Lu Dedić (20) objavila je prvi singl "Prava stvar" i službeno započela glazbenu karijeru. Iako, kad sam je vidio prije nekoliko mjeseci u ZKM-u na koncertu trija Matije Dedića, na kojem je sjajno otpjevala pjesmu "Zadnji sati ljeta" s Matijina albuma "Ladies", bilo je jasno da posjeduje onaj presudan "X faktor" u kontaktu s publikom, koji je, čini se, upisan u DNK njezine obitelji. Kao najmlađa "generacija Dedića" u svom prvom intervjuu govori o odrastanju, kako je počela pjevati, što sluša i kakvi su joj planovi te kako je to kad dolaziš iz velike, zapravo naše najveće glazbene obitelji.
Budući da dolazite iz glazbene obitelji koja je ozbiljno zadužila domaći kulturni prostor, jeste li, kako se to obično kaže, oduvijek znali da se želite baviti glazbom? Znam da ste završili glazbenu školu, sasvim je jasno da ste talentirani i da odlično pjevate, ali domaća scena nije isto što i škola, tu su druga pravila u igri.
Glazba je, naravno, uvijek bila jako prisutna u mom životu. Ne bih znala reći jesam li se njome uvijek htjela baviti, s obzirom na to da mislim da svako dijete tijekom odrastanja promijeni mišljenje o svojoj karijeri barem desetak puta. U djetinjstvu sam imala razne želje vezane za karijeru; mislila sam da ću biti veterinarka, odgojiteljica u vrtiću, pravnica... Ipak, od svojih baš ranih godina svakodnevno sam se zabavljala pjevajući uz neke od prvih albuma Beyonce, Lady Gage i Britney Spears. Mislim da sam tada otkrila da imam veliku strast prema pjevanju, a i općenito prema glazbi. Svog oca kao dijete sam idolizirala i njegov sam talent i vještinu uvijek smatrala fascinantnima, zbog čega sam i sama izrazila želju da naučim svirati klavir pa sam upisala glazbenu školu. Nažalost, završila sam samo osnovnu školu klavira. Klavir mi je išao, voljela sam svirati, ali ne i vježbati. U posljednje vrijeme dosta razmišljam o tome zašto nisam nastavila i mislim da je glavni faktor bio to što su se posljednje godine osnovne glazbene škole preklopile s mojim ulaskom u pubertet, kada mi vježbanje, nažalost, nije bilo prioritet. Da sada ponovno upišem glazbenu školu, mislim da bi bilo potpuno drukčije. Ali i dalje često sjednem za klavir i sviram.
Kako ste počeli nastupati? Jeste li imali podršku za to ili su vas možda pokušali odgovoriti od glazbene karijere znajući kakva nam je scena i koliko je teško ne samo uspjeti nego i opstati na njoj?
Mislim da se ne čini da je tako, no sramežljive sam prirode i ne volim se puno eksponirati. Nikad mi nije bilo najugodnije pjevati, a ni svirati pred drugim ljudima, moji prijatelji nisu ni znali da znam pjevati. Uvijek sam to držala za sebe. Moji su smatrali da je to greška i da bih trebala pokazati svoj talent, tako da su me uvijek ohrabrivali. Pjevala sam u zboru u osnovnoj školi, no tu nije bio fokus na meni, zbor je kolektiv. U Muzeju Mimara 2012. godine Hrvatski muzej naivne umjetnosti organizirao je predstavljanje slikovnice Zvonimira Baloga, Tonka Maroevića i mog dide "Igre uz vodu". Tamo sam uz didu pjevala njegovu pjesmu za istu slikovnicu "Samo tri male barke". Nakon didine smrti, 2016. godine organiziran je koncert u njegovu čast na tvrđavi svetog Mihovila u Šibeniku na kojem sam uz baku i Leu Deklevu pjevala Leinu pjesmu "Ja bi da te slijedim". S obzirom na moju sramežljivost i nesigurnost, to su za mene bila veoma stresna iskustva, zbog čega nakon toga nisam javno nastupala do 2019. godine, kada sam u malo intimnijem okruženju pjevala na božićnom domjenku u svojoj srednjoj školi. Trebalo me dugo nagovarati, majka je bila uporna i uspjela me uvjeriti da je dobra ideja da nastupim tamo. To mi je iskustvo predstavilo buđenje jer prvi put nisam osjećala strah od javnog nastupa i zaista sam uživala pjevajući tamo. Drago mi je što sam na kraju na to pristala jer od tada imam puno manju tremu i lakše pristajem na javne nastupe. Stoga, ne samo da su me podržali nego su me uvijek na neki način i tjerali da se izrazim i mislim da im je sada jako drago što sam se oslobodila. O tome kakva nam je scena i koliko je teško opstati na njoj, mislim da se ne brinu jer se ipak uvijek mogu osloniti na njih i dobiti dobar savjet. Zahvalna sam na tome što uvijek mogu računati na njih.
