Uoči velikog slavlja u povodu 20 godina uspješne karijere, karizmatična i energična Indira Levak, pjevačica Colonije, otkrila je što publika može očekivati na njihovu koncertu u Domu sportova 5. studenoga, bi li išta promijenila u karijeri, je li se ikada umorila od posla i kako se odmara... a komentirala je i odnos sa suprugom Miroslavom Levakom.
Velikim koncertom u Domu sportova slavite 20 godina karijere. Jeste li zadovoljni postignutim? Kada se osvrnete, biste li išta napravili drukčije?
Sigurno bih, tko ne bi volio zaviriti u kristalnu kuglu i olakšati si životni put?! Sada kada znam sve prepreke, sigurno bih nešto napravila drukčije. Možda bi takav pristup sve pokvario, tko zna. Svaki put kada se osvrnem na svoj glazbeni rad, pitam se jesam li uistinu uspjela ostvariti sve o čemu sam sanjala?! Ponekad čekam da me netko uštipne za obraz, da se probudim, ali eto, zaista živim svoj san.
Što pripremate za svoje fanove?
Pripremamo veliki spektakl 5. studenoga u Maloj dvorani Doma sportova i vjerujem da će biti ispunjena do posljednjeg mjesta. Odlučila sam se za perfekcionistički pristup jer mi je scenski dio, kao i publici, iznimno važan, stoga mnogo vremena posvećujemo plesnom dijelu u kojem će uz moje plesačice nastupiti i plesna skupina Transform Crew. Nastupit će i bend sastavljen od najboljih glazbenika u Hrvatskoj koji će malo ogoliti Colonijine pjesme i izvesti ih na nov način. Naravno, bit će tu i izvorne slavonske tamburice. Jako se veselim koncertu, vjernoj publici i svemu što će se te večeri događati.
Vjerujem da su vam mnoge pjesme drage. Kako ste izdvojili one koje zaslužuju da budu izvedene na 20. rođendan?
Bilo je jako teško u dva i pol sata ugurati sve što je obilježilo našu dosadašnju karijeru. Bilo je mnogo hitova, ali i pjesama koje volim izvoditi. Pitali smo i naše obožavatelje na društvenim mrežama što žele čuti. Našli smo kompromis između onoga što publika traži, onoga što volimo izvoditi i onoga što nas je proslavilo. To se zovu slatke brige!
U povodu 20. godišnjice postojanja Colonije u pripremi je i album s najvećim hitovima. Prodaju li se danas albumi, može li se živjeti od glazbe?
Albumi se više ne prodaju kao nekada. Svi smo se okrenuli digitalnim medijima i mislim da budućnost donosi nove oblike objavljivanja. Albumi su za kolekcionare pa se od njihove prodaje ne živi. Ni Coloniju to nije zaobišlo, ali ponosim se Zlatnim pločama iz zlatnog doba glazbene industrije. Od glazbe se danas živi sasvim drukčije, odnosno teže, ali ako volite posao kojim se bavite, ništa nije teško.
Dvije sezone bili ste u žiriju showa “The Voice – Najljepši glas Hrvatske”. Je li prijava na jedan od glazbenih showova danas najbolji put za uspjeh mladih pjevača?
Odličan je to put da iziđete iz anonimnosti. Preskočite nekoliko početničkih koraka, ali to je tek početak. Mnogi mladi glazbenici misle da su za uspjeh potrebni samo znanje pjevanja i vrhunski vokal. No uz glas postoji niz presudnih čimbenika, kao što su karizma, vladanje pozornicom i pjesma koja mora doprijeti do srca publike. Ako imate sve to, ulazite u glazbenu arenu među lavove.
Mijenjate li se planski ili puštate vremenu da učini svoje? Kako nastojite biti zanimljivi generacijama koje dolaze?
Pripremajući se za slavljenički koncert, pregledavala sam stare materijale, spotove, fotografije. Sve se događalo nekako spontano, pratila sam trendove, bila uvijek aktualna. Očito imam dar prilagodbe vremenu u kojem živimo a da toga nisam ni svjesna. Teško je namjerno ostati zanimljiv generacijama koje dolaze, ali Colonijine pjesme prenose se s koljena na koljeno, što me uistinu raduje. Najveća je to nagrada svakom izvođaču.
Jeste li se ikada umorili od svog posla, pomislili sad je dosta? Što radite u trenucima krize, kako se izvlačite?
Riječ kriza ne postoji u mojem rječniku. Što je to? Postoje dani kada mi treba dodatni odmor, ali nikada nisam razmišljala o prekidu karijere. Uživam u svom poslu, a mislim da se to i vidi i osjeti. Naravno, razmišljam i o tome da će doći vrijeme kada ću se povući s pozornice i već znam što ću raditi. Kad mi treba odmak od svakodnevice, prepustim se svojoj velikoj ljubavi – dizajniranju namještaja i profesionalnih sprava za vježbanje Koloseum. Suprug i ja imamo proizvodni pogon u kojem se moje ideje pretvaraju u stvarnost. Jako me ispunjava i usrećuje kad vidim gotov proizvod koji je netko poželio imati u svom domu.
Jednom ste izjavili da vas je kritika u početku itekako dirala, a da se sada više ne obazirete jer je vaš rad i ljubav prema glazbi prepoznala brojna publika. Ipak, do čijeg vam je mišljenja stalo?
Bitno mi je mišljenje bliskih ljudi kojima neizmjerno vjerujem i, naravno, publike. Oni su moja porota i sudac. Oni odlučuju hoće li pjesme biti hit ili ne te žele li doći na koncert i slušati naše pjesme. Kritika ima nekoliko vrsta: dobronamjernih, koje služe da bi se nešto poboljšalo, i zlonamjernih od ljudi koji se teško nose s nečijim uspjehom. Ni jedne ni druge me ne bole: dobronamjerne jer mi itekako pomažu, a zlonamjerne jer ih ignoriram i znam što im je cilj. Važno ih je razlikovati, a s godinama i to naučite.
Već ste dvije godine u braku s Miroslavom Levakom, koji vam je ujedno i poslovni partner. Kaže se da nije dobro miješati ljubav i posao. Kako to kod vas funkcionira?
Kod nas to funkcionira savršeno. Važni su uzajamno uvažavanje, poštovanje, tolerancija i ljubav. Ako to imate, uspjet ćete u svemu, pa tako i u poslu. On je moj oslonac i veliki radnik, kao i ja. Prošli smo sličan životni put i sami smo gradili svoj put prema uspjehu. Zato se i u tome dobro slažemo i razumijemo.
Koju glazbu volite slušati?
Glazbu biram prema raspoloženju. Kad putujem na koncerte, u autu slušam dobar R&B, a glazba osamdesetih je obavezna. Ponekad slušam i house, a kao pravoj Slavonki, tambura mi je u srcu. Uvijek me razgali glas Zvonka Bogdana.
Da niste pjevačica, što biste bili?
Bavila bih se interijerima, dizajnom namještaja i slično. Važno mi je da se bavim nečim kreativnim i sigurno bih, zahvaljujući upornosti, bila jednako uspješna. Kad bolje razmislim, jedan život mi je malo da ostvarim sve što želim.
sad bolje izgleda neg kad je bila cura