što bolji plasman kao što sam ga željela svim našim dosadašnjim predstavnicima – rekla je Emilija Kokić koja je s grupom “Riva” i pjesmom ‘Rock me’ 1989. godine pobijedila na Euroviziji te se prisjetila svoje velike večeri.
– Sjećam se da nisam imala tremu jer smo u Švicarsku stigli tjedan dana prije nastupa i svaki dan smo imali probe. Kada je došlo do glavnog nastupa, mislila sam da neću moći izaći na pozornicu od straha. Svakakve gluposti su mi prolazile kroz glavu. Pokojni doktor Nikica Kalogjera, koji je nama bio dirigent, odlučio mi je pričati svoje priče iz djetinjstva. Umirala sam od smijeha i zaboravila da trebamo izaći na pozornicu. On mi je tako uspio ukloniti tremu. Osim toga, nisam imala tremu jer je rasvjeta na pozornici bila toliko jaka da ja nisam ništa zbog nje vidjela. Nisam imala dojam kao da me zapravo gledaju milijuni ljudi i vratila mi se sigurnost koju sam imala na probama. Nastup je prošao odlično, a kada je došlo vrijeme bodovanja, bilo je jasno da ćemo pobijediti. Tada mi nije sjedalo u glavu da ćemo mi uistinu odnijeti pobjedu i imala sam osjećaj kao da sanjam. Zbog silnog uzbuđenja jednostavno sam se isključila. Kada su nas proglasili pobjednicima, morali smo ponovno izvesti pobjedničku pjesmu. Već prvim taktovima, bez ikakvog razmišljanja, odlučila sam pjesmu otpjevati na engleskom jeziku. To nije bilo unaprijed dogovoreno nego je to bio danak moga šoka, ali dobro je ispalo. Celine Dion, pobjednica godine prije, nam je uručila nagradu. Toga se dijela ne sjećam. Sva sreća pa postoje videosnimke – rekla je Emilija koja je odmah nakon pobjede nazvala majku. U najdražem sjećanju ostao joj je doček brojnih građana u rodnom Zadru na glavnom trgu.
Maja Blagdan osvojila je četvrto mjesto na natjecanju 1996. godine s pjesmom ‘Sveta ljubav’ koja joj je i dandanas jedna od dražih pjesama koje izvodi.
– Velika je to bila čast, velika večer i poseban trenutak za mene i moju karijeru. Meni se to tada nije činio kao toliki teret, ali bio je. Vidjela sam i osjetila očekivanja koja ljudi imaju od mene, ali bila sam ispraćena s velikom podrškom. Kada se toga prisjetim, bude mi žao što se danas stavlja toliki negativan pritisak na izvođače koji idu predstavljati svoju zemlju na Eurosongu. Znam koliko je teško uspješno izvesti nastup bez podrške i u takvom negativnom kontekstu. Važan je to događaj za glazbenikovu karijeru i bilo bi bolje da ljudi isprate tu osobu s pozitivnom energijom. Ja sam to osjetila i lijep je to bio osjećaj – rekla je Maja te dodala:
– Želim Franki od svega srca da doživi osjećaj koji sam ja imala te večeri. Ja joj šaljem ljubav i podršku te želim da uživa u svakom trenutku. Tremu nije imao ni Boris Novković koji je 2005. godine na Euroviziji u Kijevu predstavljao Hrvatsku s pjesmom ‘Vukovi umiru sami’.
– Pamtim to kao vrlo lijepo iskustvo uz odličnu ekipu. Članovi Lada i ja bili smo sjajna simbioza. Nije bilo treme i vladala je vrlo pozitivna energija. Sjećam se da sam džogirao po Kijevu i bio maksimalno rasterećen. Pamtim dobar plasman, najbolji od 2005. godine sve do danas. Imali smo dosta spartanski režim s obzirom na ubitačan tempo pun proba, kostimiranja i šminkanja. Kada je sve prošlo, dali smo si oduška u jednom klubu čiji su vlasnici braća Kličko – rekao je Boris čija se pjesma plasirala na jedanaesto mjesto.
