Matično kazalište Enesa Vejzovića stradalo je u potresu, ali ansambl Gavelle potrudio se ne razočarati svoju vjernu publiku i stare i nove predstave odigrao je na drugim lokacijama. Vejzović se Gavellinoj publici nedavno prvi put predstavio i kao redatelj u projektu "Obavezan smjer", a trenutačno ga gledamo i ulozi Jure Brkljače u seriji Nove TV "Dar mar". O radu u pandemijskim uvjetima, potresu, braku s glumicom Bojanom Gregorić, politici i vlasti razgovarali smo s tim zagrebačkim glumcem.
Sviđa li vam se lik načelnika Jure Brkljače u seriji "Dar mar", koje njegove karakterne crte cijenite, a koje biste možda promijenili?
Jure Brkljača je samo na prvi pogled obična političarska sirovina, no s druge strane on pokušava biti nježan i brižan otac, koliko mu to rastrganost između karijere i obitelji dopušta. On je i vizionar i borac posvećen nastojanjima da očuva Dizmovo od užasnih vanjskih utjecaja kao što su npr. telekomunikacijske kompanije, dakle ekološki potpuno osviješten pa čak i radikalan. Kao i svaki uspješan političar, u stanju je satima braniti stavove u koje uopće ne vjeruje ili promijeniti mišljenje u sekundi ako je potrebno. Uz uobičajene političarske karakterne crte kao što su bahatost, nadmenost, taština, dvoličnost, neophodne za uspješno bavljenje politikom, Jure je i duboko emotivan čovjek, vječno zaljubljen u načelnicu policije Dizmova. Upravo ga ta osobina, za političara nepoželjna, čini zanimljivim i živim licem. Kako sam za sebe voli reći: Jure Brkljača je institucija!
Da se današnja politička scena i situacija u zemlji mogu postaviti na kazališne daske, kako biste ih postavili; kao dramu, komediju ili tragediju i kojeg biste političara rado glumili u toj predstavi?
To bi bio jedan sjajni zatvorski mjuzikl. Bilo bi tu svakakvih živopisnih likova; premijeri, gradonačelnici, predsjednici uprava, izvršni dopredsjednici, ministri, ministrice... Dakle potreban nam je veliki ansambl, možda čak koprodukcija dvaju kazališta. Radnja je prepuna intriga, prisluškivanih razgovora u zatvorskoj kupaonici, strasti, ucjena, zatvorskih klanova, lijevih i desnih, pobuna u zatvoru, tučnjava, a sve kroz pjesmu i ples. Na žalost, ne znam pjevati pa ne bih mogao sudjelovati kao glumac, eventualno kao suradnik na scenariju.
Na TV ekranima vas zadnjih godina redatelji vide kao političara, pa ste u "Najboljim godinama" glumili poduzetnika i kandidata za Hrvatski sabor Antuna Elezovića, jeste li ikada razmišljali o nekom političkom angažmanu?
Političar je svakodnevno spreman na golemu količinu mržnje, kleveta i pogrda na vlastiti račun, i to ne samo od uvaženih kolega već i od svekolike publike, tj. puka. Glumci to teže podnose, tako da je meni biti načelnik općine Dizmovo sasvim dovoljno što se političke karijere tiče.
Pandemija koronavirusa odrazila se na gospodarstvo u cijelom svijetu, kako je ova situacija utjecala na vaš poziv, koliko vam se obujam posla smanjio i kako vaše matično kazalište funkcionira sada kada zbog potresa ne možete igrati predstave u Gavelli?
Najviše od svega prezirem kukanje, pogotovo u javnom prostoru. Pokušat ću ga izbjeći u ovom odgovoru. Kada danas igram "Kraljevstvo moje" Kazališta Ludens ili "Njuške" Teatra Exit u publici bude 50-60 ljudi. Kad ih bude 100, slavimo kao da ih je 500. Prije korone smo 100 ljudi u publici smatrali teškim porazom. Ovim putem pozivam ljude u kazalište, bilo koje, a ja im kao načelnik općine Dizmovo garantiram da tamo neće pokupiti virus. Naravno, budu li se pridržavali epidemioloških uputa. Kazalište Gavella uz koronakrizu trpi i posljedice potresa. Dok čekamo povratak na našu scenu u Frankopanskoj, pripremamo dvije premijere; projekt Filipa Šovagovića "Zagreb 2020." koji je izveden 27. i 28. studenoga u Laubi i moj projekt "Obavezan smjer" koji je trebao imati izvedbu u tunelu Grič 11. 12. i 13. prosinca. Riječ je o dva autorska projekta koji se na eksperimentalni način, u našem slučaju i jedini mogući, bave stvarnošću koju živimo. Također, moram zahvaliti Damiru Lončaru koji nam je lijepom ljudskom gestom ustupio kazalište Komedija na tjedan dana kako bismo mogli pred zagrebačkom publikom odigrati nekoliko predstava. Koliko god to patetično zvučalo, velika je to stvar i pravi iskaz međukazališnog prijateljstva.
