Javnozdravstvena kampanja „Dan crvenih haljina“ pokrenuta je kako bi se podigla svijest o moždanom udaru kod žena koji je nedovoljno prepoznat, nedovoljno istražen i nedovoljno liječen. Ovaj dan obilježen je prošlog tjedna obilježen i po peti put u Hrvatskoj, a u Zagrebu je u hotelu Esplanadi događaj kojim se obilježava Dana crvenih haljina, vodila glumica Ivana Roščić koja je prošle godine u svibnju proživjela pakao prsnuća aneurizme u mozgu.
- Oporavak protječe jako dobro. Prva četiri mjeseca bila su izazovna, a s vremenom sam postala svjesna napretka. Proživljavala sam razne faze i dok su prijatelji znali komentirati kako super izgledam, kao da se ništa nije dogodilo, mogu samo reći da izgled vara. Što se oporavka tiče, dodala bih, imala sam sreće što su moje kognitivne funkcije ostale dobre, iako dva-tri mjeseca nakon operacije nisam dobro vidjela, no i to se korigiralo. Danas sam jako dobro, trudim se, ponovno vježbam pilates, redovito idem na psihoterapiju, nastojim što više hodati jer mi je pokret meditacija. Više ne razmišljam intenzivno: 'Zašto baš ja?', 'Zašto se meni dogodilo?', nego zaista gledam kako iskoristiti svaki trenutak i uživati. - rekla je Ivana u intervju za Story uoči samog Dana crvenih haljina. Krajem prošle godine promovirala je film "Stric" u kojem glumi s Goranom Bogdanom, Mikijem Manojlovićem i Rokom Sikavicom i tim povodom dala nam je intervju u kojem je ispričala što se dogodilo tog kobnog 16. svibnja, za koji sada kaže da joj je drugi rođendan.
- To jutro odvela sam djecu u vrtić, otišla u dućan, kihnula i kako sam kihnula tako me je stravična bol presjekla kroz glavu. Uspjela sam jedva doći do najbližeg kafića jer su mi ruke i noge počele otkazivati te sam se počela grčiti. Poslije sam saznala da su to bili epileptični napadaji zbog obilnog krvarenja u mozgu. Uz to sam i povraćala. Dok sam čekala hitnu pomoć, došli su kolega Roko Sikavica i moj suprug Marko, a kad je došla hitna, liječnica je zaključila da imam napadaje panike, rekla mi je da mi je bolje da idem kući i dala mi dvije injekcije za smirenje. Suprug Marko nosio me na rukama jer nisam mogla hodati, i sreća da je bio priseban te zaključio da to nisu napadaji panike nego da mi doista nije dobro i da mi treba pomoć. Nazvao je svog prijatelja dr. Antu Viskovića i opisao mu što se dogodilo. Dr. Visković je odmah zaključio što bi to moglo biti i tako je došla druga hitna pomoć po mene i odvezla me u KBC Rebro. Gdje su ustanovili rupturu aneurizme i obilno krvarenje. Isti sam dan operirana. Zaista sam sretna i zahvalna da sam živa i neoštećena. Još jednom zahvaljujem dr. Anti Viskoviću, radiologu Marku Radošu, mojoj neurologinji dr. Katarini Starčević i cijelom konziliju iz Zavoda za intenzivnu neurologiju i cerebrovaskularne bolesti KBC-a Rebro. Javno sam izišla s tom pričom jer mislim da je bitno prepoznati simptome, jer da smo povjerovali u dijagnozu prve liječnice, više ne bih bila tu. - ispričala nam je nedavno Ivana u intervju. Rekla nam je tada i kako se bori s raznoraznim strahovima te je nakon izlaska iz bolnice imala intenzivne napadaje panike koje prije nisam iskusila.
- Podsvijest radi svoje, vrtim svakojake scenarije, ali se trudim živjeti normalno. Redovito idem na psihoterapiju, radim ono što me veseli i vidim pomak. Vjerujem da je i vrijeme najbolji prijatelj u takvim situacijama, a moja djeca su moje zdravlje. Trudim se biti turist svog uma. Suprug Marko mi je cijelo vrijeme velika podrška i oslonac, kao i cijela moja obitelj, rodbina i prijatelji. - kazala je Ivana.
VIDEO Domaći glumci koji su zbog loših životnih odluka završili na prosjačkom štapu i u pučkoj kuhinji
najžalosnije u cijeloj toj priči je činjenica da opet zdravstvo ne funkcionira....da nije bilo veze , žena bi sigurno bila teški invalid ili mrtva.......žalosno je da nam zdravlje i život ovisi o nestručnim i nezainteresiranim lječnicima............... ..žalosno... voljela bih znatii tko je ta famozna doktorica i u kojoj bolnici , koja ju proglasila psihijatriskim slučajem koji paničari..... voljela bih znati , da ako ikada završim u njenim rukama pobjegnem glavom bez obzira...