Prije 50 godina, krajem 1969., objavljen je drugi, ali prvi "pravi" autorski album Davida Bowieja istoimenog naziva.
Tada nepoznat i prodajom neuspješan vinil "David Bowie" 1972. reizdan je pod imenom "Space Oddity", a već samo ime uvodne pjesme pretvorene u naziv albuma dovoljno govori o čemu je bila riječ.
Jer, nakon uspjeha albuma "Ziggy Stardust and Spiders From Mars" 1972., David Bowie počinje ubrzan uspon među najpopularnije ikone rocka pa je i reizdanje eponimnog albuma objavljeno s novom fotografijom na naslovnici, Bowieja kao Ziggy Stardusta s crvenom kosom i frizurom koja je najavila imidž i izgled Sida Viciousa iz Sex Pistolsa 1977.
Upravo objavljen box set "Conversation Piece" (Parlophone/Dancing Bear), nazvan prema pjesmi s albuma, na pet CD-a donosi iscrpnu revalorizaciju tog uvodnog poglavlja Bowiejeve karijere, svojevrsne radne "razgovore" Bowieja sa samim sobom i suradnicima, u pokušaju otkrivanja kako snimiti taj prijelomni album. Ukupno 72 izvedbe, uključujući brojne demo snimke iz vlastite sobe i po londonskim tonskim studijima, ponovljene verzije i neobjavljene pjesme, otkrivaju kako je to zapravo David pokušao postati "Bowie" kojeg svi znamo.
Doduše, u vrijeme izlaska albuma imao je samo 22 godine pa se prethodno razdoblje traganja za zvukom i identitetom može ubrojiti u očekivane mladenačke pokušaje i promašaje. Izmjena identiteta i idućih će godina postati omiljen Bowiejev stvaralački pokušaj; duga kovrčava kosa (umjetna trajna) te 1969. pokazivala ga je u nejasnoj viziji da se vizualno prikloni tadašnjem dominantnom flower-power pokretu, a glazbeno svojevrsnoj fuziji akustične folk-glazbe i nadolazeće britanske prog-rock scene.
Nedoumice vezane za to koji put izabrati vidljive su iz podatka da je Bowie te 1969. nastupio i na festivalu San Remo s akustičnom gitarom, a talijanska verzija pjesme "Space Oddity" ("Ragazzo Solo, Ragazza Sola") uključena je i na aktualni box set. Drugim riječima, predvidio je slijetanje na Mjesec, ali potpuno je pogriješio u izboru festivala. No koliko god medijski vrludao u traženju vlastite pozicije i načina kako predstaviti i "odjenuti" vlastitu glazbu i sebe, sam album "David Bowie" bio je popunjen izvrsnim pjesmama kojima je nedostajao tek pravi "imidž" i pogodna promocija. Put u svemir tog ljeta opjevao je sjajnim singlom "Space Oddity", ali on će tek kasnije postati jedna od najpoznatijih pjesama svih vremena, što govori da i ponajboljim pjesmama ponekad treba vremena da pronađu put do masovne publike. Nekoliko probnih, različitih verzija te pjesme i mnogih drugih na box setu pokazuje da je i Bowieju trebalo vremena da artikulira aranžmane i svirku pratećeg sastava, iako su njegovi vokali od početka bili prepoznatljivi i unikatno privlačni.
Kad je jednom ulovio "grif", postao je nezaustavljiv, što potvrđuju već idući albumi "The Man Who Sold the World" i "Hunky Dory", kao i prijelomni "Ziggy Stardust". No te 1969.
David je i dalje pokušavao postati "Bowie", a plastični prikaz te faze rada na box setu "Conversation Piece" završen je novim, današnjim tonskim remiksom cijelog albuma Tonija Viscontija, Bowiejeva ključnog suradnika još od tada, koji otkriva mnoge različite detalje svima poznatih pjesama.
Kerum?