Gledao sam vas uživo prije nekoliko mjeseci kad ste gostovali u pjesmi "Zadnji sati ljeta" na koncertu trija Matije Dedića u ZKM-u i to je bilo doista prekrasno. Tu pjesmu otpjevali ste i na Matijinu albumu "Ladies". Čini se da nemate nikakvu tremu, ali osjećate li odgovornost kad kao treća generacija Dedića dolazite na scenu i znate da će vas pratiti svi mediji?
Hvala na pohvali, uvijek mi znači. Spomenula sam da se ne eksponiram baš rado. Zbog toga prvo nisam imala veliku želju napraviti prepjev pjesme "Zadnji sati ljeta" Tvrtka Hreleca, koju u originalu pjeva Kristijan Beluhan, no znala sam da bi tatu to jako razveselilo pa sam pristala na suradnju. Reakcija javnosti bila je pozitivna i sretna sam što je tako ispalo i što sam imala čast sudjelovati na očevu albumu sa super pjesmom. Iskustvo u ZKM-u bilo je neponovljivo, osjetila sam neizmjernu toplinu i podršku publike, što mi je pomoglo da s lakoćom izvedbu privedem kraju. Trema se nije primjećivala, koliko sam čula i od drugih ljudi, no definitivno je bila prisutna upravo zbog te odgovornosti kao "treća generacija Dedića na sceni". Velika je to odgovornost jer su očekivanja od mene velika s obzirom na mog didu, oca i moju baku. Njihovu genijalnost ne mogu dokučiti. Dida je, najjednostavnije rečeno, bio neponovljivi genijalac, tata je iznimno talentiran i vješt, kao i baka koja je predivna i neopisivo karizmatična osoba vrlo posebnog glasa. Zadivljena sam kad god slušam bilo koju njihovu snimku i neizmjerno ponosna na svakoga od njih.
Kakvu glazbu slušate, koji bi bili vaši utjecaji, a ako govorimo o domaćim i inozemnim imenima, koja bi izdvojili kao ljude koje slušate, cijenite i koje bi voljeli slijediti?
Slušam raznoliku glazbu i ne bih se žanrovski nikako mogla opredijeliti. To što slušam ovisi isključivo o mojem raspoloženju. Sklona sam R&B-u, popu, rapu i trapu, rocku, alternativnom i indie rocku, post punku… Uglavnom slušam od svega po malo. Od domaćihizvođača kao svoje favorite izdvojila bih Zlatana Stipišića Gibonnija i Kristijana Beluhana. Što se tiče inozemnih izvođača, Justin Bieber mi je već godinama idol. Općenito cijenim američku R&B i pop glazbu. Od stranih izvođača osim Biebera slušam brojne američke repere poput Migosa, Travisa Scotta, Dona Tolivera, Futurea. Slušam i SZA-u, Summer Walker, Arctic Monkeys, Lanu Del Rey, Maggie Lindemann, Conan Graya, Whitney Houston i mnoge druge, nema smisla ni nabrajati, vjerojatno bi išlo na četiri stranice papira. U zadnje vrijeme često istražujem i talijansku modernu glazbu. Talijanski dosta razumijem, no ne u potpunosti, te me je njihova glazba inspirirala da upišem talijanski koji s uspjehom i veseljem učim već par mjeseci.
