Nataša Božić Šarić, urednica i voditeljica N1 televizije, ove je godine nominirana za novinara godine HND-a, a svečana dodjela održat će se danas, 3. svibnja, na dan Svjetskog dana slobode medija s početkom u 18 sati u Zagrebu. Nakon radija i novina Nataša je prvo radila na RTL-u, a na N1 televiziji je od 2016. godine, gdje je nedjeljom gledamo u "Točki na tjedan". Kako nam je kazala, nominacija ju je iznenadila.
– Bila sam baš dirnuta kad sam to doznala. Prije svega jer su me kolege prijavile za praćenje priča iz resora takozvane socijale, za praćenje priča o djeci s poteškoćama u razvoju, osobama s invaliditetom i njihovim roditeljima njegovateljima. Neću skrivati da me ništa drugo u poslu ne izbaci iz cipela kao nepravda prema njima, a nje se nagutaju u životu. Velika je nepravda već to da ih se gura u "socijalu", a oni su uglavnom veliki ratnici i pobjednici nad svim životnim nedaćama koje ih snalaze. Oni bi trebali biti pod Ministarstvom branitelja, a ne socijale – oni i njihova borba za elementarna prava branitelji su Hrvatske. Činjenica da je redakcija prepoznala i da je HND-ov žiri prepoznao da je upravo to tema koja zaslužuje nominaciju za novinarstvo već mi je golema satisfakcija. A poruka i potpora Laure Soče, slijepe studentice s cerebralnom paralizom koja razvaljuje na fakultetu i u životu, moja je najveća nagrada u dosadašnjoj karijeri.
U obrazloženju za nagradu piše kako vas je najviše žuljala bešćutnost onih koje plaćamo i koje biramo, kao i nezainteresiranost za najranjivije među nama. Je li to jedan od razloga zbog kojih ste postali novinarka?
To je isključivi razlog i vjerujem da većina kolega novinara radi iz tog osjećaja nepravde u želucu. Bude nekad zabavno u novinarskom dijelu TNT-a, a u taj dio obično dolaze kolege s godinama i godinama novinarskih terena i ohoho priča iza sebe, pa se opet čudimo toj bešćutnosti, nepravdi i obrazima poput đonova dok komentiramo događaje na političkoj sceni. Na to se čovjek – novinar nikada ne može i ne treba naviknuti, na to ne smiješ oguglati. Prema mojemu mišljenju, ključni je kriterij za novinara da te žulja nepravda i da si spreman ne odustajati od cilja, neki će reći tlapnje, da mic po mic tu nepravdu prokazuješ, razotkrivaš i smanjuješ.
Na N1 televiziji od 2016. vodite TNT u kojem se često borite za prava običnih ljudi. Posebno se pamti kada ste lani i u Newsnightu ugostili Suzanu Rešetar i Lidiju Blažević iz Udruge Sjena te progovorili o inicijativi za povećanje naknade za roditelje koji su na produljenom dopustu zbog poteškoća u razvoju djeteta. Kako ste doživjeli tu priču?
Udrugu Sjena vodi tih par Žena, namjerno žena s velikim Ž. Svaka od njih ispunjava ove kriterije koje sam gore navela za novinare – prvo strpljivo objašnjavaju, uvjeravaju, upozoravaju – a kad ne ide tako, onda grizu, udaraju gdje treba, rukama i nogama bore se za prava svoje djece s teškoćama i prava drugih roditelja koji su u istoj poziciji, a nemaju sve potrebne informacije, znanja i alate koje imaju te mame – lavice. Neću nikad zaboraviti dan kad sam upoznala Suzanu Rešetar i čula njezinu rečenicu: "Mi, roditelji njegovatelji molimo se da naša djeca umru prije nas." Šokirala me, pogodila me ta rečenica, mislila sam da je to okrutno, pomaknuto, da je žena čudna. A onda, ulazeći u jedan, pa drugi, pa treći pa stotinu i treći problem s kojima se ta djeca i ti roditelji suočavaju, sve mi je postalo jasno. Ako umru prvo roditelji – ta su djeca i ti ljudi potpuno izgubljeni, na ovu se državu ne mogu osloniti. I sad to mijenjamo zajedno sa svima onima koji razumiju da se za državu na koje se najranjivije skupine ne mogu osloniti – nitko nije borio. Ta priča koju spominjete samo je jedna zbog koje mi je para išla na uši! Pazite, netko je tim ženama rekao, neki bezlični političarčić koji godinama živi na državnim jaslama, da su teret društva i da se na njih i njihovu djecu i ostale osobe s invaliditetom "baca kroz prozor" pola milijarde kuna! Pa da čovjek popi*di!
Koje biste još priče ili goste izdvojili?
