Pjevačica Nika Antolos danas se na Instagramu emotivnom posvetom prisjetila svog oca Borisa, koji je s još petoricom dragovoljaca iz Rijeke poginuo u prosincu 1991. kod Gospića. Nika je na društvenim mrežama često spominjala oca koji je poginuo kada je imala samo dvije godine, a danas, na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, mu je i posvetila pjesmu:
Sjećam se svog prvog sna o Gospiću.
Po sredini ceste letim,kao da me netko nosi al’ mu ne osjećam ruke.
S lijeva i desna kuće pune rupica.
Tenda ducana kao švicarski sir.
Sve je sivo, boja je skupa s radosti i ljudima nestala..
Taj netko/nešto me nosi do šumarka, ispred mene drvored i puteljak sto u sumu vodi.
S lijeve u daljini neko brdo i velika kocka, kao od metala da je,na vrhu..
Odmah kraj mene lijevo,
dva suha drveta.
Tako naklonjena jedno na drugo kao majka i otac nad djetetom, nadvila se nad krunicom na podu.
Gledam i ne razumijem..
Mala sam,
možda 4 godine.
Kasnije od majke i nonota čujem da je upravo tako
izgledalo mjesto gdje je tata poginuo..
U Gospić, Bilaj,
dolazim tek nakon puno godina,
slike tada također,
prvi puta gledam.
Evo ga,
mjesto iz mog sna i let nad upravo tom ulicom kojim moj je tata zadnji puta hodao..
Taj bunker s brežuljka,
moja kocka iz sna..
Šećem oko špilje u kojoj su se grijali i jeli,
a na ulazu joj krunica..
Na podu,
ista ona na koju mi je u snu ukazano..
I sve sto sad se čuje je tišina.
Tišina puna hrabrosti i straha.
Vjetar sto prgavo se progura kroz svaku granu.
Miris polusmrznute zemlje i tvrdog šikarja.
Tu i tamo koji uzah
onih sto su svojima svijeću došli zapaliti,
ali ne preglasni, da ne započnu zbor plača..
Hrsne svećenikova stranica na Bibliji i vadjenje maramica iz džepa tobože zbog prehlade..
Njih je šest ovdje tijelo ostavilo, ali gore uselilo u drugo.
Neki se vraćaju u prošlost za slike radosti, a ja vidim one sto tek dolaze..
Znam da nas čekaš gore,
znam da me okrzneš po ramenu jer tvoja pjesma zasvira mi niotkud..
Znam da šakom udariš mi napadače ravno u savijest i s Njime nadgledaš mi dane.
Znam da mamu ušuškaš svake noći i čuvaš do sunca.
A ti znaj da naš ponos nema krova..
Da čuvat ćemo ti ime kao orden svakom danu života i djela kao slike zakačene na srce.
Tvoje i svih onih sto braća ti po hrabrosti i sad cimeri ondje..
Moj su tata i moj Otac gore ,
ondje otkud sve se vidi,
koga da se bojim..
Respekt Nika , budi jaka i ponosna ka i tvoj otac