Glazbena diva Josipa Lisac slavi 50 godina iznimne karijere i 25 godina koncerata u čast Karlu Metikošu. U Zagrebu slavi na koncertima u Lisinskom – 10. i 14. prosinca.
Nedavno sam vas gledala u talk-showu Alke Vuice, pustila je jednu staru snimku vašeg nastupa, vrtjeli ste glavom i rekli – ovo je korektno, ali tako nešto si ja više ne mogu dopustiti. Objasnili ste da uvijek morate dati više, bolje. Kako je moguće 50 godina uvijek iznova biti bolji nego zadnji put?
Tako je. Uvijek se može i mora bolje. Ideš putem koji si odabrao i koračaš njime da dodirneš to savršenstvo i tu umjetnost. Ja nisam umjetnica, ali sam na tom putu. To je i smisao života, to je bitak postojanja. Ja se uvijek iznova dokazujem i pokazujem.
Jeste li se u ovih 50 godina karijere ikada umorili od glazbe?
Ne. Nikada. Uživam u njoj.
Kažete da nikad niste bili pjevačica s kojom publika pjeva jer to onda znači da ste prosječni, da to svatko može. Smatrate li se, osim iznimno talentiranom, elitisticom u glazbenom svijetu?
Svatko ima svoj pristup glazbenom izričaju. Ja sam uvijek voljela da publika sluša i čuje ono što im želim pružiti na koncertu. No, to ne znači da između nas nema komunikacije. Poštovanje moje publike prema meni mi uvijek nameće jednako obavezu prema njima. Koncerti na kojima publika pjeva ne znači nipošto da je pjevač prosječan nego je to druga vrsta glazbe. Na operi i mjuziklu isto nitko ne pjeva iako su songovi možda poznati, a to što moja publika uglavnom sluša, a manje pjeva na mojim koncertima me ne čini elitisticom.
U glazbenom smislu vi ste zaista diva, dopušta li vam ta činjenica i određenu ekscentričnost?
Ja uopće nisam ekscentrična.
Dopušta li izniman talent čovjeku dozu osebujnosti koja bi kod prosječnog čovjeka bila negativno doživljena?
Moraš biti poseban da bi se popeo na scenu, scena je ustvari pozornica svečanosti na kojoj pokazuješ svoj talent, zato i jesi gore. U svečanosti kao što je glazba moraš se uvijek i iznova pokazivati. Pozornica to iziskuje. Ako sam na pozornici, moram imati dobar razlog za to.
Je li vaš talent Božji dar, genetika ili nešto treće?
Božji dar.
Vjerujete u Boga?
Da.
Koja je vaša životna filozofija? I dalje fascinira da je vaša posljednja ljubav ostao Karlo Metikoš.
Voljeti i biti voljen.
Kako je moguće toliko voljeti i dalje biti zaljubljen u osobu koje više nema?
Mislim da sam na to pitanje već puno puta odgovarala, a moji osjećaji kao ni stav na tu temu se nisu promijenili.
Jeste li usamljeni?
Nisam usamljena.
Osjećate li se slobodno? Živite li lijepo i opušteno baveći se glazbom?
Slobodno i lijepo.
Volite igrati golf? Zašto baš golf?
U golfu pronalazim tu neku slobodu koju volim i to je sport koji u prijevodu znači biti sa sobom. Baviti se sportom u prirodi umjesto u dvorani je također prednost.
Pročitala sam da ne čitate novine, kako se informirate? Jeste li zainteresirani za svakodnevn politička zbivanja?
Danas su informacije dostupnije nego ikad pa je i virtualni svijet nešto preko čega sam upućena u sve što me zanima.
Je li vam život u Hrvatskoj depresivan, puno je neimaštine, nepotizma, veza...?
Pitanje ste sveli na hrvatsku realnost. Uvijek je toga bilo, ali ne bih rekla da je toliko depresivan. Očito ljudi žele drugačiji život i to pokazuju, ali isto tako mnogi ljudi pokazuju da je život može biti ljepši i bolji i u Hrvatskoj.
Kako se živjelo u Jugoslaviji u usporedbi s današnjim životom, posebice u glazbenom svijetu?
Uvijek je bilo teško. Doživjeti uspjeh i živjeti s njim ima težinu koju mnogi nisu u stanju podnijeti.
Zaista je prava Diva!