Više od 500 gostiju prođe godišnje kroz TNT, političari, diplomati, tužitelji, suci, liječnici, znanstvenici, stručnjaci svih "fela", ljudi sa svojim izazovima i dostignućima. Svaki od njih nosi svoju zanimljivu i važnu priču, i meni i Mili (Mila Moralić, (su)urednica TNT-a op. a.) važne su te priče, doista ne bih nikoga izdvajala. Volimo kad se nedjeljom svi portali oboje prepoznatljivim ružičasto-ljubičastim bojama TNT-a. Ali možemo izdvojiti jednoga kojeg još čekamo. TNT je krenuo s emitiranjem 2016.godine, baš nekako u trenutku kad je Plenković preuzeo HDZ i premijersku poziciju. Unatoč brojnim pozivima, nije nam došao na intervju. Eto, premijer nam je tiha patnja, ha-ha-ha-ha, još ga čekamo.
Karijeru ste počeli na Radio Zagrebu, a nakon godina rada u tisku došli ste na RTL, pa onda i na N1. Možete li usporediti rad u tim medijima, je li vam ipak najbolje na televiziji?
Nije. Volim pisati, kad-tad ću se vratiti u novine. Volim čitati novine, nema mi većeg gušta nego kad odvedem klinca u vrtić, sjednem u kafić, naručim kavu pa dobra dva sata čitam – Večernji list, Jutarnji list, Novi list, 24sata, Slobodna – obično tim redom. Televizija ima svoje čari, važna je jer ima vrlo veliki domet, moćna je jer donosi i sliku za koju se ne kaže bez razloga da govori tisuću riječi, ipak... Riječi su moje igračke, rekao bi Đole. Volim pisati, volim studioznost, odgovornost i ozbiljnost otisnute riječi na papiru.
Kako gledate na komentare na vaš rad? Prije nekoliko godina vam je upućena i ozbiljna prijetnja, kako ste se tada osjećali?
Loše. I danas se osjećam loše kad krene mržnja i pljuvačina po društvenim mrežama. Osjećam se loše i kad pljuju druge kolege. To je prečesto nasilje, čisto nasilje. Nemam nikakav problem s komentarima na moj rad, štoviše – negativni komentari za koje netko da kvalitetne argumente, koliko god u prvi mah budu neugodni – zapravo su mi dragi i korisni, uvijek o njima razmislim, odgovorim na njih, promijenim nešto u svom radu ako treba. Imam jednog gledatelja koji me svako malo tako kvalitetno iskritizira, da je to milina. Napiše to tako lijepo, da čuvam sve njegove e-mailove. Nekad je u pravu, često nije – ali cijenim njegovu motivaciju da kod nekoga tko je javna osoba, novinar – reagira kad mu nešto zasmeta i kad smatra da nešto nije u redu. Problem je u tome da je previše ljudi u Hrvatskoj danas odustalo od reakcije na ono što im smeta.
Vaš suprug Josip je također poznati novinar. Ima li među vama tajni, jeste li čuvali neke informacije kada ste bili na konkurentskim televizijama?
Naravno da ima tajni! Bilo bi dosadno bez tajni. Srećom, nikad mu neću pričati o temama na kojima rade moje kolege, zna naravno sve na čemu ja radim i nikad ništa nije "ukrao", ha-ha-ha-ha-ha... Servisne informacije dijelimo, ekskluzive – ne.
Imate već jednu novinarsku nagradu, s kolegom Ciglenečkim za knjigu o odlasku Ive Sanadera s političke scene. Kako je nastala ta knjiga i imate li ideja za nove knjige?
Bila su to zanimljiva vremena kad je Ivo Sanader odlučio reći: "Doviđenja i hvala na suradnji." Kolega Dražen Ciglenečki i ja smo u to vrijeme razgovarali s toliko ljudi iz HDZ-a pokušavajući sklopiti mozaik i odgovoriti na pitanje zašto je Ivo Sanader na vrhuncu moći odlučio otići s premijerske pozicije? I tada i danas puno je različitih odgovora na to pitanje. Nekako sam najbliže tome da je odgovor: bahatost. U ovoj životnoj fazi imamo premalo vremena, nažalost, i za čitanje knjiga. Imam neke ideje, ali pričekat će da Brunko malo naraste.
Gleda li vaš sin Bruno mamu i tatu na televiziji, što kaže? Hoće li i on biti novinar kao mama i tata?
Gleda, al ne trza previše. Zove me emisičarka jer stalno moram "nešto za emisiju". On je bistro, zaigrano, radoznalo i toplo dijete. Bio bi odličan novinar. A što će Bruno biti, tko to zna? Što će nam uopće od "zanimanja" ostaviti AI? Da sam se prije sjetila, mogla sam vaša pitanja ubaciti u ChatGPT i da vidiš intervjua! Brunino zanimanje vjerojatno još ne postoji, možda će biti frizer za holograme, tko će ga znati.
Čime se bavite u slobodno vrijeme, ako ga uopće imate uz brojne obaveze?
U slobodno vrijeme glumim Petrinu mamu, stričeka Brunu, Filipa ili Anu – što već Bruno odredi taj dan. Svaki slobodan trenutak je njegov. I uživam.
VIDEO Najpoznatija vozačica ZET-a objavila da se udaje: "Jako sam sretna i uzbuđena"
