Jesen na Prisavlju donijela je i novu emisiju Petru Vlahovu. Njegov novi projekt “Oči u oči”, u kojem je u ulozi urednika i voditelja, kroz reportaže i razgovore s gostima u studiju nastoji se baviti aktualnim društvenim temama i zanimljivim pojavama i tabuima na pitkiji, pa i zabavniji način.
Taj projekt, iako ništa manje zahtjevan od onoga što je dosad radio, 46-godišnjem Vlahovu dobrodošao je odmak od dnevnoga informativnoga programa. No nije posve odustao od dnevne politike jer ima stalnu gažu na 4. programu HRT-a. To stvara adrenalin bez kojega ne može i koji mu je, kako kaže, u poslu iznimno važan.
Kako se javila ideja za projekt “Oči u oči” i kako je koncipirana emisija?
Emisija “Oči u oči” rezultat je dogovora s glavnim urednikom Brunom Kovačevićem. Želja je bila pokrenuti projekt lakšeg sadržaja i zabavnijeg formata, udaljen od svakodnevne politike. Bavimo se fenomenološkim pitanjima, društvenim tabuima o kojima se u javnosti rijetko progovara, a dio su naše svakidašnjice.
Što smatrate najvećim izazovom u karijeri, možda dolazak na Prisavlje iz šibenskog dopisništva?
Svaki je novi projekt izazov ako ga želite profesionalno i strastveno raditi. U meni novinarska strast i želja za novim izazovima ne jenjava i upravo je to ono što me poslovno pokreće. Naravno, dolazak na Prisavlje iz šibenskog dopisništva bio je za mene ne samo
Kakve su reakcije na emisiju “Oči u oči”?
Očekivanja su velika i različita, no u najvećem su broju reakcije pozitivne i ohrabrujuće. Meni je važno da gledatelji ne ostanu ravnodušni jer je najgore za novinara kada njegov rad ne prate nikakve reakcije. U dosadašnjoj karijeri nijedan projekt koji sam radio nije ljude ostavljao ravnodušnima, i to mi je najveće priznanje. Teme koje smo dosad obradili u emisiji – droga u visokom hrvatskom društvu, kako produžiti životni vijek ili mladi i narodnjaci – svakako su izazvale polemike i bilo je doista zanimljivo.
Kako se nosite s kritikama?
Znate kako kažu, kritika je najbolji besplatni coaching i treba ga iskoristiti, jer tko je od nas bezgrešan?
Jeste li se ovim projektom htjeli malo maknuti od dnevnopolitičkog novinarstva?
Uvijek je dobro napraviti odmak. Istina, već dugo vremena radim u unutarnjoj politici, no to ne znači da me ne zanimaju i drugi segmenti. Kao početnik u šibenskom studiju morao sam pokrivati sve teme – od sporta, politike, zabave, ekonomije i turizma do zdravstva – i to mi je zapravo izgradilo interes i znanje, usudit ću se reći, za gotovo sve teme u društvu.
No niste posve otišli iz politike, radite i na projektu “Studio 4”.
Radim i “Studio 4” na 4. programu i to mi jako odgovara. Uživam u vođenju osmosatnoga živoga programa s dinamičnim izmjenjivanjem tema i gostiju. To stvara poseban adrenalin, koji je meni u poslu iznimno važan. U živom programu najbolje se vidi tko se dobro snalazi. Novinarska reakcija i instinkt te procjena iznimno su važni u ovakvom projektu.
Slažete li se s kolegama da informativni program troši novinara jer je tempo žestok, ali da je poput zaraze i da je teško nakon toga raditi nešto drugo?
Svaki posao uzima i daje, posebno ako ga shvaćate ozbiljno. Godinama sam u informativnom programu i smatram da takav tempo ne troši ako imate načine rješavanja svakodnevnog stresa. Za mene je to fizički trening, no najvažnije je ne nositi posao kući – tad sve ostaje u ravnoteži.
Možete li se zamisliti da radite nešto drugo i što bi to bilo?
Mislim da ovo radim najbolje, no kada bih se morao zamisliti u nekoj drugoj profesiji, onda bi to bio ili nogomet ili poduzetništvo, vjerojatno razvoj nekretnina i projekata.
