U Operaciji čvrsta stijena 2014. godine izraelske su snage prema nizu tvrdnji ubile više palestinskih civila nego u ijednoj akciji prije toga. Bijes koji je nastupio s obje strane nije se mogao obuzdati. Bio je pogonjen najprije otmicom i ubojstvom trojice izraelskih tinejdžera koje su izveli pripadnici Hamasa 12. lipnja 2014. godine, na što su 2. srpnja iste godine uzvratili izraelski doseljenici otmicom, premlaćivanjem i na kraju spaljivanjem jednog palestinskog tinejdžera.
O tim tragičnim događajima govori serija “Naši dečki” koju je HBO snimio u koprodukciji i s nama dobro poznatom izraelskom produkcijskom kućom Keshet. Njih, osim po distribuciji “Novina”, znamo i po “Domovini” i njezinu originalu “Hatufim”, odnosno “Ratni zarobljenici”, za ovog autora ipak boljem od američke izvedenice. S Keshetom povezujemo i još jednu odličnu izraelsku seriju, “Let heroja”, to je i prva serija koja je pobijedila na Canneseriesu, novouspostavljenom festivalu televizijskih serija. Jako je teško ne priznati toj relativno mladoj izraelskoj produkciji vrhunsko umijeće. Prije svega se to odnosi na uvid koji nam kroz svoje uratke pruža u izraelsko društvo, njegove norme, okolinu i okolnosti u kojima ono funkcionira. Dakako, i vječiti sukob s arapskim svijetom. U svakom slučaju, kao i drugdje u svijetu, pa i u povijesti, najveća je kolateralna žrtva tih visokopolitičkih previranja običan čovjek. Da to nije nikakva floskula ni šablona, vrlo zorno pokazuju “Naši dečki”, čiji su tvorci dvojica Izraelaca, Hagai Levi i Joseph Cedar, te jedan Palestinac, Tawfik Abu-Wael.
Znajući to, ne možete barem ne pročitati sinopsis serije. U njemu stoji: “U ljeto 2014. militanti Hamasa oteli su i ubili trojicu židovskih tinejdžera. Izrael je šokiran i bijesan. Dva dana poslije u šumi na zapadnoj periferiji Jeruzalema pronađeno je spaljeno tijelo palestinskog tinejdžera. I dok Simon, agent sigurnosne službe Shin Bet, istražuje ubojstvo, roditelji ubijenog tinejdžera počinju mučno putovanje prema pravdi i utjehi. Serija je utemeljena na stvarnim događajima koji su doveli do novog rata u Gazi te prati istragu ubojstva Muhammada Abu Khdeira i donosi priču o svim sudionicima – i Židovima i Arapima – kojima su ti događaji promijenili živote.”
Koliko je težak bio Keshetov zadatak realizacije ove priče na pravi, moralan način, govori i činjenica da se u većini službenih izvora uglavnom govori o velikom sukobu Palestinaca i Izraelaca započetom zbog otmice trojice izraelskih tinejdžera, dok se smrt mladog Palestinca gotovo ne spominje. Hrabro se ovdje postavila ekipa serije. Priča počinje od samog početka, otmice trojice Izraelskih mladića, pa s istragom o njihovom nestanku, pronalaskom njihovih tijela, prosvjedima Izraelaca, pa onda odmah nestankom i otkrićem unakaženog tijela mladog Palestinca.
Neočekivano se, odnosno mimo uobičajenog, os radnje postavlja u liku policajca Simona kojemu je stalo da odradi svoj posao kako valja susrećući se usput s nizom prepreka, prije svega političke prirode, jer izraelske vlasti znaju što će se dogoditi ako se dokaže i objavi da su mladog Muhammada brutalno pogubili izraelski zeloti. To je, argumenta radi, i dokazano, no jedan je Izraelac za ubojstvo osuđen tek 2016. godine. Uz Simona, okosnica radnje postaje Palestinčev otac Hussein. Nama nepoznati glumci i više su nego odlično odradili svoj posao pa je tako Hussein maksimalno dočaran kao rastrojeni otac kojega će smrt sina gurnuti na teren po kojemu nikada nije želio kročiti – u središte izraelsko-palestinskog sukoba.
Teško će se odupirati pritisku sredine koja traži osvetu i ne mari za iskrene Simonove namjere u traženju stvarnih ubojica Muhammada. Simon odbija prihvatiti uobičajenu dimnu zavjesu prema javnosti i prihvatiti službenu verziju prema kojoj su Palestinca ubili Hamasovi ekstremisti jer, eto, on je vjerojatno bio gej. Ili je možda otac dugovao kriminalnom miljeu. Sve je bolje od krivnje da su to Židovi, pa je oko svega najbolje ne truditi se previše, odnosno bolje je energiju potrošiti da se u to uvjeri i mladićeva oca. Za dvojicu je muškaraca situacija test svega, i ljudskosti i osobnog integriteta i poštenja, u kojoj teško mogu proći neporaženi barem na jednom od tih polja. Mržnja ne poznaje argumente ni granice, Gaza je sredina u kojoj većina jedva čeka da se dogodi nekakva takva tragedija pa da konačno počne završni obračun.
Koji, znamo to i mi ovdje, nikada nije konačan. Cijela je serija doista impresivna, autentične snimke otprije pet godina, strahovito realistični prizori sukoba izraelskih snaga sigurnosti i palestinskih prosvjednika, pa onda upečatljive i krajnje uznemirujuće scene pokopa trojice izraelskih tinejdžera, pa onda, nešto kasnije u seriji, prijevoza Muhammadova tijela koje ljutiti Palestinci gotovo otimaju želeći od njegova pokopa napraviti spektakl.
Ako smo u ratnim zarobljenicima imali prilike vidjeti kako funkcionira izraelsko društvo, kakvi tamo običaji i društveni uzusi vladaju, odnosno koliko je sve različito od nas ovdje u Europi, onda nam “Naši dečki” nude pristup u korijene stalnog sukoba i razdora koji između židovske države i arapskih susjeda vladaju već desetljećima. Iako slika koju nudi Keshetova serija nije nimalo optimistična, riječ je o iznimno dobroj seriji, kakvu europske produkcije već dulje vrijeme ne nude, odnosno izbjegavaju se na dovoljno snažan način baviti sličnim problemima. A nije da ih nema.
fašisti snimaju seriju o svojim zločinima, to mora da je objektivno, zašto VL nije ništa pisao u rušenju kuća prošli tjedan u Jeruzalemu