Dok s Matijom Vuicom pričam o počecima njene modne karijere, na trenutke se čini kao da pričam o svojoj vlastitoj mladosti. Ne samo da sam bila na njenoj prvoj modnoj reviji, koja se održala u Kulušiću, klubu koji je u osamdesetima nama nadobudnim srednjoškolcima iz Centra za kulturu i umjetnost bio i dnevni i noćni boravak, već sam u godinama koje su slijedile učila od Ane Lendvaj, legendarne novinarke Večernjeg lista, koja je tu njenu prvu reviju i organizirala.
- Ana Lendvaj je kriva za sve, vjerujem ne samo kada je moja moda u pitanju. Bila je to 1981., Ana, koju sam poznavala iz medija, jednostavno me zaustavila na ulici, vidjela je to što nosam i rekla da želi pregledati što imam u svojim ormarima. Tada sam haračila po Hreljiću, kupovala sve te divne stvari i prekrajala ih, jer tada jednostavno nije bilo lijepih tkanina, niti smo za njih imali novca. I kada je Ana došla k meni, samo je rekla: "OK, sada s tim idemo van." I tako je počelo, sa serijom revija po klubovima, Kulušiću, Lapidariju, ali i na zagrebačkim ulicama. No, nisu to bile samo revije, već organizirani kulturološki projekti u sklopu tadašnjih Centara za kulturu. Bili su to zapravo modni performansi, a ne samo revije. Sjećam se da smo jedan takav projekt organizirale u nedovršenim zgradama koje su se gradile na Sloboštini. Svatko od nas je dobio jedan prostor u gradnji da osmisli svoju priču. I te su revije, ta "događanja mode", zatim "putovala" i u neka manja mjesta, jer smo htjeli curama koje su se željele baviti tim poslom pokazati da je sve moguće - priča Matija i sjeća se kako je tada čak i držala neka predavanja po đačkim i studentskim domovima, a sve u sklopu tada vrlo žive i poletne zagrebačke alternativne modne scene.
Tih osamdesetih, ali i devedesetih, njena je modna karijera bila neraskidivo vezana uz glazbenu i po tome je Matija posebna među svim hrvatskim modnim kreatorima. Danas kaže da se tada "igrala" modom, a da je glazba nudila mogućnost da svima i pokaže tu svoju igru. No, kada je shvatila da to ipak postaje ozbiljan posao, pitam je.
Tek devedesetih, nakon Domovinskog rata, stvari postaju mnogo ozbiljnije, jer njene su kreacije prepoznali na Hrvatskoj televiziji, ona je postala omiljena kreatorica koju su zvali za Doru, za izbore za Miss Hrvatske. Sjeća se Matija da je prvo odijevala Danielu Trbović, ali posla je bilo sve više, a kada su njene kreacije počele sve češće gostovati ma malim ekranima, posao je izašao iz područja "igre".
- Ja sam uvijek radila najbolje što sam mogla, ali zaista su me ti televizijski projekti lansirali u modni posao - objašnjava Matija te ističe kako su i tijekom devedesetih njene modne priče bile naslonjene na ono što je njen Jure (Jurica Popović, poznati glazbenik i njen životni partner) radio u glazbi. Tako je, kada je Jure imao etno album, ona napravila modnu reviju s etno prizvukom i prikazala je u Solani u Stonu, a kada je Jure imao pop album, ona je kreirala kolekciju lepršavih haljina.
- Bila je to veza čak i na podsvjesnoj razini - govori Matija uz osmijeh. Bile su to i godine kada je odijevala cure na Izboru za Miss dijaspore, a njena je moda doslovno "eksplodirala" s pojavom Cro-à-Portera Viktora Drage.
- Bio je to zaista veliki projekt, ali ja sam teško ušla u njega. Oduvijek sam individualac, uvijek kažem "sve ja mogu sama", ali Viktor je rekao kako bi želio da sudjelujem u sklopu njegove modne smotre i shvatila sam da se radi o vrhunskoj produkciji. Prva moja revija u sklopu Cro-à-Portera bila je u Tvornici kulture, zvala se "Ruža u asfaltu" i tada je sve krenulo. Viktor je bio i ostao moj prijatelj i moj brat, jer kada je moda u pitanju, ne postoji osoba koja bi mi bila toliko bliska kao što je to on - govori Matija.
