Klasična glazba bila je njegova prva glazbena ljubav i Matija Dedić imao je samo pet godina kada je počeo svirati klasiku na klaviru. Kada je završio srednju glazbenu školu u Zagrebu jazz mu se zavukao u uho i pod prste te odlučuje upisati jazz akademiju u Grazu. Iza njega je sada 25 godina karijere koja je i više nego uspješna što potvrđuju i 30-ak glazbenih nagrada Porin, a ove godine Hrvatsko društvo skladatelja dodjeljuje mu i nagradu "Miroslav Sedak Benčić" za autorsko stvaralaštvo na području jazza koju je zaslužio za svojih 25 godina umjetničkog djelovanja, kao i za autorski album INFLUENCEs snimljen za američkoga nakladnika. Odrastanje uz glazbene veličine kakvi su njegovi roditelji Arsen Dedić i Gabi Novak sigurno je imalo utjecaja na odabir njegovog životnog poziva, a je li od roditelja naslijedio i likovni talent te o jazz sceni u Hrvatskoj i aktualnim temama popričali smo s s Matijom uoči njegova koncerta s Jazz.hr Quintetom u Zagrebačkom kazalištu mladih koji će se održati 9. studenog.
- U ZKM uz mene su neki vjerojatno najbitniji glazbenici nešto starije generacije zagrebačke jazz scene koji su me prigrlili i uz njih sam napredovao te mi je pružena velika prilika da kao relativno vrlo mlad glazbenik imam sreću na samom početku svirati sa najboljima a to su Saša, Davor i Kruno te naravno i ostali. Poput Igreca, Vrandečića, Kadoića, Fidrija. S obzirom da uvijek obraćam pažnju na neophodno predstavljanje mladih najkvalitetnijih glazbenika, moj izbor za basistu na ovom koncertu je izvanserijski Zvonimir Šestak - priča nam Matija, a mi ga pitamo kako s njegove pozicije s pozornice djeluje publika koja je zbog pandemije koronavirusa pos maskama što glazbeniku onemogućava da vidi u potpunosti ekspresije lica i reakcije publike na glazbu koju svira.
- Meni osobno je to jako egzotično i zanimljivo. Daje mi neku ustvari teško objašnjivi specijalnu draž na koncertima. Specifično je i pomalo nadrealno - priznaje glazbenik. Improvizacija je srž jazz glazbe i jazz koncerti posebno su magični jer im ne možete predvidjeti tijek, a koliko uloga publike i njihove reakcije utječu na sam ishod koncerta pitamo Matiju. - Feedback publike je izuzetno važan. Uostalom bitno je da s njom podijelimo svoje ideje u nadi da će ih ona prihvatiti i onda smo svi skupa sretni. Naravno da je krajnji ishod koncerata u mojih 25 godina rada znao biti i ne tako povoljan. Ja sretan a oni ne ili obrnuto - odgovara nam. Profesionalno karijeru je počeo graditi prije 25 godina, ali zapravo za klavirom je aktivan već nevjerojatnih 42 godina, nama to zvuči impresivno, a Matija na to kaže: - Da, sviram 42 godine ali 1990 g.uzimam uvijek kao svoju novu povijest. Zaljubio sam se u drugu vrstu glazbenog izričaja točnije u jazz ali klasika je uvijek uz mene. U mojim emocijama i idejama. Roditelji se nisu miješali u njegove odabire i nisu ga odgovarali od glazbe, ali veli nam Matija kako Arsen u jednom trenutku nije bio najsretniji njegovom odlukom da se s klasike prebaci na jazz.
- Nikada me nisu prisiljavali na ništa. Otac nije bio najsretniji da sa 18 godina započinjem iznova novi put ali predanost ljubav i rad koji je vidio kod mene na kraju ga je učinio sretnim. Utjecaji koje sam pokupio od roditelja su, preko oca ljubav za talijansku i brazilsku glazbu,a majka je ionako kao mlada izvrsno jedno vrijeme plivala u jazz vodama i nastupala sa velikim imenima tog žanra - otkriva nam Matija kako su roditelji svojim odabirom glazbe utjecali na njega. Kaže kako apsolutno nije jedini pijanist na svijetu koji dolazi iz klasične glazbe ali svoj put i mjesto u jazzu otkrio je nakon što je čuo "Koln Concert" Keitha Jarretta. S ocem Arsenom kao njegova klavirska pratnja počeo je nastupati tek kao 30-godišnjak, a zašto nije i ranije nastupao s ocem? - Zvao me nekada kao gosta ali je strpljivo čekao moju zrelost. Dakle o nepotizmu u ovom slučaju nikako ne možemo govoriti - veli nam Dedić. Kada je riječ o onim životnim i glazbenim lekcijama koje su ga naučili Arsen i Gabi, Matina nam kratko sažima što je najvažnije naučio uz njih. - Lijep i prijateljski odnos sa suradnicima,njihov tretman u svim segmentima je ono najbitnije što sam pokupio od njih - kaže. Uz glazbeni njegove roditelje krasi i izniman likovni talent, pa je tako Arsen čak razmatrao i upis na Akademije likovnih umjetnosti, a njegove ilustracije krasile su i neke od njegovih zbirki poezije, a Gabi je završila grafički smjer u Školi primijenjene umjetnosti i radila je u Zagreb filmu kao crtačica i scenograf, ali njihov sin Matija nije naslijedio taj talent.
