Pariz je poznat kao grad svjetlosti, ali i jedan od najromantičnijih gradova na svijetu. Ništa čudno onda što je zagrebački glumac Asim Ugljen prije dvije godine suprugu Martu iznenadio romantičnim putovanjem u glavni grad Francuske, gdje ju je odveo kako bi proslavili 12. godišnjicu braka.
– Moram priznati da je odlazak u Pariz određen nečim drugim, a ne činjenicom da je najromantičniji grad na svijetu. Kada je Marta zanijela s našim prvim djetetom, Dinom, bili smo dvoje studenata, siromašni kao crkveni miševi, i nismo znali što bismo i kako. Rekao sam joj da je to super stvar, ona je malkoc zinula, jer, kao što rekoh, bili smo dvoje studenata čije karijere još nisu ni počele. Objasnio sam joj da je baš super to da će sada svi tulumariti i zezati se, a mi ćemo biti u pelenama, kašicama i računima. Ali, to će nam dati vjetar u leđa i poticaj za borbu, i preskočit ćemo dio s tulumarenjem, no zato ćemo sa 40, kada drugi budu gurali kolica i proklinjati sebe jer ranije nisu imali djecu, uživati u plodovima svojeg rada i putovati po svijetu, jer će djeca već biti velika. I obećao sam joj da ću je do svojeg 40. rođendana odvesti u Pariz, kao gospođu, dobrim letom, u dobre hotele i dobre restorane i da ćemo obići cijeli grad. Zato smo otišli u Pariz, jer sam joj 15 godina ranije to obećao. Imao sam 39 kada sam je odveo u Pariz – ispričao nam je Asim, kojem je to bio prvi odlazak u francusku prijestolnicu.
- Prvi put sam posjetio Pariz, i to je stvarno grad svjetlosti. Putovao sam ponešto po svijetu, čak ne niti malo, ali moji roditelji su stvarno proputovali pola svijeta i uvijek su mi govorili da je od svih gradova Pariz najljepši na svijetu. I bili su u pravu. To je prijestolnica jedne stare i velike kulture, glavni grad jednog carstva, jedan od najpoznatijih, ako ne i najpoznatiji grad na svijetu, i čaroban je. Bio sam fasciniran činjenicom da im u centru, gdje smo bili smješteni, sve fasade izgledaju novo, slično i neišarano, a zgrade su stare. Pa su mi objasnili da svi suvlasnici zgrade, stanari, po zakonu svakih 10 godina moraju obnoviti fasade, ali u skladu s originalnim bojama i materijalima koji su korišteni, te se sve radi u suradnji s konzervatorskim i restauratorskim firmama. Tad shvatite da je to stvarno bio centar jednog carstva, jedne od najvećih zemalja u cijeloj Europi te da oni stvarno poštuju svoje kulturno naslijeđe i ponosni su na njega. Stvarno imaju i na što biti, vratili su demokraciju u Europu bez toga da spominjem sva glazbena, književna, filozofska djela, znanstvenike i Napoleona Bonapartea. A bome i Voltairea, meni možda omiljenog filozofa – pisca. Apsolutno fascinantan grad, mislim da bi ga svi Europljani barem jednom trebali posjetiti. Da vide centar tog carstva, čiji je car, Napoleon Bonaparte, iscrtao granice država u kojima danas žive. Meni zasad najdraži grad koji sam posjetio i jedan od tri u kojima bih mogao živjeti. Zasad su samo tri grada na svijetu gdje bih mogao živjeti, a to su Zagreb, jer je to moj rodni grad i meni najdraži grad na svijetu, tu sam doma, Ljubljana, jer je toliko prekrasna i taman po mojoj mjeri, i Pariz, jer je jednostavno… Pariz – rekao je Asim i izdvojio nekoliko savjeta za one koji žele posjetiti ovaj grad.