Iduće godine slavite srebrni jubilej, 25 godina novinarske karijere. Kako vam se iz ove perspektive sve čini?
Uh, zar je već prošlo 25 godina? Eto, više od pola svog života bavim se novinarstvom, prošao sam gotovo sve razine ispred i iza kamere. Bio reporter u domovinskom ratu, izvještavao iz zemalja poput Afganistana, iza sebe imam bezbroj reportaža i javljanja uživo. Vodio sam i uređivao emisije poput “Drugog lica”, “Radnog ručka”, “Hrvatske uživo” i “In medias resa”. Nakon svega teško da me nešto u poslu može iznenaditi ili da postoje okolnosti u kojima se ne bih snašao. Dobitnik sam godišnje TV nagrade Ivan Šibl 1999., a svoj posao i danas radim s istim žarom kao na početku. To je ono što nema cijenu.
Vaši prvi zadaci bili su u sportskom novinarstvu. Poželite li se opet time baviti i pratite li nogomet?
Sportsko novinarstvo bilo mi je prva ljubav. Htio sam postati TV komentator, ali zbog rata i rada u dopisništvu jednostavno nije bilo moguće pratiti samo sport. Osim toga, mogao sam pratiti jedino svoj Nogometni klub Šibenik, koji je igrao uspješno u 1. ligi. Nikada neću zaboraviti sezonu koju je vodio trener Vjeko Lokica. Na Šubićevcu je Šibenik razbio i Hajduk i Dinamo, izvještavao sam s tih utakmica i dva tjedna bio bez glasa koliko smo slavili.
Prošli ste i ratišta kao reporter. Jesu li to bili najteži trenuci u vašoj karijere?
Kao reporter sudjelovao sam u Domovinskom ratu i to je bilo neprocjenjivo iskustvo. Nisam snimao samo na bojišnicama u šibenskom zaleđu, bilo je tu zadataka i na prostoru BiH, poslije i NATO-ovi udari, Crna Gora, Srbija, Kosovo... Kao mlad novinar u ratu ne sazrijevaš samo zanatski nego i kao čovjek. Naučiš cijeniti život i svoju zemlju. Naučiš voljeti i, ono najvažnije, naučiš ne mrziti. To je za mene najveća vrijednost rada u tom osjetljivom razdoblju.
Tko je ili što najveći “krivac” za to što ste postali novinar?
Najveći je krivac moj prvi mentor, čovjek od kojeg sam naučio novinarstvo u zanatskom i svakom drugom smislu – kolega Ante Granik, šef Studija Šibenik 90-ih godina. Tu je svakako bitnu ulogu odigrao i veliki Mladen Mateljan, jedan od prvih urednika emisije “More”. Oni su me u pravom smislu riječi drilali, pa sam upravo njima zahvalan na svemu što sam naučio u novinarstvu.
Prije ste bili više prisutni u medijima. Što je utjecalo na to da se sada ne pojavljujete previše u javnosti, na događanjima, premijerama...? Želite li sačuvati privatni život samo za sebe?
Privatnost nema cijene i to je zapravo najbolje za sve, posebice za one do kojih vam je stalo. Sada sam sretan i zadovoljan u svim životnim sferama, a to je neprocjenjivo.
Kako se najbolje opuštate?
Nije tajna, najbolje se opuštam u obitelji i na treningu. Uživam u sportu, cijeli sam život igrao košarku, kasnije počeo s body treningom, boksom, veslanjem, trčanjem... Uživam u putovanjima, druženju s obitelji i prijateljima, pjesmi, dobrom vinu i hrani. Tako punim baterije, odmaram dušu i tijelo.
Što vas najviše može izbaciti iz takta?
Licemjerje, netolerantnost i nametljivost koja nema veze s argumentiranim stavovima. No na ispravljanje krive Drine ne treba trošiti ni sebe ni svoje vrijeme.
Jeste li zadovoljni privatnim životom?
Danas sam sretan i zadovoljan svojim životom, pronašao sam ravnotežu i sklad, živim i konzumiram život punim plućima i veselim se svakom danu iznova!
Pogledajte gdje su danas nekada poznate tv voditeljice i urednice
Vlahov je slucaj za sebe, iskompleksiran do boli, pofarbane kose, nabildan, sto jos reci?