Već 12 godina na Radio Studentu emitira se emisija Hodalica koja progovara o životu osoba s invaliditetom i svim izazovima s kojima se susreću u svakodnevnom životu, a u ulozi urednice i voditeljice našla se diplomirana novinarka Ivona Šeparović koja i sama zna kako je biti osoba s invaliditetom u Hrvatskoj. Od rođenja ima cerebralnu paralizu, no unatoč invaliditetu Ivona svoj život živi punim plućima, a u poslu je prava profesionalka koja uspije doskočiti svakoj prepreci koja joj se nađe na putu. Kako se zaljubila u radijsko novinarstvo, je li se ikada susrela s predrasudama kada su u pitanju novinarski zadaci, ali i što slušateljima priprema u novoj sezoni Ivona nam je otkrila netom prije početka nove sezone na Radio Studentu.
Kako je uopće nastala ideja o pokretanju 'Hodalice' i što slušatelje sve čeka u narednoj sezoni koja kreće početkom akademske godine?
Hrvatski savez udruga za mlade i studente s invaliditetom SUMSI i Radio Student uvidjeli su potrebu da se u medijima progovori o temama vezanima uz osobe s invaliditetom, u skladu sa profesionalnim novinarskim standardima i ne naglašavajući invaliditet više nego što je relevantno za određenu priču. Smatrali smo da jedino tako možemo svakodnevicu osoba s invaliditetom slušateljima približiti na realan način. U emisijama obrađujemo teme koje se tiču svih mladih, poput mobilnosti studenata ili polaganja vozačkog ispita, ali i neke specifične koje se tiču određenih prava osoba s invaliditetom, poput osobne invalidnine ili doplatka za tuđu njegu i pomoć. Nakon ljetne stanke bavit ćemo se temama poput: osobne asistencije, obrazovanja i zapošljavanja osoba s invaliditetom, medijacije i mnogim drugima. U rujnu će nam gostovati predstavnica Ureda pravobranitelja za osobe s invaliditetom te Hrvatske udruge za medijaciju, a govorit ćemo i o gastro natjecanju za osobe s invaliditetom, Cupid's spoon. Slušajte nas četvrtkom od 11:20 na 100.5mHz.
Kao urednica, ali i voditeljica emisije vidite li neke konkretne pomake koji su nastali upravo zahvaljujući toj emisiji?
Činjenica da otvaramo prostor u kojem se o osobama s invaliditetom ne govori ni kao o "jadnicima" ni kao o "super-herojima" (jer osobe s invaliditetom nisu ni jedno ni drugo) sama po sebi je pomak. Budući da je emisija kreirana u koprodukciji Saveza SUMSI i Radio Studenta, sudjelujući u kreiranju emisije, dio studenata novinarstva uči kako ravnopravno prikazivati osobe s invaliditetom u medijima, što će im svakako koristiti u budućem radu.
Vjerujem da kroz emisije podižemo razinu svijesti javnosti o tome da na osobe s invaliditetom trebaju gledati kao ravnopravne građane, ali i da smo potaknuli same osobe s invaliditetom da budu aktivniji, iskoriste svoje potencijale i ostvare realne ciljeve. Nemam informacije o konkretnim promjenama koje je baš emisija "Hodalica" uzrokovala, ali javno progovaranje o svakodnevici osoba s invaliditetom sigurno dugoročno utječe na smanjenje predrasuda društva i lakše uključivanju osoba s invaliditetom u sve segmente društva.
Koji je koncept emisije i kako birate teme koje ćete obrađivati u emisiji?
Naziv "Hodalica" odabrali smo jer sam ja u to vrijeme koristila hodalicu (smijeh). "Hodalica" je za sada jedina emisija u kojoj se na jednom mjestu može saznati sve o aktivnostima za osobe s invaliditetom. Naziv upućuje na to da pokrivamo teme namijenjene osobama s invaliditetom, ali naravno da ne isključujemo osobe bez invaliditeta. Uostalom, svatko od nas u nekom trenutku u životu treba nekakvu pomoć, bez obzira na to jeste li osoba sa ili bez invaliditeta. "Hodalica" pruža relevantne i potrebne informacije, zato je slogan emisije: "Hodajte kroz život uz "Hodalicu" Radio Studenta!". U kreiranju koncepta emisije 2011. godine osim mene sudjelovali su: Ivan Vlašić, Denis Marijon, Albina Žnidar i Karlo Antolković. Emisija ima dva dijela, u prvom emitiramo vijesti koje su važne mladima i/ili osobama s invaliditetom, a nakon toga slijedi intervju s gostom/gošćom čiji je život i/ili profesionalni rad vezan uz svakodnevicu mladih/ili osoba s invaliditetom. Nastojimo birati teme koje su aktualne, a možda nisu toliko zastupljene u main-stream medijima. Ponekad nam se udruge, stručnjaci i pojedinci sami javljaju putem e-maila i društvenih mreža. Sretni smo što udruge civilnoga društva i institucije, ali i pojedinci emisiju "Hodalica" prepoznaju kao medijski prostor u kojem mogu progovoriti ne samo o izazovima, već i o mogućnostima te predstaviti svoj rad usmjeren mladima i/ili osobama s invaliditetom.
I sami ste osoba s cerebralnom paralizom. Jeste li se ikada zbog toga, kada je posao u pitanju, susreli s nekim predrasudama?
