Priča o fantomskom novom studijskom albumu Rolling Stonesa polako postaje svojevrsni fake news koji se svako malo pojavljuje u javnosti. A pogotovo u trenucima neaktivnosti grupe kad treba zadržati pažnju javnosti. Nakon što su završili europski dio turneje "Sixty", tijekom stanke do idućeg proljeća opet se u medijima prošli tjedan otvorio prostor za naklapanja o novom albumu koji samo što nije objavljen. Kao koncertna mašinerija koja prodaje stotine tisuća skupih ulaznica, a albume u manjim nakladama (u odnosu na aktualne pop-zvijezde), bilo je logično da su se Stonesi potpuno preusmjerili na unosni posao s turnejama.
Njihov zadnji album s vlastitim pjesmama "A Bigger Bang" objavljen je 2005., ali još je gori podatak da je posljednji prije toga bio "Bridges To Babylon" iz 1997., dakle prije 25 godina, što samo pokazuje kampanjski način rada u tonskom studiju. Dva albuma u 25 godina i nisu neki pokazatelj kreativnosti te je to najdulje "neradničko" vrijeme u povijesti grupe čije su stanke između albuma obično bile tri-četiri godine. U međuvremenu su Stonesi odsvirali puno turneja i definitivno odustali od snimanja albuma shvaćajući da im se koncerti puno više isplate te da je, ma kako dobar bio, novi album potpuno nezanimljiv masovnoj publici koja želi čuti stare hitove, a ne nove pjesme te na koncertima rekreirati poznatu staru priču. No, naravno, čitavo to vrijeme Stonesi su ponešto i snimali, ali ih to očito ne zanima previše, pa su od 2005. do danas objavili samo tri nove pjesme: "Doom and Gloom" i "One More Shot" na kompilaciji "Grrrr!" 2012., u povodu pedeset godina postojanja, te "Living in a Ghost Town" u travnju 2020. kao iznenađujuće brzu reakciju na lockdown izazvan pandemijom. Upravo ta posljednja pjesma proizvod je povremenih studijskih sessiona o kojima svako toliko govore Jagger i Richards najavljujući novi album. Posljednja glasina pojavila se lani, nakon smrti Charlieja Wattsa, kad je utješno objavljeno da je Watts sa Stonesima navodno snimio svoje dionice novih pjesama za dugoočekivani studijski album o kojem se sad opet govori.
Ostaje vidjeti što će od toga biti, ali ne bi bilo nelogično da se album napokon i pojavi jer njihov producent Don Was u arhivima sigurno ima materijala koji se mogu "urediti" i predstaviti kao smislen album. Pogotovo danas kad se može brzo reagirati, i snimati na daljinu, pa je tako i Mick Jagger lani objavio singl "Easy Sleazy" u suradnji s Daveom Grohlom iz Foo Fightersa, na kojem je u nekoliko minuta energičnog udara kao u najboljim danima pjesme "Respectable", uspio ugurati mnoge znakove vremena; od cjepiva i "Billa Gatesa u žilama", do ravne Zemlje, globalnog zatopljenja, duboke države, otkazanih turneja, nedostatka putovanja, TikToka, debljanja i previše virtualnih premijera. Doduše, Keith Richards je nakon sjajne autobiografije objavio i inspirativan solo album "Crosseyed Heart" 2015., ali i na to smo čekali od 1993. kad mu je izašao "Main Offender".
No Stonesi u tom razdoblju jesu objavili album, ali s obradama. Iznenada, 2016., iskoristili su davni recept, povratak u (blues) garažu i objavili album blues obrada "Blue & Lonesome", koji je učinio lakšom očitu krizu inspiracije i bio njihov prvi studijski album nakon 11 godina.
Postoji staro pravilo u rock-glazbi, korišteno nebrojeno puta; kada se dokine smisao postojanja ili vam se čini da ste izgubili razlog za pjesmu, vratite se korijenima. Upravo tim manevrom poslužili su se i Stonesi na "Blue & Lonesome", popunjenom blues standardima s kojima su počeli diskografsku karijeru 1964., a dvije godine ranije svirački staž po londonskim klubovima. Ali, ako niste znali, Stonesi su u posljednjih desetak godina objavili još ponešto "novih" pjesama. Naime, za nedavna box set reizdanja albuma "Some Girls", "Goats Head Soup" i "Tattoo You" Mick Jagger otpjevao je nove vokale na 20-ak starih, neobjavljenih pjesama Stonesa iz 70-ih godina, a Wood snimio dodatne gitarske dionice. Sve te stare/nove pjesme klasični su "ostaci" Stonesa i mogle su biti solidan "novi" dvostruki album, ali im je bilo isplativije objaviti te snimke uz reizdanja starih klasičnih albuma koji se više prodaju i najviše golicaju maštu masovne publike. I kao takve su, pretpostavljam, bolje od ičega novoga što Stonesi mogu smisliti jer i inspiracija ima rok trajanja. Osim ako nas ne demantiraju tim pravim novim albumom koji nikako da se pojavi.
Album? Hvala, ne. Jer ovo danas tisućama milja je daleko od onog savršenstva iz 1960-ih.