– Vidimo se opet! – rečenica je kojom se legendarni britanski glazbenik Joe Cocker voli poslije koncerta oprostiti od svoje publike. I čovjek stvarno drži obećanja, pa se tako jučer treći put (prvi put je u Zagrebu nastupio 1998. u Domu sportova, a drugi put 2005. u Puli) vratio u Hrvatsku i u zagrebačkoj Areni održao koncert.
Jednostavna zvijezda
Bez previše riječi uz samo kratko dobra večer Hrvatska publici se odmah obratio onako kako najbolje zna – glazbom i raspalio hitom “Hitchcock railway”. Koncert je zamišljen kao sjedeći no Cockerov, sada malo izlizan, ali još uvijek zavodljivo hrapav i energičan glas i hitovi poput “Feelin Alright”, “Come together”, “Unchain my heart”,… brzo su podigli publiku na noge. Pjevao je i pjesme sa novog albuma “Hard Knocks” po kojem je ime dobila i europska turneja u sklopu koje je i posjetio Zagreb.
Roker i blueser iza kojeg je 40 godina karijere, 21 studijski i četiri live albuma te nagrade Grammy, Zlatni globus i Oscar, u Zagreb je stigao na dan koncerta. Sa sobom je doveo osobnog kuhara,i tražio je da ga u garderobi dočeka velika količina svježeg voća i Mars čokoladice koje obožava.
– Trenutno sam apsolutno fokusiran na turneju i trudim se ljudima pružiti što je bolji mogući show. Usprkos godinama na pozornici se osjećam mentalno mlado, no naravno da više ne mogu skakutati kao kada mi je bilo 25 godina, što ne znači da ne nastupam jednakim žarom – kazao je u intervjuu uoči dolaska 67-godišnji Joe.Govoreći o zdravlju zacijelo je govorio i o danku koji je zdravljem platio s obzirom da se godinama borio s ovisnostima o alkoholu i drogi, a iz kojih ga je izvukla supruga Pam Baker.
Još uvijek ima karizmu
Dakle Joe kojeg smo jučer gledali nije bio onaj dečko koji je 1969. na Woodstocku izvedbom pjesme “With a little help from my friends” ušao u legendu. To bi bilo i suludo nerealno i očekivati, ali ponovivši tu pjesmu jučer dokazao je da još ima karizmu i zaraznu energiju. Sat i pol njegove svirke sigurno ulaze na popis koncerata koji se opisuju kao oni koji ispunjavaju i hrane dušu.
Svaka čast Cockeru ali ozvučenje je bilo totalna koma i u najobičniju buku pretvorilo ono što je trebalo biti ugodan doživljaj. Jednostavno nisam mogao izdržati do kraja…