I tada kreću sjećanja, od jedne do druge senzacionalne revije: ona na terasi hotela Esplanade kada su njenu reviju nosile balerine (baš oko nje su se Viktor i ona najviše posvađali, dok je Jura kao pomirbena tampon zona plesao oko njih, smirivao strasti i pridonio da sve završi trijumfalno) ili pak ona u hangaru na aerodromu, kada smo se svi tražeći pravi hangar gubili vozeći po mraku po (na sreću praznim) pistama.
- To je bila revija na kojoj sam spojila svečane duge haljine s kaputima, jer sam opet željela nešto novo i drugačije. Bila je to jedina kolekcija za koju sam radila kapute, a djevojke su na glavi imale letačke kapice, slične onima koje prepoznajemo s fotografija legendarne pilotkinje Amelije Earhart - sjeća se Matija, dok bistrimo te dane u kojima su hrvatski modni događaji i smotre zaista bile na svjetskom nivou. Matija tvrdi kako je taj uzlet hrvatske mode stao i prije nesretne korone, kako je odjednom sve počelo blijediti.
- Dogodila se hiperprodukcija i modnih kreatora i modnih događaja, počeli su nestajati sponzori, srozavali su se kriteriji. Nije ovo jednostavan posao - kaže Matija i naglašava kako nije problem napraviti kolekciju i pokazati je, ali treba tu kolekciju i prodati. Baš na tome mnogi su pokleknuli, ističe.
Sjećamo se i glamuroznog događaju u HNK Zagreb, modne revije na sceni središnje nacionalne kazališne kuće s kojom je proslavila 35 godina rada.
- Uvijek ja mogu izaći a revijom. Evo i sad ovdje ima dovoljno haljina, ali to ne bi bilo to. Uvijek moram imati priču koju želim ispričati - govori Matija i ističe kako zna koliko je mladima danas teško početi, jer se dobro sjeća svojih početaka. Baš u ta teška vremena vratile su je protekle dvije godine, ali kaže i kako je na samom početku korone i lockdowna shvatila da mora ustrajati, da mora i dalje raditi, jer će u protivnom umrtviti svoju kreativnu energiju, a svi će misliti da je pokleknula.
- Jako puno sam radila i kroz pandemiju, unatoč svemu, čak i unatoč potresima. I sretna sam da se moglo raditi - kaže, a ja dok gledam štendere na kojima vise predivne večernje haljine, pitam: Dakle, ipak nismo svi bili u trenirkama?
- Ja ni nemam trenirku - smije se Matija i priča kako je na početku pandemije i općeg zatvaranja na Trg bana Josipa Jelačića iznosila lutke s haljinama i slikala ih:
- To je bilo fantastično. Centar metropole, nigdje ljudi, samo trg, moje haljine i golubovi.
Lanjska, velika, ljetna revija u Trogiru pokazala joj je koliko su ljudi željni modnih događaja i ona je sigurna da će se vratiti velika modna događaja. Zato i sprema veliku završnicu proslave svojih prvih 40 godina (iako je ona datumski vezana uz 2021.), ali želi da to bude u nekom prostoru u koji će moći doći svi koje moda zanima, a ne samo ljudi s pozivnicama. I zato kaže: - Nisam još odredila mjesto, ali kolekcija je spremna!
A kako nastaju njene kolekcije?
- Prvo kupim materijale, neki čekaju godinama. U glavi se počne rađati priča, ali na početku nikada ne znam kamo će me ona odvesti. Nisam tip dizajnera koji prvo nacrta cijelu kolekciju. Nikada to nisam napravila, jer svaka haljina zapravo raste u radu na njoj - objašnjava i kao primjer navodi kolekcije "Frontiers", koja je govorila kako u modi nema granica, a u kojoj je koristila i kapu kakva se nosi u tradicionalnoj afganistanskoj nošnji, pa i burke.
Veličina joj nikada nije bila važna. U Trakošćanu je predstavila kolekciju od 60 modela, jer tada je proslavila 60. rođendan, a imala je i kolekciju s deset modela. Važna je energija koja se dogodi - kaže - jer ona dopire u publiku. Sretna je jer je vole, nose i promoviraju poznate žene:
- Tu je moja Severina, Zrinka Cvitešić, ali zapravo je bezobrazno izdvajati ih jer svaka od tih žena čini moju karijeru. Evo, nedavno mi je Večernjakova ruža posebno odjeknula. Bio je prvi takav događaj nakon dugo vremena i cure su se sjajno uredile, pokazalo se da dolaze mlade glumice, mlada TV lica, a uz njih se i ja pomlađujem - poručuje Matija.