Koliko znam, lani ste putovali na koncert Arctic Monkeysa u Prag. To je prilično moderan ukus, što još slušate i je li napokon vrijeme da mladi ili mlađi kod nas preuzmu stvar u svoje ruke i da ih se ne gleda godinama kao "debitante“?
Bila mi je velika želja posjetiti koncert Arctic Monkeysa i nisam uspjela uhvatiti karte za Pulu jer su se brzo rasprodale, pa sam s prijateljima odlučila da osim posjete koncertu posjetimo i Prag. Cijenim Monkeyse zbog njihovih dopadljivih tekstova, a osobito zbog načina na koji sviraju. U meni njihov instrumentalni dio budi euforiju i obično ih slušam kad se želim oraspoložiti. Prag je prekrasan, ovo ljeto se vraćam u Prag, ovaj put radi koncerta The Weeknda. Lana mi se također dopala u ranim tinejdžerskim godinama, kada i Monkeysi i ostali alternativni izvođači poput The 1975 i The Neighbourhood. Tada sam bila u toj fazi te volim i dan danas preslušavati njihove albume. Mlađih domaćih izvođača definitivno ima koji se ističu i na koje se, čini mi se, više ni ne gleda kao na debitante. Od naših novijih izvođača tu bih sigurno izdvojila Matiju Cveka.
VEZANI ČLANCI:
Nova pjesma "Prava stvar" Silvija Pasarića kojom se predstavljate prilično je jednostavna i efektna pop-pjesma. Čini mi se da je to puno praktičnije nego da ste krenuli s nekim "kompliciranim" žanrovima. Ali kad razmišljate o albumu, kakvu biste koncepciju odabrali?
Htjela bih prvo iskušati različite žanrove kako bih sigurno mogla odabrati koji mi najviše paše i kojem bih se posvetila. Predviđam da bi onda album bio pun različitih pjesama. Mislim da je to sasvim u redu jer sam neke izvođače koje slušam pratila otkad su krenuli stvarati pa sam mogla vidjeti te promjene stilova dok se nisu potpuno pronašli u onome u čemu su najbolji. Kada iskušam različite žanrove, nadam se da ću saznati što je najviše "moje", a za sada još tražim. Mislim da je važno moći stajati iza onoga što radiš.
Da morate odabrati autore pjesama, koga biste izdvojili, čije vam se pjesme sviđaju – Lea Dekleva, Gibo, Zoran Predin? Možda biste voljeli ponovno obraditi i neke pjesme domaćih pjevačica?
Što se tiče obrada, ništa nije isključeno. I Gibu i Leu i Zorana izuzetno cijenim kao autore. Zorana volim u svim fazama. Lea piše prekrasne pjesme i voljela bih kada bi za mene napisala koju, s obzirom na to da se ja još nisam upustila u pisanje tekstova, a Lea me, mislim, zna. Razmišljala sam o prepjevu na hrvatski jedne od pjesama s Gibonnijeva albuma "20th Century Man", koji je na engleskom.
Vaš djed Arsen znao je u šali reći da "mlade treba kočiti", ali često je pomagao baš mlađim glazbenicima. Kako pamtite Arsena, koji vas je obožavao pa je odmah nakon što ste se rodili napisao i prekrasnu pjesmu "Lu", koja uz tekst "premala da sazna što je iza zida" kaže i "al' me čuva Lu". Sad više niste premali, veseli li vas to što krećete u novu priču i sve što ona donosi?
Arsen se volio šaliti, no to što je rekao da mlade treba kočiti, to je ipak napola šala, napola istina. Slažem se s njim, iako, kako sam još mlada, možda bi mi bilo lakše da me razmaze, nego da me koče. Pamtim ga baš takvog, iznimno duhovitog, nježnog, čovjeka koji nam govori istinu. Obožavala sam i ja njega i obožavam i dalje, još mi je teško izraziti se o toj ljubavi riječima. Istina, nisam više premala. Za sada sam zadovoljna što sam napravila ovaj korak u životu. Bez obzira na veliku odgovornost i visoka očekivanja javnosti, veselim se daljnjem muziciranju.