VEZANI ČLANCI:
Dajte si vremena i uložite pinkicu truda, naučite par najosnovnijih izraza koji će vam trebati, poput zazivanja konobara, zahvale, traženja računa, što reći prilikom upoznavanja, i tako neke sitnice. Francuzi su poprilični frankofili i nisu oduševljeni korištenjem engleskog, makar ga većina razumije i zna govoriti te, shodno tome, koliko god vam francuski bio grozan, a vjerujte mi, njima je svaki francuski osim autohtonog grozan, stvarno cijene trud kada ljudi pokušavaju s njima govoriti na francuskom. Par francuskih riječi i izraza otvorit će vam mnoga vrata. Ne idite u arrondissemente visokih brojeva kasno navečer, osim ako niste suicidalni poput mene. I pripremite se na stalni zvuk sirena policijskih kola, tamo doslovno nikada ne prestaju. Jer policija uvijek vozi pod rotirkama i sa sirenama, od napada na Charlie Hebdo. Grad je prepun policije u oklopima i s dugim cijevima i rotirke su normalna pojava. Parižani to vole, jer se osjećaju sigurnije, a vi se naviknete nakon dva dana – ispričao je glumac i otkrio što su sve posjetili.
Posjetili smo puno toga. Eiffelov toranj, Louvre, vidjeli Mona Lisu, Musée d'Orsay, Rodinov muzej, Montmartre, Moulin Rouge, Crazy Horse, šetali uz Seinu, nažalost, nismo stigli na brodove koji plove po njoj, Sacre Coeur, Notre Damme jer bio zatvoren, i nismo stigli u Versailles, ali smo posjetili i Les Invalides, Shakespeare and Co. Ustvari, više se ni ne sjećam što sam sve vidio, bilo je to prije dvije godine, prelazili smo po 30 do 40 tisuća koraka dnevno, obišli smo pola Pariza. Obavezno otiđite u Crazy Horse, to je show koji se ne propušta. Karte morate rezervirati unaprijed, čim odlučite ići u Pariz. Louvre je nešto što morate vidjeti, jer jedino Englezi imaju veću zbirku iz svojih ratnih pustošenja po kolonijama, tu količinu umjetnosti jednostavno morate doživjeti. No nikako ne idite u Moulin Rouge jer, osim što je show grozan, koreografije se raspadaju, hrana je na rubu jestivosti i, da citiram svoju suprugu Martu: "Kada me pitaju što sam vidjela u Moulin Rougeu, reći ću im da sam vidjela dvije tisuće sisa, ali ne znam zašto." Suštinski, gdje god da odete, provest ćete se. Ustvari, za kraj, Le Caveu des Oubliettes u Latin Quarteru. Ako uspijete uloviti program i ako vas puste unutra. To je naizgled najobičniji kafić, ali pokraj WC-a imaju malena vratašca kroz koja se spuštate u podrumski/katakompski prostor. Dolje praše najbolji jazz u Europi. Doslovno. Ali, kažem vam, morat ćete pregovarati na šanku da bi vas pustili dolje ako nemate rezervirani stol. Onda će vam dobro doći onih par riječi na francuskom, jer je vlasnica vrlo odrješita, no simpatična mlada dama. Pokušajte – preporučio je Ugljen.
Naravno, posebno je izdvojio i specijalitete.
- Francuzi su poznati po puževima, patkama, paštetama i foie grasu. Nažalost, puževe sam zaboravio probati, tek sam se u avionu sjetio da nisam probao puževe, i to mi je poprilično žao, ali sve ostalo jesam, i to i prije dolaska u Pariz. I sve mi se svidjelo. Moram priznati da ne znam što bih izdvojio, moj otac je veliki ljubitelj francuske kuhinje i često nam je kuhao njihove specijalitete i naviknut sam na njih, a moram priznati da je i meni samome francuska kuhinja među najboljima na svijetu. Ali da pokušam to reći ovako: u Parizu, gdjegod sjeli, dobro ćete jesti. Osim u Moulin Rougeu. Ali doslovno svako drugo mjesto, gdje god da smo sjeli, štogod da smo jeli, bilo je vrhunski. Vidi se da su, kao i Talijani, nacija koja voli dobro jesti. I super je što, kao i u Beogradu, možete sjesti bilo gdje, u najobičniji kafić, i uvijek možete naručiti nešto za jelo. Parižani jedu više obroka dnevno, ali su manji. I naviknuti su tako nešto čalabrcnuti kad sjednu. Jedino se pripremite: skupo je. Do prije dvije ili tri godine Pariz je bio najskuplji grad na svijetu, sad je to Tokio, ali bome, čak i na drugom mjestu, Pariz je iznimno skup grad, tako da vas to ne iznenadi. Računajte s tim. Fun fact: U Parizu možete jesti na toliko mjesta do jako kasno u noć, tako da kod njih nema Wolta i Glova. Znam da zvuči nemoguće, pogotovo za toliki grad, ali ih nemaju. Kada sam iz znatiželje upalio Wolt i Glovo, rekli su mi da još nisu došli u Pariz. Ne znam koriste li nešto drugo, ali Parižani koje sam pitao rekli su da nema potrebe, baš zbog toga što mogu svugdje jesti – priča Asim i dodaje da, premda mnogi misle kako su Francuzi hladni i neljubazni, oni to nisu primijetili.
