Ovog vikenda u sklopu jubilarnog 60. Splitskog festivala na pozornicu na Prokurativama zakoračit će i dobro poznati splitski glazbenik Giuliano Đanić. Ponosni vlasnik hitova “7 dana tjedno” i “Krila galeba” predstavit će novu pjesmu “Pjeva mi se, ali nemam s kim”, čiju glazbu potpisuje Branimir Mihaljević, a tekst Nenad Ninčević. Ususret najstarijem festivalu u Hrvatskoj razgovarali smo s pjevačem koji nam je otkrio kako teku pripreme.
– One su uvijek klasične, nazovimo standardne, u tijeku su probe s orkestrom, isprobava se odgovarajući styling. Krajem ovoga tjedna snimit ću i videospot. U svakom slučaju sve je pod kontrolom i spremni smo za Splitski festival – kaže Splićanin i dodaje da je nakon popuštanja epidemioloških mjera nastupao s bendom po cijeloj Dalmaciji. – Jedva smo dočekali trenutak izlaska na pozornicu i ponovno druženje s publikom – otkriva nam uzbuđeno, ali ostaje na oprezu zbog mogućih postrožavanja mjera. – Ako se ponovno postrože mjere, jednostavno ne možemo glavom kroza zid. Kako drugima tako je i meni. Ali, nekako se nadam i vjerujem da se to neće dogoditi – optimističan je 47-godišnjak, koji je kao i mnogi drugi karantenu tijekom pandemije koronavirusa provodio u kući, za što tvrdi da mu je i odgovaralo.
– Nismo se maknuli iz i od kuće, obiteljski smo se puno družili. U konačnici, nije svako zlo za zlo – smije se Giuliano, koji je kao srednjoškolac zbog glazbe odustao od nogometne karijere, ali na to se osvrće bez žaljenja. – Nije mi bilo žao što sam odustao od nogometa. I dan-danas amaterski se bavim nogometom i zaigram sa svojom ekipom barem jedanput tjedno. U svakom slučaju i dalje uživam u njemu – govori pjevač, koji se ponosi svojim glazbenim počecima. – Od samih početaka svoje karijere iskreno ne bih ništa mijenjao. Sve je to jedno veliko iskustvo. Moji uspjesi, moje greške i porazi učinili su me ovakvim kakav sam trenutačno. Kad podvučem crtu, jako sam zadovoljan. Kad sam završio školu, svega je bilo puno manje. U to vrijeme imao si jednu tiskovinu, jednu radiopostaju, nije bilo toliko toga. Bilo je jako teško doći do autora, do medija, do bilo čega. Jednostavno bio je jako mali medijski prostor za razliku od danas. Na svu sreću moji prijatelji vratili su me na glazbeni put – iskren je pa se prisjeća pjesme koja je diktirala njegove korake na estradi.
– Prekretnica je, ako se ne varam, došla nakon dvije pjesme. Tada je došla “Tama”, koja se ljudima jako svidjela i postala je hit, ona je bila ta velika prekretnica. Tada su zapravo ljudi upoznali mene kao mene i krenuli su koncerti i sve ostalo – govori nam pjevač, koji je s godinom dana odmaka od spomenutog hita 1996. godine nastupio na Dori, ali nije pobijedio. Danas, kaže, uopće ne razmišlja o prijavi na Doru. – O tome ne razmišljam uopće, kao ni o festivalima. Jednostavno, ako se dogodi pjesma, dogodi se, onda je pošaljem na neke festivale. Trenutačno nemam nikakve želje ići na Doru. Mislim da mlađi, ljepši i zgodniji (ha, ha) trebaju ići na Doru i Eurosong – tvrdi Giuliano, kojeg smo upitali kako komentira HRT-ovu odluku da njegov kolega Damir Kedžo ipak ne ide na Eurosong. – Ne znam što bih zapravo mislio o tome. Ako su svi odlučili poslati nove izvođače, to mi je O. K. Pretpostavljam da nisu mogli jednu godinu pričekati da se ništa ne događa pa da prošlogodišnji pobjednici odu na Eurosong. Mislim da se televizijskim kućama isplati ponovno raditi nacionalne izbore pa onda Eurosong – komentira pjevač, koji je spremno preuzeo ulogu Isusa u mjuziklu “Jesus Christ Superstar”, a sada tvrdi da će najesen ponovno zapjevati u HNK.
– Tada bi trebao krenuti nastavak “Bambine”. To je lijep mjuzikl, u HNK Split, koji je stalno rasprodan. Super je cijela priča oko toga, odlični su glumci, pjevači, plesači. Dio sam ekipe, koju čini i Neno Belan, baš se dobro zabavljamo, a publika to itekako vidi i osjeća – govori Đanić, koji je poznat i po suradnji s Marijanom Banom, a upravo mu je ta donijela i nagradu Porin. – Lijepo je dobiti i držati nagradu u rukama, pa tako i Porin, pogotovo što je ta nagrada u to vrijeme jako puno značila, za razliku od danas – kaže nam posve iskreno, a kada smo ga upitali tko mu je oduvijek najviše pomagao u glazbi, navodi samo jedno ime – Oliver Dragojević.
– Kad sam imao svoju prvu pjesmu, primijetio me pa me pozvao na jedno televizijsko gostovanje u emisiji u kojoj je bio glavni gost, a samim time ja sam bio njegov gost. Tada jedan mladi ja, na tome sam mu vječno zahvalan – prisjeća se nostalgično pjevač koji se, između ostalog, prije devet godina našao i u politici kao član Hrvatske stranke prava, i to kao nositelj liste u III. izbornoj jedinici na parlamentarnim izborima 2011. godine.
Ove godine nikad više estradnjaka nije išlo po saborsku fotelju, a osvrćući se na svoje iskustvo u politici, nije se bojao dati svoje mišljenje. – Da biste se bavili politikom, trebate pripadati posebnoj vrsti ljudi, a ja to očito nisam. Iznenadilo me da je ove godine dosta ljudi iz, ajmo to nazvati zabavnog biznisa, odlučilo ići u politiku. Ne znam koji su njihovi razlozi, a nekima sam rekao da to ne rade, iz vlastitog iskustva, no vidjet ćemo što će biti s njima – oprezno govori Giuliano, dodajući da čestita svima koji su ušli u Sabor te da želi da nas dobro i pošteno zastupaju. Kada govori o svojim dugoročnim planovima, ima veliki osmijeh na licu, ali i skromne želje. – Prije svega nadam se da ću penziju provesti uz svoju obitelj. Idealno bi bilo imati neki kaić, loviti ribu, uživati u “spizi”. Uza sve to nekakva konoba, društvo, malo na karte, balote. To je to, vrlo jednostavno – poručuje na kraju Giuliano.
Ovo su Vatreni čiji su brakovi završili razvodima
puno sreće na festivalu!!!