U Zagvozdu je priređen veličanstven doček članovima ekspedicije Vlaji na Himalaji koji su se popeli na Mera Peak, visok 6476 metara.
Kombi s “himalajcima”, članovima Planinarskog društva Sveti Jure iz Zagvozda, dočekali su HGSS-ovci, planinari i nekolicina prijatelja na naplatnim kućicama na izlazu s autoceste, a kada su s upaljenim rotirkama u koloni došli na Trg glumaca, dočekale su ih upaljene bengalke. Orila se pjesma “Svijet voli pobjednike”, brisale su se suze radosnice, padali su poljupci, zagrljaji i čestitke njihovih supruga, djece, roditelja, rodbine i prijatelja...
Suze nije mogao zadržati ni naš najslavniji alpinist Stipe Božić, koji je s Vedranom Mlikotom godinu dana pripremao Vlaje za ekspediciju, prije mjesec dana krenuo s njima, ali zbog zdravstvenih razloga odustao prije osvajanja vrha i vratio se u Split.
– Vlaji su bili odlični. Na Himalaju se popelo njih 12, velika većina iz Zagvozda, što je fantastično za ovo malo mjesto koje se već istaknulo manifestacijom Glumci u Zagvozdu. Oni su pokazali da se u maloj sredini može živjeti kvalitetno, njihovo mjesto opet je napravilo senzaciju! – oduševljen je Stipe Božić. Kaže da su se Vlaji super snašli na Himalaji.
– Oni su očito ljudi od kamena. Slušali su tuđa iskustva, primijenili ih, bili su spremni, disciplinirani i željni uspjeha. Drugi put oni će voditi mene, toliko su dobri – rekao je Stipe Božić. Najnestrpljivija su, naravno, bila djeca. “Dobro došao, tata”, dodavali su jedan drugom transparent izvirujući na cestu i iščekujući kombi.
– Teško je bilo ovih mjesec dana otkako mi je suprug otišao. Teško i dugo, iako se trudio javljati svaki dan preko društvenih mreža. Imamo četvero djece, svi su mali i, moram biti iskrena, loše sam primila vijest da želi ići. Ali, taj sam teret preuzela i podnijela i sada sam, kad je sve prošlo, uzbuđena, ponosna na njega i nevjerojatno se dobro osjećam. Neka malo dođe k sebi, a onda mu žena ide na odmor. Ne znam još kamo, na Bled – uz smijeh nam je rekla Dobrila Kristić, supruga “himalajca” Stipe. Anita Lišnjić dočekala je supruga Gorana okružena s troje njihove djece.
– Bilo je puno obveza pa je vrijeme prošlo i brzo i sporo. Djeca nam imaju devet, šest i dvije godine, nedostajao im je tata. Sada su se, dok su čekali da dođe, skroz povukli u sebe, uzbuđeni što se vraća – rekla nam je Anita, čiji je suprug prije odlaska javno izjavio da mu je žena prava heroina što mu je omogućila ostvarenje životnog sna.
– Evo nas nakon 27 dana ponovno u Zagvozdu. Vratili smo se iz Nepala obogaćeni prekrasnim dojmovima. Iscrpljeni smo, skinuli smo po koje kilo, ja sam mršaviji pet. Gore se jede riža na sto načina. Jedva smo čekali da se vratimo na svoju spizu.U Nepalu mi se jedino nije svidjela hrana, a priroda, ljudi, gostoljubivost, prijateljstvo na ekspediciji, sve je bilo super. Najviše su mi nedostajala djeca, najmlađi me sin ovako neobrijana nije ni prepoznao. Ali, obitelj mi je bila inspiracija da sve završim – ispričao je tata Goran Lišnjić kojeg sin, nakon što ga je prepoznao, nije ispuštao iz zagrljaja.
– Temperatura je bila dva stupnja i padao je snijeg kada smo se popeli na vrh. Najteže nam je padao nedostatak kisika, hvatala nas je visinska bolest, ali izdržali smo. Ne mogu reći da nije bilo teško. Viki Grošelj, slovenski alpinist koji nas je pratio do vrha, rekao nam je da su i sportaši izloženi visinskoj bolesti. Hvala Bogu, prošlo je – kaže Goran koji se ponosi što je Vlaj i što je bio na Himalaji.
– Bilo je poučno, ali i teško, pamtit ću jedinstvo i izdržljivost. Čovjek ima granice i, kada im priđeš bliže, puniš se životnom energijom. Došao sam pozitivniji i bolji nego što sam bio, dvostruko – kaže Tonči Čagalj. Nakon fešte i odmora već danas bit će na svojem radnom mjestu na tunelu Sveti Ilija. Vlaji su se vratili iscrpljeni, bradati, mršavi i zadovoljni.
– Bilo je jako teško. Zrak je razrijeđen, teško je disati, ali svi smo žarko željeli i uspjeli smo. Hrana je skromna, ekipi je najviše smetala riža – rekao je Mlikota, koji priznaje da su nosili sa sobom 40-ak kilograma suhe hrane: pršuta, pancete i čvaraka pa im nije falilo “kripnosti”. A da nadoknade izgubljene kalorije, pobrinuli su se njihovi Zagvožđani. Krčkao se čobanac od divljači u kazanu za 200-tinjak porcija, a na ražnju se vrtjelo sedam odojaka.
– Od Zagvozda nikad ne znaš što možeš očekivati, a opet znaš sve. Ovo su jedni od najboljih ljudi na svijetu, tu doček ne može omanuti – kaže Mlikota.
Jako važna vijest. Planinar Mlikota. Ja pomislio da je dobil nagradu za glumu. Znate kako se ono kaže ? Nije imo vuk drugog posla pa lizo dupe.