- Nažalost totalni sam antitalent po tom pitanju no kao umjetnik primijetim zanimljivu sliku. Osobno se divim slikarima apsolutno i njihovom daru za takvu vrstu umjetničkog stvaranja - kaže nam Matija koji je odrastajući u glazbenoj obitelji Dedić kao mali svjedočio nastajanju brojnih glazbenih klasika, a neki od njih našli su se i na njegovom albumu "Matija svira Arsena" za koji je glazbena kritika često ponavljala kako je jedan od boljih Matijinih albuma. S obzirom na veliki i značajan opus njegovog pokojnog oca pitamo ga koliko je teško bilo odabrati pjesme koje je uvrstio na album. - Nije tu bilo nikakve dvojbe,snimio sam pjesme koje sam pratio oca te njegov mali dio predivnog opusa koji je napravio za film - objašnjava. Otac je 17-godišnje Lu koja je u javnosti već pokazala svoj glazbeni talent, ali Matija i njegova supruga Marina ne miješaju se u njezin životni odabir i pružaju joj podršku što god da izabere. - Lu je trenutno između psihologije i kamere. Sluša stranu glazbu. Završila je osnovnu klavir i dalje je nisam prisiljavao na ništa. Naravno da ima sve moguće predispozicije ali najbitnije mi je da pronađe svoj životni put u kojem će biti sretna. - kaže Matija. Otvaramo temu jazz scene u Hrvatskoj, koja u Zagrebu još koliko toliko opstaje, ali generalno slabo stojimo po pitanju ovog glazbenog žanra. - Svima koji su trezveni iskreni i realni jasno je da scena zapravo ne postoji. Raduje jedino činjenica pojavljivanja mnoštva mladih glazbenika velikog talenta ali rođeni u najgore vrijeme. Nažalost.. - kaže nam Matija koji nije optimističan ni kada je riječ o jazz naobrazbi u Hrvatskoj jer na našoj Glazbenoj akademiji još uvijek ne postoji jazz odsjek. - Taj zvanični odjel i dalje ne postoji. Koliko bi to neophodan legitimitet za nas bio , o tome je sada suvišno a bojim se i kasno govoriti - kaže. New York je jedan od gradova u kojem jazz caruje, nekada u prošlosti i Matija je razmišljao o životu u New Yorku kako bi se probio na toj sceni, ali život piše drugačije priče...
- Postojale su takve ideje ali realnost je nešto drugo. Život ionako piše svoju priču. Iz Hrvatske ionako i dalje dosta uspješno surađujem sa kolegama iz svijeta,nastupam po festivalima od Argentine do Afrike . Sada nisam više klinac i vrlo dobar rejting koji imam na prostoru na kojem je živjelo 22 milijuna ljudi daje mi vrlo lijepo poslovnu sigurnost - zadovoljno će. Tijekom lockdowna majka mu je završila u bolnici zbog zdravstvenih tegoba, a dogodio se i nesretni potres pa kaže kako u tom periodu nije imao poriv da sjedne za klavir a kamoli da bude kreativan. Koronavirus pogodio je ekonomiju cijelog svijeta i na neke branše je već ostavio trag, a glazbenici dugi period nisu nastupali i sada kada mogu nastupati koncerti se održavaju uz pridržavanje svih epidemioloških mjera. I Matiji su mnogi planovi bili stavljeni na čekanje zbog koronavirusa, ali polako su se neki planovi počeli realizirati i nada se da će ovoj ružnoj priči uskoro doći kraj.
- Imao sam izluđujuću pauzu od četiri mjeseca, no onda se sve nekako otvorilo. Do neki dan sakupio sam 18 nastupa od kraja lipnja. Solo recitali uvelike mi olakšavaju pronalaženje putova za nastupe. Covid 19 malo je usporio razvoj zadnjeg albuma Gibonnijeve glazbe te mi je jednako žao da je pripremljeni program sa braćom Teofilović totalno obustavljen. Vjerujem da će sve ovo proći jednog dana i da ćemo se vratiti u normalu. Kako životnu tako i glazbenu. - kaže Matija.
Na oca voli i popiti