Ikona regionalnog glumišta, legendarna Jelisaveta Seka Sablić, proslavila je svoj 84. rođendan, no vitalnost i oštrina duha i dalje je ne napuštaju. Ona je lice koje je obilježilo odrastanje generacija, simbol umjetničke predanosti čije su uloge nadživjele i državu u kojoj su nastale. Od kazališnih dasaka Ateljea 212, gdje je članica od 1967. godine, preko kultnih filmova koji su definirali jugoslavensku kinematografiju, do televizijskih serija čije se replike danas pretvaraju u viralne memeove na TikToku i Instagramu, Seka Sablić dokaz je da pravi talent ne poznaje ni vrijeme ni granice. Njezin humor uvijek je bio više od puke zabave; bio je to precizan rez u društvene patologije, pronicljivo ogledalo koje je razotkrivalo malograđanštinu, lažni moral i licemjerje. I danas, u devetom desetljeću života, aktivna je, snima, glumi i bez dlake na jeziku komentira stvarnost, ostajući vjerna sebi i svojoj publici.
Iako je iza nje opus od gotovo 200 kazališnih predstava, pedesetak serija i dvadesetak filmova, jedna je uloga ostala urezana u kolektivno pamćenje kao nijedna druga. Riječ je, naravno, o Kristini iz remek-djela Slobodana Šijana "Maratonci trče počasni krug" iz 1982. godine. Ta joj je uloga donijela Zlatnu arenu u Puli i status besmrtne filmske heroine. Zanimljivo, ni sama nije očekivala planetarni uspjeh filma. "Mislim da nitko nije bio toliko vidovit da zna da će taj film odoljeti vremenu i biti kultni", priznala je jednom prilikom, dodavši kako je ponosna što je dio tog projekta. Nagrada ju je, kaže, potpuno iznenadila. "Bila sam u Grčkoj i neki Beograđani su mi javili da sam dobila Arenu. Bila sam istinski iznenađena, nisam imala snage ni da se radujem", prisjetila se. Do danas je ljudi na ulici pozdravljaju s "kupačice Kristina", a ispričala je i anegdotu sa snimanja, kada se Bora Todorović naljutio na nju jer je u jednom intervjuu izjavila da se na setu nisu zabavljali, već "borili za dnevnice na jezeru Trešnjica".
FOTO Evo kako izgleda sestra Doris Pinčić. Izgledaju kao blizanke, a jedna stvar ih bitno razlikuje
Ipak, svoditi karijeru Seke Sablić samo na komediju bilo bi posve pogrešno. Ona je u svojem komičarskom izričaju uvijek nosila dublju poruku, a to je i sama potvrdila. "Jesam, odlično vladam komedijom. Zato što je komedija zapravo pobuna i osveta. Onima koji to zaslužuju", objasnila je. Ta pobuna vidljiva je i u njezinim javnim istupima, gdje nikada nije bježala od kritike vlasti i društvenih anomalija. Njezina izjava za srpski tjednik Nin, "otadžbina je tamo gdje ti je dobro, a ne gdje su sarme", izazvala je bijes desničarskih krugova u Srbiji, no ona i danas čvrsto stoji iza tih riječi. S jednakom oštrinom uspoređuje devedesete s današnjim vremenom u Srbiji. "Pa to je isto. Ako nije i gore. Još mnogo jače, mnogo brutalnije, mnogo buđavije. Retrogradno je, i otišlo je predaleko. Nikad tako nije bilo", izjavila je u intervjuu za Telegram.
Rođena je u Beogradu 13. lipnja 1942. godine, u surovim ratnim vremenima. Djetinjstvo joj je, kako je ispričala, bilo obilježeno siromaštvom, ali ne i mukom. Otac Stevan, porijeklom s Banije, radio je kao krojač i brinuo se da obitelj nikad ne bude gladna, dok je majka, sefardska Židovka s Dorćola, čeznula za "provodom i luksuzom". "Tako sam ja, kao mala, stalno govorila kako ću biti bogata. ‘Kad porasteš, što ćeš biti?’ - ‘Bit ću bogata!’", prisjetila se. Iako je život odvela u nematerijalne vrijednosti, ostala je pri stavu da je važno osigurati dostojanstven život bez poniženja. Usprkos golemoj popularnosti i statusu dive, otkrila je i jednu neostvarenu glumačku želju. "Nikad nisam dobila ulogu zavodnice. Sad kad pogledam svoje stare snimke i slike, pomislim - ‘Bože, što sam bila dobra riba’. Nije mi jasno što mi je falilo, pa mi to nikad nisu dali da glumim. Eto, to nikad nisam bila", priznala je s karakterističnom iskrenošću.
Svoju kritičku svijest i hrabrost da javno progovori o problemima pokazivala je desetljećima. Prisjetila se predstave "Tamna je noć", koja se igrala početkom devedesetih i bila je jedna od rijetkih umjetničkih istina o stanju u Srbiji u vrijeme potpune medijske blokade. U njoj je igrala lik majke, malograđanke i velike "patriotkinje" s dvostrukim moralom. "Obožavala sam igrati taj tip žene, majku koja zagovara odlazak u vojsku, ali tuđih mladića, dok svog sina sklanja i krije da bi ga sačuvala od rizika rata. Dakle, u pitanju je patriotizam na kojem se bazira cijela naša društvena i povijesna drama", objasnila je Seka. Predstava je na kraju zabranjena, ali tek nakon što je odigrana više od 300 puta i gostovala diljem Europe i u New Yorku.
Dok je na sceni i ekranu bila otvorena knjiga, svoj privatni život desetljećima je uspješno čuvala od javnosti. U 34. godini rodila je sina Stefana, danas uspješnog kazališnog redatelja, no o ocu svojeg djeteta i braku nikada nije govorila. Svoju posvećenost poslu smatrala je jednim od razloga zašto nije ostvarila "miran građanski brak". "S glumom nema zezanja, ona ti traži sve. Život udvoje zahtijeva mnogo energije, a nju moraš čuvati za posao. Možda sam zbog toga i ostala sama jer mi to vjerojatno i pripada", rekla je. Ipak, njezin život bio je ispunjen velikim prijateljstvima, poput onog s Milenom Dravić i Draganom Nikolićem. Gagu je smatrala najbližim prijateljem, klasićem s akademije s kojim je imala veliko uzajamno razumijevanje, priznavši uz smijeh kako, dok su bili mladi, nije ni pomišljala da će on napraviti tako veliku filmsku karijeru. I danas, s jednakom strašću, govori o glumi. Nedavno je snimala film "Svadba" hrvatskog redatelja Igora Šeregija, gdje je prihvatila ulogu s pet replika. "Pobunila sam se, pa su povećali s pet na sedam. Ali ja sam vješta, odjednom mi se nešto tu dopalo. Zalijepila sam se za ideju o tom liku", ispričala je, dokazujući da i najmanji zadatak za nju predstavlja umjetnički izazov, onaj isti koji je pokreće već više od 60 godina.
Otvori KEKS Pay
'Bila sam dobra riba? Ako je ona bila "dobra riba" (tj. zgodna) ,ja sam tad bio Apolon.