– Nas dvoje tretirali su kao plemstvo, gdje god smo došli, osjećali smo se dobrodošli, svi su bili iznimno ljubazni i uslužni, a i ljudi koje smo upoznali u Parizu bili su jako friendly i otvoreni. Gledajući ih malo sa strane, mogu razumjeti da znaju biti hladni, ali to nije nešto što sam iskusio na vlastitoj koži. Doduše, ja sam cijelo vrijeme s njima pričao svoj nevjerojatno krnji francuski koji sam tri mjeseca prije puta intenzivno učio, jer ga nisam znao beknuti, a pritom sam budaletina i socijalno neinhibiran, pa im je bilo jako zabavno jer se trudim pričati francuski, a zvučim kao da žvačem kamenje. Sklon sam autoironiji, što oni kao narod cijene, jer ne bi bili najveći satiričari na svijetu da ne razumiju autoironiju. Mislim da smo im bili smiješni, pa su bili jako ljubazni. A ja, ako ništa drugo, barem sam se potrudio. Upoznali smo divnih ljudi, čak su i kriminalci, koje sam upoznao kada sam u krivo doba dana došao u krivi dio grada, bili iznimno ljubazni. Izdvojio bih Rachelle i Anouka koji su bili naši privatni vodiči kroz Pariz i s kojima smo ostali u kontaktu, prekrasni mladi ljudi. Ako želite vidjeti Pariz, unajmite si osobne vodiče na Withlocalsu, uvjerljivo najbolji način upoznavanja gradova, jer unajmite osobne vodiče i dogovorite personalizirane ture. Izdvojio bih i mog brata, kako je on rekao, mio hermano, makar je Arapin, Salima (to mu nije pravo ime, ali zbog onoga što jest, zaštitit ću mu identitet), zato što mi je pomogao kada sam došao u krivi dio grada u krivo doba. S njim sam se toliko skompao da smo se par dana kasnije našli i na piću i družili se te smo i dandanas u kontaktu. A bome i Miroslava, srpskog slikara s Montmartrea, s kojim smo čak i letjeli natrag zajedno i dogovaramo se da se opet vidimo u Parizu – kaže Asim i dodaje da obožava putovanja.
– Mislim da ništa ne obogaćuje čovjeka kao knjige i putovanja. Volim putovati, žao mi je što zadnjih 20 godina nisam imao vremena putovati koliko bih htio, ali sam puno putovao ranije, a i ponešto tokom tih 20, ali sad i ja lagano usporavam s poslom i planiram neka putovanja. Nikada neću zaboraviti putovanje na Tajland i Singapur kada sam imao 15 godina s bratićem Nikšom i pokojnim tetkom Damirom Ivkovićem. Fališ mi, Damire. To putovanje obilježilo mi je ostatak života, jer sam tamo naučio neke jako bitne lekcije, i na tome beskrajna hvala mom pokojnom tetku Damiru – prisjetio se Asim i otkrio koji bi idući grad volio posjetiti.
– Istanbul. Već ga godinama želim posjetiti jer me fasciniraju gradovi koji su bili centri carstava, budući da se to na njima vidi, to kulturno zaleđe i sva ta stoljeća kulture i civilizacije. Nije mi puno gradova ostalo na bucket listi, New York, Tokio i Istanbul, ali prvo želim u Istanbul. Jer tako dugo planiram otići i nikako da uspijem namjestiti termine. No, nadam se, i to ću uskoro – zaključio je Ugljen.
VIDEO: Svi su se pitali gdje je završio vjenčani buket Sandre Perković, ona im je sada odgovorila
Nisko budetni Ryanair omogucio je i ljudima poput njega da malo vide civilizacije ali je tako cringe kada ljudi poput njega odu negdje gjde je vecina ljudi bila pa iznosi po novinama kako je uzbudjen sto je bio ondje.