Nisam. Predrasude nastaju kada se nagomila neznanje. To je dvosmjerna ulica, jer se neznanje može nadvladati otvorenom komunikacijom te tako spriječiti pojavu predrasuda. Zahvalna sam što su me bližnji od ranog djetinjstva učili da je na meni odgovornost da realno procijenim svoje mogućnosti u pojedinoj situaciji, učinim ono što mogu i zatražim pomoć kada i koliko stvarno trebam. Tako živim i tako radim. Planiranje odlazaka "na teren" kao i kreiranja emisije, uključuje dodatnu tehničku i logistički pripremu, ako npr. idem na mjesto koje ima stepenice ili ako intervjuiram sugovornika koji ne može doći. Zato ponekad intervjue snimamo unaprijed ili ih odrađujemo telefonski, iako se trudimo da sve ide uživo, kada god je to moguće.
Ne gledam na to kao na nešto posebno, jer smatram da je moja profesionalna novinarska obveza da učinim što god je potrebno da emisija bude kvalitetna, zanimljiva i korisna. Nadam se da tako svojim primjerom potičem i druge osobe s invaliditetom da se fokusiraju na svoje sposobnosti i pokažu da mogu biti dobri u onome što rade. Invaliditet u tome ne mora biti presudan, osim ako kao osobe s invaliditetom sami "guramo" invaliditet ispred sebe i koristimo ga kao ispriku. Pronaći način često je lakše nego što mislimo, ali trebamo se usuditi i – krenuti!
Otkud ljubav prema radiju? Jeste li oduvijek znali da želite raditi u medijima?
Oduvijek sam maštala o tome da budem novinarka, ali mislila sam da nikad neću raditi na radiju. Očekivala sam da ću završiti u tisku ili na portalu, jer se slobodnije osjećam u pisanju. Radio Student je kao partner u kreiranju emisije "Hodalica", Savezu SUMSI 2014. godine predložio da odredi osobu iz SUMSI-ja koja će uređivati i voditi Hodalicu. Denis Marijon (predsjednik Saveza SUMSI) predložio je Ivanu Vlašiću (glavnom uredniku Radio Studenta) da ja postanem urednica i voditeljica. Dobila sam priliku biti uživo u eteru, što je za mene bilo potpuno neočekivano.
U početku mi je bilo jako teško naviknuti se na "čim si nešto rekla, nema natrag". No, zavoljela sam radio, posebno adrenalin koji osjetim kad mi tehničar u slušalice kaže: "Krećemo za 10 sekundi!". Na radiju sam naučila djelovati unatoč osjećaju nelagode, što mi pomaže u svim životnim situacijama.
Maštali ste i o tome da postanete sportska komentatorica, tinja li ta želja još uvijek u vama?
To je bio moj tinejdžerski san, zbog kojeg sam i upisala novinarstvo. Ta želja mi se djelomično i ostvarila kada sam 2016. i 2017. uređivala sportske vijesti na Radio Studentu. Bilo mi je pomalo nestvarno informirati javnost o utakmicama i mečevima. To su prekrasne uspomene. Zahvalna sam tadašnjim urednicima sportske redakcije Ivanu i Ivoni, od kojih sam puno naučila i postala značajno sigurnija u eteru.
Nemam više želju biti sportska novinarka, jer danas veliki dio "sportskog" sadržaja uopće nije vezan uz sportske događaje. Sportske rubrike donose sve manje analiza, vijesti su više "zabavne", a manje sportske. Previše se priča o izgledu i o privatnom životu sportaša/ica i sportskih novinara/ki. Smatram da se na taj način obezvrjeđuju sportska postignuća, što je iznimno nekorektno prema sportašima koji danas postižu sjajne uspjehe, u koje svakodnevno ulažu mnogo truda.
Jeste li imali ponude i s drugih radio postaja? Gdje biste voljeli raditi da vam se pruži prilika?
Voljela bih na nekom drugom radiju raditi emisiju koja nije specijalizirana. To je veliki izazov koji priželjkujem. Do sada nisam imala ponude s drugih radio postaja, ali vjerujem da će doći pravo vrijeme i za to.
Komunicirate li sa slušateljima, što vam kažu? Prihvaćate li njihove sugestije?
S obzirom na to da nismo kontaktna emisija, slušatelji nam se javljaju e-mailom ili putem Facebooka. Razmatramo njihove prijedloge, provjeravamo činjenice na koje nam skreću pažnju i tako dolazimo do nekih tema koje bi inače vjerojatno prošle „ispod radara“.
Čime se još bavite? Kako najradije provodite slobodno vrijeme?
Trenutno se dodatno educiram u područjima digitalnog marketinga te idem na govorne vježbe. Slobodno vrijeme najradije provodim u molitvi te u druženjima s obitelji i prijateljima.
Rodom ste s Korčule. Nedostaje li vam Dalmacija? Jeste li nakon fakulteta razmišljali o povratku u svoj rodni kraj ili to trenutno nije opcija?
Da, rodom sam iz Blata na Korčuli. Nedostaje mi otok, otočki život je značajno mirniji i drugačiji od onog u gradu. Posebno volim proljeće u Blatu i ljeta na Prižbi. Povratak trenutno nije opcija, a vidjet ćemo što budućnost nosi.
Koji su vam daljnji planovi u karijeri?
Želja mi je ostati u radijskom eteru te uporno raditi na svom glasu. To je vrlo zahtjevan proces. Zahvaljujući stručnosti i strpljenju mojih mentorica, užitak je puno veći od povremenih frustracija. Tijekom života sam naučila da je najvažniji plan ustrajati u onome što voliš i raditi stvari kako smatraš ispravnim. O rezultatima ne razmišljam unaprijed, ionako se uvijek iznenadim. (smijeh).
VIDEO Indira Levak o prinovi u obitelji: U naš život došao Liam i donio nam neizmjernu radost
