Jedinstveni i talentirani Božo Vrećo svojim glazbenim izričajem osvojio je publiku u cijeloj regiji, ali i u inozemstvu i njegovi koncerti uvijek su poseban glazbeni doživljaj. Nedavno je dokumentarac “Maldita – Ljubavna pjesma Sarajevu”, u kojem je u fokusu i ovaj umjetnika iz Bosne i Hercegovine, osvojio prestižnu španjolsku filmsku nagradu Goya u kategoriji za kratki dokumentarni film.
Božo Vrećo u javnosti je dobio i nadimak princ sevdaha, a osim svojim raskošnim glazbenim talentom, pažnju privlači i jedinstvenim modnim odabirom pa ga često možemo vidjeti u haljinama i potpeticama. Odrastao je u Foči, a o svom djetinjstvu tijekom rata u BiH se prisjetio i u intervju koji je dao za Slobodnu Dalmaciju.
- Glad i strah da netko od mojih ne nastrada izlažući se snajperima i opasnosti od bombi. Svijet je to tame i tišine. Zaleđenih suza koje su mi ostale okamenjene u srcu i ispisale stihove mojih pjesama - prisjetio se Božo tog razdoblja. U djetinjstvu je ostao i bez oca o kojem ima samo lijepe uspomene i nakon njegove smrti Božina majka preuzela je dvostruku ulogu i za majku je jako vezan i bio joj je najveći oslonac tijekom teške bolesti koju je uspjela pobijediti. Ljubav prema modnoj razigranosti pokazivao je Božo već kao dječak.
- Obožavao sam haljine! I dalje je to moja fascinacija, na sceni i izvan nje. Već s pet godina sam trčkarao u haljinama i u tome se odražavao moj spokoj, sloboda odrastanja, ljubav majke i sestara... - kaže u razgovoru za Slobodnu. Od 18 godine bolujete od epilepsije, a ispričao je u čemu je pronašao lijek u borbi protiv epilepsije.
- Božanska milost me izliječila, a moja pjesma me regenerirala. Onda kada život počnete živjeti bez stresa i razmišljanja što netko misli te se prepustite svojoj slobodi, onda je i život magičan i ljekovit. Moj lijek je u posvećenosti Bogu i fokusiranju na umjetnost koja ima božansku komponentu iscjeljenja. - kaže Vrećo.
Užas. Ovo ne znaš, je li muško ili žensko? Katastrofa.