Otkad je pobijedila na ovogodišnjoj Dori, osječka pjevačica Mia Dimšić (29) ne prestaje zanimati javnost. Za mladu kantautoricu nastup na Euroviziji u Torinu kruna je njene karijere koja je profesionalno počela prije šest godina. Iza nje su već brojni nastupi, osvojeni Porini, ali i napisana autobiografija "Cesta do sna". Bez obzira na plasman na ovogodišnjoj Euroviziji, Mia nas je dobro predstavila u Torinu, a da je ponosna što je Slavonka, pokazala je odmah na prvoj probi, kada je reklamirala slavonske proizvode.
Smatrate li se tipičnom Slavonkom?
Mogu reći da jesam tipična Slavonka. Volim svašta probati, pa i ljuću hranu. Nisam neki fan rakije, prije ću popiti neku drugu žesticu. Rakija mi nikad nije bila prva na listi, ali je moji kod kuće jako vole.
U Torinu je proteklih desetak dana bilo puno proba, ali ste se stigli i odmoriti?
Najstresnije je bilo dok sam bila u Hrvatskoj jer je bilo toliko obaveza od jutra do mraka. U jednom trenutku uopće nisam znala što mislim, gdje sam i tko sam. Pred kraj mi je bilo previše. Ovdje je raspored ležerniji, a najbitnije je dobro se naspavati i odmoriti. Kad sam došla u Torino, bila sam puno opuštenija, pa sam stigla i vidjeti puno znamenitosti.
Kako ste se odlučili prijaviti na Euroviziju? Jeste li oduvijek željeli nastupiti na najpoznatijem svjetskom pjevačkom natjecanju?
Iskreno, nisam nikad bila preveliki fan Eurosonga. Nisam ni imala nikad ništa protiv, ali nije da sam to planirala. Da mi je netko prošle godine rekao kako ću ove godine predstavljati Hrvatsku, to bi mi bilo nevjerojatno. Prijava je bila u posljednji tren, i to u neobaveznom razgovoru između menadžera Damira Bačića i mene. Presudilo je to što sam imala puno napisanih pjesama i budući da smo već imali spremnu "Guilty Pleasure", tako je sve krenulo. Kada sam prošla na natječaju, naravno da smo to ozbiljno shvatili i uhvatili se posla. Pripreme su trajale od prosinca i radilo se svaki dan. No, sama prijava je bila impulzivna.
Kad i kako je nastala pjesma "Guilty Pleasure"?
Nastala je prije nešto više od godinu dana, kada sam malo intenzivnije pisala pjesme jer nije bilo događanja zbog pandemije. Rekla sam sebi kako je pravo vrijeme da napravim novi album, pogotovo onaj na engleskom, koji sam dugo htjela. To je doslovno bila jedna od pjesama koju sam napisala uz malo gitare i klavira. Tek kada su svi koji su je čuli upravo nju izdvojili kao najbolju, počela sam više razmišljati o njoj. Kad sam je napisala, ona je bila samo jedna od brojnih pjesama, a na kraju je sve ispalo neočekivano.
Nije tajna da vam je Taylor Swift jedan od uzora, a to se i osjeti u eurovizijskog pjesmi. Kako ste reagirali na optužbe da se radi o plagijatu?
Nekako sam to i očekivala. Čim sam pobijedila na Dori, znala sam da od ponedjeljka ide neka priča. Uvijek mora ići neka priča. To ne bi trebalo tako biti, ali nažalost na to se mora pripremiti svatko tko se prijavljuje na Doru. Dobro je, moglo je biti i nešto puno gore. Generalno, naučila sam da ne čitam puno što se piše o meni. Općenito, tijekom svih mojih priprema za Eurosong pratila sam malo komentara. Pogledala bih jedino ako bi mi to poslao netko od mojih. Takve stvari nemaju puno smisla i nisu produktivne, samo rade distrakciju.
Što mislite o situaciji u kojoj pjevate u pjesmi, kada je netko s jednim čovjekom, a drugi mu je "guilty pleasure", odnosno grešno zadovoljstvo?
