Kada se prije nešto više od godinu dana s tada novopečenom suprugom Ivanom glazbenik Hrvoje Rupčić upustio u motorističku avanturu po prostranstvima Irana, drevne Perzije, nije ni slutio da će njegovi doživljaji s dvomjesečnog putovanja pretočeni u knjigu 'U zemlji plemenitih ljudi' izazvati toliki interes. U samo dva dana nakon što se knjiga pojavila u VBZ-ovu web-shopu neprijeporno je zauzela prvo mjesto po broju prodanih primjeraka ostavivši iza sebe čak i Dana Browna, autora najvećeg svjetskog bestselera 21. stoljeća 'Da Vincijev kod'.
Putopis s velikog motorističkog putovanja doživio je uspjeh i izvan granica Hrvatske pa su se o novoj knjizi osnivača grupe Cubismo i perkusionista raspisali i iranski mediji predvođeni Teheran Timesom, što je Hrvoja posebno iznenadilo. - Drago mi je vidjeti da su knjigu preko društvenih mreža naručivali po cijelom svijetu, pa i u Australiji, Južnoj Koreji, Japanu, Kanadi i gotovo svim zemljama Europe. Naši ljudi, naravno jer je knjiga zasad izdana samo na hrvatskom. Nakon samo tri dana od izlaska knjige javio mi se s čestitkama i iranski ambasador rekavši da je on kupio čak pet primjeraka i da je vijest o mojoj knjizi izašla i u mnogim iranskim medijima, između ostaloga, i u Teheran Timesu te na brojnim portalima poput ParsToday, BornaNews, IribNews, Irna.Ir. To me je recimo mnogo više iznenadilo od navale domaćih čitatelja - govori nam Rupčić, koji za sebe kaže da je svjetski putnik otvorena duha, no unatoč tome, priznaje, da je i on sam imao određene predrasude i krive predodžbe o Iranu i tamošnjem stanovništvu.
- Ono što vas u Iranu oduševi nisu mjesta, već ljudi. Iranci su najgostoljubiviji, najljubazniji i najkulturniji ljudi koje sam na svojim putovanjima sreo i upoznao. U njihovoj se prisutnosti kao zapadnjak ponekad osjećaš posramljeno, a fine manire koje se kod nas nazivaju „bečka škola" doimaju se poput dječje igre naspram njihove pristojnosti koja nije sporadična, već pravilo gotovo bez izuzetka. Svi prijatelji su me prije putovanja pitali zašto se igram sa životom takvim putovanjem, no nisam znao kako da ih uvjerim da je, što se samih ljudi tiče, Iran najsigurnija zemlja na svijetu. Nikada nigdje po Europi ni u SAD-u, kojim sam također putovao, nisam se osjećao toliko sigurnim i dobrodošlim - ističe Hrvoje, koji je na svojoj ekspediciji intenzivnim tempom na motoru prošao od krajnjeg zapada do krajnjeg istoka Irana, te njegova sjevera i juga, popevši se u ekspediciji i na sam najviši vrh Irana i Bliskog istoka - planinu Damavand visoku 5676 metara.
- Veliki sam ljubitelj pustinja, a one zauzimaju velik dio te zemlje tako da su me fascinirali njezini pustinjski gradovi poput Yazda, koji čak i Marko Polo spominje u svojim dnevnicima kao važan i lijep grad na Putu svile. Ili, recimo, Kharanaq koji je star čak četiri tisuće godina. Sam prolazak motorom kroz Iransku najveću pustinju Dasht-E-Kavir je također neopisivo iskustvo. Iranski grad Esfahan je jedan od najljepših gradova na svijetu, u to sam isto tako siguran - kaže glazbenik. A ljepote koje su vidjeli svojim okom čitateljima su pokušali pretočiti fotografijama iza kojih stoji Hrvojeva suputnica mu Ivana, koju od milja zove Mama Juanita.
- Ona je velika kreativka, osim što je izuzetna fotografkinja, jednako dobro i snima te imamo zaista pregršt videomaterijala koji smo uobličili u tri nastavka putopisnih dokumentaraca, koje smo postavili na neke platforme, ali se nadamo da će se za njih zainteresirati i neka televizija. Imamo još materijala za dvije epizode do kraja. Iako nam je to bilo prvo veliko zajedničko putovanje, funkcionirali smo kao savršeno uvježban tim. Prozvali smo se „Do šarena kugla", a u knjizi smo oboje dobili i kodna imena, ona je postala Mama Juanita, a ja Speedy Gonzales jer nam je pjesma s tim tekstom bila himna putovanja. „Ay, ay, ay, mama Juanita, Speedy Gonzalez po svijetu skita..." - otkriva Rupčić, koji je početkom srpnja dobio novog suputnika za nadolazeća putovanja, sinčića Petra.
- Maleni Petar raste kao gljiva i već gledamo u kakvim ćemo ga nosiljkama vodati uskoro po planinama i kako će nam izgledati buduća putovanja. Mislim da neće imati izbora nego biti svjetski putnik. On je taj koji trenutačno zadaje tempo i po njemu se moramo ravnati. Što se mora, nije teško, u to zaista vjerujem. Ivana ima noćnu smjenu do pred jutro, a onda oko pet sati ja preuzimam. Naravno da mijenjam pelene, kupam ga, presvlačim i uspavljujem. Kada sam ga ugledao, u trenu mi se vratilo vrijeme koje sam proveo s dva starija sina, Noom i Jakovom. Kao i s vožnjom bicikla, kada jednom to naučiš, znaš zauvijek - kaže Hrvoje, koji trenutačno kao i njegovi brojni kolege glazbenici čeka neka bolja vremena. Nastupi mu jako nedostaju to više što ove godine s Cubismom obilježava 25 godina postojanja, a u ožujku im je izašao i novi CD 'Tumbao' nakon 10 godina diskografske stanke.
- Vjerovali smo da ćemo izuzetno puno svirati, no to se naravno nije dogodilo. S te strane je sve potpuno zamrlo i to je zaista nezahvalna situacija. Na svu sreću moje matično kazalište Komedija ipak koliko-toliko radi, ali moji kolege koje žive isključivo od koncerata u izuzetno su nezahvalnoj poziciji. Nisam čovjek koji će jadikovati nad situacijom te ću uvijek pokušati izvući najbolje od onoga što se tog trenutka može - ističe Rupčić, koji trenutačno višak vremena koristi za građevinske radove na kući daleko od gradske vreve, u koju će se uskoro preseliti sa suprugom i sinom.
