Hrvatski putopisac, influencer i poduzetnik Kristijan Iličić na svom Instagramu redovito sa svojih 497 tisuća pratitelja dijeli detalje sa svojih brojnih putovanja i prenosi im dojmove iz dalekih zemalja. Ovaj put je odlučio društvene mreže iskoristiti kako bi ukazao na problem govora mržnje na društvenim mrežama koji je sve učestaliji. "Kao što mnogi od vas znaju, posljednjih mjeseci prolazim kroz period manjka motivacije. To je razlog zašto nisam često objavljivao sadržaj sa svojih putovanja. Godinu i pol dana bilo mi je izuzetno teško. Unatoč svemu, moje društvene mreže ostaju moj prostor, i smatram da imam pravo objavljivati što želim, bilo da se radi o putovanjima, odmoru, ili privatnim trenucima sa svojom obitelji i prijateljima. Ako želim podijeliti trenutke iz vile mog prijatelja, pokazati mjesta koja posjećujem, to je moja odluka.
"Moje društvene mreže su moje i imam pravo staviti što želim. Ako želim pisati o nečemu što nema veze s putovanjima, kao što je ovaj post o mržnji na društvenim mrežama, imam pravo to učiniti. Imam ogroman broj pratitelja i želim pozitivno utjecati na ljude. Svi koji prate moje objave znaju da nema mržnje, nema negativnih stvari. Meni ne smeta ako me netko uvrijedi, ja komentare ne brišem jer to više govori o toj osobi nego o meni. Ja znam tko sam i što sam, moji bližnji znaju. Ljudi mogu pisati i govoriti što god žele, to me neće dotaknuti. Pokušavam samo razumjeti zašto. Ne tražim da ljudi pišu samo pozitivne stvari, volim konstruktivne rasprave. Nisam savršen, puno puta sam pogriješio, ali učim svaki dan. Spreman sam prihvatiti svoje nedostatke i mane, spreman sam učiti i biti bolja osoba za sebe i svoju okolinu. Vjerujem da svi imamo potencijal za rast, ali moramo biti otvoreni za učenje i promjenu.", napisao je Kristijan na početku svoje objave. U nastavku se pita treba li i danas živjeti u 50 kvadrata i objašnjava kako uz svoju putničku agenciju te kroz agenciju za digitalni marketing surađuje s mnogim klijentima u nastavku je dodao kako je to sve ono što se vidi na mrežama.
VEZANI ČLANCI
"Ako je to sve tako lako kako mnogi kažu, pa svatko ima iste uvjete, svatko može početi putovati i objavljivati, tražiti partnere s kojima može surađivati, a što je najvažnije, mora objavljivati dobar i kvalitetan sadržaj za publiku. Ni mi nismo znali što radimo kada smo krenuli, ali smo iz ljubavi prema putovanjima jednostavno počeli sve I svašta. Malo po malo, učili smo na greškama, usavršavali se, nadograđivali znanje i pristup, i s vremenom postajali sve bolji. Naučili smo da se ništa ne događa preko noći i da svaki napredak zahtijeva nevjerojatnu količinu truda, vremena i učenja. I što je najvažnije od svega uvijek je važno biti iskren i dosljedan sebi", poručuje Kristijan. Otkrio je i kako se upustio u novi poslovni pothvat te kako novac koji zaradi uvijek investira dalje.
"Nedavno sam, zajedno i sa svojim partnerima koje sam upoznao na Nomadik putovanjima gdje sam im bio vodič, otvorio tvrtku i u procesu smo gradnje 40 stanova u Zagrebu. Zamisli to – mali lik iz Dubrave, koji je do prije 10 godina stopirao i spavao po šupama, jeo s ulice i bio potpuno izvan radara, sada pokušava graditi stanove u glavnom gradu. Svaki novac koji zaradim investiram, jer u životu puno stvari može poći po zlu. Bilo koji posao može propasti i mogu se opet naći na početku. To je život, puno puta sam bio na dnu. Važno je dići se.", napisao je. Osvrnuo se potom na zlobne komentare i dodao kako se osjeća kao da gleda mračnu stranu ljudske prirode dok ih čita.
GALERIJA Oženio se sin košarkaške legende Tonija Kukoča, pogledajte predivne kadrove s vjenčanja
"Kada čitam te komentare, osjećam se kao da gledam u mračnu stranu ljudske prirode, onu koja se hrani tuđom boli i nesrećom, umjesto da pokazuje suosjećanje i ljudskost. Putovanja su moj život, moj posao i moja strast. Već 18 godina putujem i krenuo sam ispočetka, iz nule. Kroz život sam prošao kroz nevjerojatne uspone i padove, često se nalazeći na financijskom rollercoasteru. U jednom trenutku imao sam sve, a u sljedećem ništa. Dao sam otkaz na poslu s plaćom od 2.000 eura kako bih slijedio svoj san, s vrlo malom ušteđevinom. Do te plaće sam došao nakon mnogo godina sjedenja u uredu od 9 do 5, počevši s minimalnom plaćom koja se postepeno povećavala. Na vrhuncu te plaće, koja bi danas sigurno bila ekvivalent minimalno dvostruke vrijednosti, dao sam otkaz prije 10 godina i odlučio riskirati sve za svoj san. Bilo je teško izaći iz takve komfor zone. Tek sada sam si mogao priuštiti bolji auto – i zašto ne bih? Da li bih trebao i dalje voziti stari, nesigurni auto? Prošao sam kroz teške faze kada sam putovao s minimalnim sredstvima, spavao u jeftinim smještajima i živio skromno. Spavao sam tamo gdje se drugi ne bi ni popišali, jeo s ulice, stopirao i riskirao život puno puta u opasnim državama svijeta. Danas, nakon godina rada, mogu si priuštiti bolje uvjete, i ne vidim ništa loše u tome.", zaključio je.
Ne shvaćam ljude koji idu na društvene mreže da bi mrzili nekog ili nešto. Ne shvaćam ni one koji idu da bi ispod pisali "prekrasno", "divna", "pališ" itd... No kad osobe plaćaju da bi se njihove objave prenijele u medije (a hajmo se ne praviti da nemate PR) onda Mi NE IDEMO na društvene mrdije, nego vi uskačete NAMA u svakodnevicu i pametujete, filozofirate, kritizirate, preodgajate. U tom slučaju smatram da imam potpuno pravo na "govor mržnje" (a vama je svašta "govor mržnje"). Mržnja je prirodna emicija u kategoriji obrambenog mehanizma koju uopće nije dobro suzbijati i držati u sebi, to će vam svaki psiholog reći. Moje je PRAVO da mrzim, kad se već ovako bacate pred ljude koji uopće ne žele znati za vas.