I on je već veteran. Sa 67 godina života Nick Cave s pratećim The Bad Seedsima zakoračio je na pozornicu u Areni Zagreb na svoj najveći samostalni koncert kod nas. Oko 17 tisuća ljudi u dvorani daleko je veća brojka od nekadašnjih dvovečernjih ukazanja u Lisinskom koja se danas čine kao klupska poslastica. Dakako, nastupao je Cave par puta na festivalu INmusic, ali nastup u kontroliranim uvjetima velike sportske dvorane nam je nedostajao, sa sjajnim zvukom i samo njegovim programom.
Bilo bi zanimljivo saznati koliko ga je ljudi u utorak navečer u Areni Zagreb vidjelo prvi puta, ali za pretpostaviti je da je bilo daleko više već preobraćenih koji su znali što ih čeka. I jedni i drugi podvrgnuti su poznatom Caveovom tretmanu i nije bio razlike u reakcijama, svi su sve shvatili.
Cave je koncert hrabro zamislio kao izlog novih i novijih pjesama, s par klasika raspoređenih na strateškim mjestima koji kao da su odigrali ulogu eruptivnih biseva svakih par pjesama i podizali temperaturu u rasprodanoj dvorani. Brojkama, od 21 pjesme odsvirane u točno dva i pol sata, čak osam ih je bilo s novog albuma „Wild God“, pet je bilo novijih i osam „hitova“. No, brojke ni približno ne govore sve, kao što se kaže, ovo treba doživjeti, a mnogi i jesu. Sjajni The Bad Seeds minuciozno su odsvirali koncert od tihih do eruptivnih dijelova i nakon prve četiri pjesme prvi puta sve je eksplodiralo od sredine „Jubilee Street“ nadalje, kad su ubacili u petu brzinu, kao da se upalio dodatni razglas, upalio se i veliki pozadinski videoekran, pored dva manja sa strane pozornice, a iduća „From Her to Eternity“ nastavila prvu hipnotičku seansu i euforiju u dvorani.
GALERIJA: Pogledajte kako se Martina Tomčić mijenjala tijekom godina, razlika je vidljiva
Nova balada „Long Dark Night“ i „Cinnamon Horses“ dovele su ga za klavir, da bi „Tupelo“ o „kralju“, Elvisu dakako, ponovila scene od prije petnaestak minuta. Glavni dio predstave bio je Cave koji je na rubu pozornice, šećući lijevo-desno ispred prvih redova imao svoj tipičan šou u kojem je puni kontakt s publikom uvijek važan. Sa tri tamnopute prateće pjevačice u bijelim haljama i pjevačem na rampi iznad bubnjeva, dotok gospela bio je još jači nego na zadnjem albumu, a sa rasvjetom koja je djelovala poput krova neke zajedničke kuće, pozornica je bila poput oltara na kojemu je glavni propovjednik prosipao svoju muku i nauk.
Čitava postava bila je fantastična u migracijama zvuka, ali Warren Ellis je Caveov glavni „buddy“ i avanturistički solist koji je patentirao neku vrstu „distorzirane violine“ na kojoj svira solo dionice gitare, ako ne drži pravu gitaru u rukama. Za drugog gitarista, George Vjestica, Cave je još na početku u prvom obraćanju zagrebačkoj publici nakon simpatičnog „fala Zagreb“ što je često ponavljao, napomenuo „on je odavde“, jer su mu baka i djed iz Šibenika.
U veličanstvenom komornom srednjem dijelu koncerta sa „Bright Horses“ s nedavnog albuma „Ghosteen“ i „Joy“ publika je pokazala da ga shvaća kad se prolomio intuitivan pljesak nakon stihova „this is a time for joy“ nakon toliko muke, da bi iduća „I Need You“ bila emocionalna katarza Cavea za klavirom, s njegovim statičnim licem na velikom videoekranu jedini put te večeri, meditacija o gubitku (sina), snimljena na prvom albumu poslije nesreće, „The Skeleton Tree“ iz 2016.
Ranije izvedena „Oh Children“ objavljena je prije točno dvadeset godina na albumu „Abbatoir Blues“, prije vlastite tragedija sa djecom, a Caveaova najava da u ovom svijetu ne možemo dovoljno paziti na one koje volimo zvučala je stvarno koliko i upozoravajuće i istakla jednu od potki ovih koncerata – zajedništvo dok ga može biti. Nakon „Carnage“ i „Final Rescue Attempt“, jedine brže sa novog albuma, kraj službenog dijela nastupa pripao je sigurnim adutima „Red Right Hand“ i furioznoj „The Mercy Seat“, da bi Cave završio s „White Elephant“ s novijeg albuma "Carnage", tijekom koje su se plesačice spustile do njega, a on poimenice predstavio bend i svi zajedno uz ovacije sišli s pozornice.
VEZANI ČLANCI:
Klasici „Papa Won't Leave You, Henry“ i „The Weeping Song“ na prvom bisu nisu bile razdvojene s novom „O Wow O Wow (How Wonderful She Is)“ - još jednoj odi o gubitku preminule Anite Lane, koju je nažalost izbacio iz programa - da bi na drugom bisu Cave sam s klavirom - ako je uopće mogao biti sam među tim tisućama ljudi koji su mu stalno davali do znanja da su sa njim (i još važnije da ga kuže, osjećaju, ili što već) - završio doista briljantan koncert baladom „Into My Arms“. Dva i pol sata svi su bili u njegovim rukama i, očito je odavno, tu ima neka jaka veza.
VIDEO: Gledatelji oštro o Martininom zlatnom gumbu: 'Ništa posebno, ovo nije talent. Trebalo bi to ograničiti'
Svaka čast Hrvoju na detaljnom izvješću sa sigurno fantastičnog koncerta ovog glazbenog maga najvišeg ranga slušanje čije je glazbe katarzično iskustvo! Nick Cave, uz uvijek sjajnu postavu glazbenika, jedan je od sve rjeđe sorte glazbenika koji čovjeka mogu istinski impresioniratiti i ganuti na nekoj višoj razini a sudjelovanje na koncertu uživo posebno je iskustvo koje se teško u cijelosti može prenijeti riječima nego ga treba i osobno doživjeti! Znam provjereno jer sam jedan od onih koji su imali tu privilegiju! Samo mi je žao što ovaj put naprosto nisam mogao biti na ovom koncertu, jednom od onih koji će vrlo brzo imati legendarni status! Pozdrav iz Slavonskog Broda