Potres je ostavio posljedice i na vašoj zgradi, koliko će Zakon o obnovi biti od pomoći građanima čiji su domovi stradali u potresu i jesu li država i Grad Zagreb napravili dovoljno nakon potresa?
Nisam čitao Zakon o obnovi pa ne mogu puno o njemu govoriti, no vjerujem da je dobar; isto tako ne vjerujem da će biti proveden. Sve dok ljudi ne shvate da su stubište, krov, balkoni, podrum... zajednička obveza svih suvlasnika zgrade, neće biti pomaka. Ovaj potres bio je samo akcelerator užasnog stanja zgrada u centru Zagreba.
Jeste li ikada odbili neki TV projekt jer ste se možda htjeli više posvetiti kazalištu ili obrnuto i jeste li možda požalili što ste neku ulogu odbili?
Da, bilo je takvih situacija. Kao mlad glumac mislio sam da propuštam bogzna što. Danas znam da se sve dogodilo točno onako kako se trebalo i moralo dogoditi.
Vaša supruga također je članica Gavellina ansambla, kako raspoređujete roditeljske i kućanske obveze radite li na istom projektu i je li to jednostavnije sada kada su vam djeca veća?
Pa da, otkako Raul zna ispeći jaja na oko stvari su postale kudikamo lakše. Kad položi vozački, ja više neću imati nikakvih obveza. Bojana i ja još uvijek ne radimo na istim projektima kako bi uvijek netko od nas mogao biti doma.
Imaju li Raul i Zoe interesa za glumu i slušate li njihove kritike na vaše uloge?
Kad vidim njihove "jutjubere", "tiktokere", "snepčetere"... bolje im je da se suzdrže od kritika. (smijeh)
Vaš je otac slikar, imate li i vi slikarskog talenta i je li se vašim roditeljima svidjela ideja da budete glumac?
Možda sam i imao slikarskog talenta, ali u natruhama, no svakako nisam imao strpljenja za višesatni samotnjački rad kakav slikarstvo jest. Mislim da je mom ocu laknulo što sam otišao na dramsku, a ne na likovnu akademiju.
Pero Kvrgić i Clint Eastwood glume i u devetom desetljeću života, nadate li se da ćete i vi u tim godinama biti aktivni u svom poslu ili sanjate o mirovini i životu daleko od gradske vreve?
Ne nadam se devetom desetljeću niti ga sanjam. No ako već tako uvjetno razgovaramo, onda se s devedeset godina prije vidim na plaži nego na kazališnim daskama.
Supruga Bojana na društvenim mrežama često hvali vaše kulinarske vještine, po kojem specijalitetu ste poznati?
Sve je to dokumentirano na Bojaninu IG profilu u rubrici "Starci kuhaju"
Prilaze li vam na ulici gledatelji serija u kojima ste glumili, sjećate li se nekog posebnog komplimenta ili kritike koju su vam udijelili?
Nedavno me je jedna gospođa na Dolcu pohvalila da puno bolje i mršavije izgledam uživo nego na televiziji; da sam na televiziji baš debeo. Zahvalio sam na komplimentu i otišao kupiti sir, ali ne i vrhnje, bijeli kruh ukućanima, a sebi onaj stiropor od riže.
Nosite li posao doma ili taj tren kad iziđete iz kazališta tamo ostavite i lik koji glumite i je li postojao možda neki lik koji vas je psihički iscrpio dok ste ga glumili?
Glumac na sceni ili u kadru mora biti sjena lica koje igra, dakle prisutan, vidljiv, ali nijem. Kad je predstava ili snimanje gotovo, ta lica koja smo igrali postaju naše sjene još neko vrijeme. Hoću reći da koliko god dajemo svoj pečat ulogama koje igramo, toliko i one na nama ostavljaju svoje tragove.
Tko je u vašem braku tolerantniji, a tko je temperamentniji?
Naravno da sam ja tolerantniji, a Bojana temperamentnija, sve do trenutka kad ja postajem temperamentniji, a Bojana tolerantnija.
Da se na jedan dan možete vratiti u dvadesete godine, koji bi dan to bio?
Već sam rekao da se sve dogodilo upravo onako kako se moralo i trebalo dogoditi. A nikad nisam ni bio ljubitelj "Povratka u budućnost".
Goran Višnjić i Rade Šerbedžija ostvarili su karijeru i u Hollywoodu, jeste li i vi kada razmišljali o odlasku u inozemstvo i imali takvih ponuda?
Imao sam priliku raditi na nekoliko koprodukcija. Posebno pamtim suradnju s velikim Peterom Greenawayem. Ne mogu reći da mi nije bilo zabavno, no da budem iskren, draže mi je igrati Candidea, Umišljenog bolesnika ili Salierija na hrvatskom, nego "prodavača u dućanu" ili "vojnika 2" na engleskom. Glumac je istodobno i rob i svetac svojeg jezika. Moj jezik je hrvatski.
Što bi vas najviše usrećilo u 2021. godini?
Da nakon ovog biča iz 2020. dobijemo dvije-tri šake zobi.
Nakon dugo vremena, u vecernjaku intervju s nekim hrvatskim glumcem/glumicom u kojem nema ljevicarskog prenemaganja. Hvala Enes!