Aleksander Bogdanović, član dramskog ansambla osječkog HNK, preminuo je na Božić od posljedica prometne nesreće u subotu. Bogdanovića oplakuje cijela hrvatska glumačka scena, kao i mnogi koji su s njim imali priliku surađivati. On je intervjuu dao za Večernji list u prosincu 2016. godine nakon premijere Viteza slavonske ravni, u kojem je debitirala Nives Celzijus.
Intervju prenosimo u cijelosti.
Glavni je negativac, sije strah po mirnoj ravnici, a u sumanutoj želji da se dokopa dragulja, ne preza ni od čega. No, na pozornici, Stojan Varnica izaziva i salve smijeha, a sjajno ga je utjelovio osječki glumac Aleksandar Bogdanović. Osim što je pokupio pohvale na premijeri "Viteza slavonske ravni" u petak u HNK-u u Osijeku, upravo je njegov lik na sceni zavodila Nives Celzijus.
- Nives je vrlo profesionalna, koreograf i redatelj su odlučili što mora raditi i vrhunski je to ispoštovala, naučila je to za par proba i odglumima baš kako treba – opisuje Bogdanović kako je bilo raditi s novom kolegicom. Angažman Nives Celzijus u osječkom nacionalnom kazalištu podigao je popriličnu prašinu, no on nema nikakvih dvojbi.
- Trebala je ona toj predstavi! Nećemo mi svi ostati u njenoj sceni, to je nemoguće jer je osječki dramski ansambl najbolji u državi – nadovezuje se. Sama Nives upravo nam je njega istaknula kao veliku pomoć i savjetnika u svom glumačkom debiju.
- Bilo tko od nas bi joj pomogao. Naš je ansambl kompaktan i koji god nam gost dođe, osjeća se poput domaćina – uvjerava nas.
A kako je njemu "sjela" uloga glavnog negativca?
- Pitat ćemo moju suprugu – "prebacuje" on na Senu Krupić s kojom je u travnju dobio sin Iana, nakon godinu dana veze.
A na pitanje je li privatno "divlji", snašao se i podigao gerber koji je držao u ruci.
- Čim nosim cvijet, znači da sam mu vrlo sličan – odgovara.
Za sebe će ovaj 42-godišnjak reći da je egzistenacijalno imao "vrlo težak život, ali umjetnički vrlo dobar". Rođen je u Osijeku, a Akademiju umjetnosti završio je u Novom Sadu,"igrom slučaja".
- Htio sam biti najbolji tenisač na svijetu, ali Goran Ivanišević me pobijedio par puta pa sam odustao. Htio sam biti baš frajer, a eto, postao sam glumac – "ispucava" on u svom stilu.
Vratio se u rodni grad prije šest godina, a od tada niže uspješne uloge u HNK-u.
- Povratak u Osijek bio mi je najbolji potez u životu. Mi u našem kazalištu ne radimo, mi živimo i to je velika prednost u odnosu na druge ansamble koji rade – ističe on.
Biti glumac, umjetnik izvan Zagreba njemu ne znači prepreku.
- Zagreb je divan, da se ne lažemo. No, nije mi ništa teže raditi iz Osijeka. Snimam, glumim, imam oko sebe najbolje ljude na svijetu. Svemir je granica – rezimira naš sugovornik. No, da bi napunilo medijske naslovnice, kazalište koje konstantno kupi nagrade ipak je moralo dovesti Nive Celzijus.
- Mi medijsku pažnju uopće ne trebamo. Najkompaktniji smo ansambl u državi, to svi govore – ističe.
A da nije glumac, Bogdanović bi bio, ako ne već tenisač, a onda možda filozof ili pjesnik.
- I dobar otac svojoj djeci, ako uspijem ostvariti to u ovome životu – nadovezuje se.
Kćerkice mu Una i Mia u dobi su od 8 i 14 godina, a sinčiću je osam mjeseci i obojica – malo spavaju.
- Kad se sin probudi, budim se i ja, u dva, tri, pet, nebitno - otkriva. A u mijenjanju pelena bi, vjeruje, pobijedio i na natjecanju.
- Treba mi 20 sekundi! - ponosan je.
Iako je dob od 14 godina "nezgodna", ne plaši se kćerinih komentara na njegovu glumu.
- Nakon što sam joj vidio ocjene, kritizirati mogu samo ja. Šutjet će nakon "Viteza" – šali se on i dodaje:
- Inače, obje žele mojim stopama, a kako me sin oponaša, i on će biti glumac. Dakle, svi ćemo imati poslove u HNK-u! - "predviđa" on. Ne bi mu, kaže, to ni najmanje smetalo.
nekada davno u osječkom hnk mnogi su za onim šankom spiskali unaprijed plaću na crtu , neznam kako je sada