Zagrebačka City Plaza večeras će od 20.30 biti domaćin 67. izdanja Zagrebačkog festivala na kojem će se 21 pjesma boriti za festivalski Grand-prix te tako naslijediti prošlogodišnjeg dobitnika Damira Kedžu i pjesmu “Srce mi umire za njom”.
Od samog svog osnutka Zagrebački festival zamišljen je kao festival skladatelja, odnosno djela, a ne izvođača – pjevača. Utemeljitelj festivala je Fedor Kopsa. U sklopu glazbene rubrike časopisa Horizont on je osmislio natječaj za najbolje domaće plesne melodije.
Šansone i zabavna glazba
Prvi je Zagrebački festival održan u prosincu 1953. pod naslovom Izaberite najbolje plesne melodije 1953., u Koncertnoj dvorani Istra (današnje Zagrebačko kazalište mladih). Na prvom festivalu nastupila su samo dva izvođača (Ivo Robić i Rajka Vali) koja su izvela osam skladbi. Prvi pobjednik bio je skladatelj Ljubo Kuntarić s pjesmom “Ta tvoja ruka mala”.
Zanimljiva je činjenica da je za svoju pobjedu doznao iz novina s obzirom na to da se u vrijeme održavanja festivala intenzivirala Tršćanska kriza pa je mladi autor tu večer proveo u vojničkoj uniformi na jugoslavensko-talijanskoj granici! Već 1957. debitirali su kasnije velike zvijezde Marko Novosel i Anica Zubović, a 1959. debitira Gabi Novak. Te je godine pobijedila pjesma Milutina Vandekara “Ljubav ili šala”, koju je Gabi pjevala u alternaciji s Ivom Robićem. Na festivalu 1960. debitira Vice Vukov, a 1962. i Drago Diklić i Tereza Kesovija, koji će se u godinama koje slijede upisati zlatnim slovima u povijest festivala.
Tereza je u sedamdesetima pjevala četiri pobjedničke pjesme, a Drago Diklić je u svojstvu direktora festival vodio čak 17 puta. Festival je počeo imati više večeri, a šansone su bile popularnije od zabavnih pjesama. To se prvenstveno odnosi na 1969. godinu, kada je pobijedila protestna pjesma “Stari Pjer” Đorđa Novkovića u izvedbi Ivice Percla. I u sedamdesetima Zagrebački festival nastavlja redati hitove. Godine 1972. pobijedila je Josipa Lisac s bezvremenskom pjesmom “Dok razmišljam o nama” Karla Metikoša. Dvije godine kasnije festival se seli u tada novootvorenu Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog. Početkom 80-ih na scenu dolaze neki novi skladatelji poput Tončija Huljića i Rajka Dujmića, koji su danas među najuspješnijim domaćim skladateljima svih vremena. Iako festivali zabavne glazbe ne predstavljaju veliku medijsku i društvenu atrakciju kao što su to bili šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, Zagrebfest i u 21. stoljeću ima svoju publiku. Prije četiri godine mjesto umjetničkog direktora preuzeo je Neno Belan, kojem je cilj promoviranje urbanog popa, ali i mladih pjevačkih snaga.
Nema tambura i klapa
– Kada je novo rukovodstvo preuzelo festival prije sedam godina, ideja je bila da napravimo moderniji festival koji će biti poligon za kvalitetne pjesme, ali i nove mlade izvođače. Ima tu i starijih kolega, no cilj nam je prije svega da stvorimo novu scenu na kojoj će počivati budućnost popularne glazbe u Hrvatskoj – kazao nam je Belan koji svake godine sa svojim timom ima problem izabrati 20 pjesama koje će se natjecati. Svake godine na natječaj dođe između 200 i 300 pjesama.
– Jako sam zadovoljan ovogodišnjim pjesmama. Zagrebački festival je drugačiji od ostalih, odlučili smo se za urbani pop, glazbu koji pokriva veliki postotak izvođenja na radijskim postajama. Zbog toga kod nas nećete čuti klape ili tamburice, ali za takvu vrstu glazbe postoje drugi festivali – kaže Belan. Večeras ćemo tako u izravnom prijenosu na HRT-u vidjeti i neke etablirane izvođače kao što su Alka Vuica, Hari Rončević, Opća opasnost i duet grupe Pavel s Tedijem Spalatom, ali i nove snage poput Lorene, Marka Kutlića, Meri Andraković i Mije Negovetić