U samoj pjesmi ne radi se o tome da žena ima više veza, iako naravno to možete interpretirati na način na koji želite. U ovoj pjesmi je to više maštanje ili unutarnja borba o tome trebam li ostati u vezi koja je sigurna ili ići u nešto što je zanimljivo. Mislim da se više treba govoriti o činjenici da je normalno da ćemo se svi puno puta zaljubiti u razne ljude. Jednostavno, to tako funkcionira, tako smo napravljeni. Nekad ćemo osjetiti nešto, a to nema veze s tim jesmo li u vezi ili braku, koliko godina imamo, imamo li djecu. To je uvijek dio nas, a ono što je loše je da to volimo zakopavati u sebe. Upravo zbog toga dolazi do pucanja nekih odnosa jer se ljudi ne žele suočiti sa stvarnošću. Mislim da je bolje otvoreno reći - "OK, netko me je privukao. Jesam li ja sad loša osoba? Ne." Ljude se ne treba osuđivati zato što nešto osjećaju i upravo zbog te krivnje i srama dolazi ne samo do pucanja odnosa nego i do bolesti, do stvari koje nisu prirodne.
Više od šest godina ste na sceni, a o vašem privatnom životu se jako malo zna. Kako uspijevate to sakrivati?
Mislim da je to samo pitanje stava i osobne odluke. Naravno da neću bježati ako me netko uslika u šetnji gradom. Ja živim svoj život i od početka imam stav da to što sam javna osoba samo je jedan posao, kao što je nekom u pekari posao da peče kruh. Jedina razlika je što, htjela ja to ili ne, moj posao podrazumijeva da se svuda pojavljujem. Ne mislim da je zbog toga moj život puno drugačiji, niti zašto bi nekoga trebalo zanimati s kim se viđam. U redu, mene zanima što misle moji idoli i ljudi na koje se ugledam u glazbom smislu. Ali da me sad nešto pretjerano zanima s kim je Taylor Swift, ne zanima me. Više me zanima njeno mišljenje o nekim bitnim životnim stvarima. Ja sam se u startu tako postavila, to mi je bezveze govoriti. Zašto bi to bilo bitnije od nečijeg drugog partnera?
Slažete li se onda u razmišljanjima s Taylor Swift?
Imamo jako puno sličnih stavova. Ona dolazi iz jako lijepe obiteljske slike, što mislim da je jako važno. Primijetila sam da puno poznatih glazbenika ima čvrstu obitelj iza sebe i to je jedan od razloga zašto su uspješni i normalni. Osim toga, mislim da smo slične po radnoj etici. Meni je Eurosong najbolji primjer toga. Ništa se neće dogoditi ako to sam ne odradiš.
Smatrate li se duhovnom osobom? Koliko vam je vjera bitna u životu?
Smatram se duhovnom osobom, što ne mora biti u religijskom kontekstu. Naravno, ja jesam katolkinja, ali nekako sve religije su mi u redu. Na to gledam kao na nešto univerzalno, da ima nešto veće od svih nas. Život pokušavam promatrati kao da je to sad identitet koji imam, odnosno uloga koju igram. U tom smislu rekla bih da sam duhovna. Vjerujem u reinkarnaciju, vjerujem da svi imamo bezbroj prilika da putujemo, rastemo i učiti nove lekcije. Trudim se ovaj život ne shvaćati previše ozbiljno. Mislim da većina problema nastaje iz toga što život shvaćamo ozbiljno.
Kako se najbolje opuštate?
Jako se volim družiti s ljudima, prijatelji mi pune baterije, po tom sam pitanju jako ekstrovertna. Ali naravno, nekad trebam i vrijeme za sebe, pa gledam serije i čitam knjige.
Koliko vam je poznanstvo s Damirom Bačićem promijenilo život?
To je jedno od najpoznatijih upoznavanja u mom životu. Mislim da svi mi imamo te neke ljude koji su nam raskrsnica u životu. On je to sigurno bio kao čovjek, ali i kao koautor, producent i menadžer. Bio je prva osoba koju sam upoznala u svijetu glazbe a da živi od pisanja pjesama. To mi je bilo fascinantno jer sam odrasla daleko od svijeta estrade i nisam ništa znala o tome. Uvijek sam voljela pisati pjesme i pjevati, ali nisam vjerovala da bi nekog to moglo zanimati. On je bio prvi koji mi je rekao - baš zato što misliš da ih ne zanima, vjeruj mi da ih zanima. Da se on nije pojavio u mom životu, možda bih u to počela vjerovati puno kasnije ili nikad ne bih počela.
Znamo da je pjesma "Život nije siv" nastala kad ste se jednom posvađali s mamom i zainatili. Što sad kaže mama?
Mama je od početka vjerovala u mene, samo je možda mislila da imam prevelika očekivanja i da ću se razočarati. Zato je i nastala ta pjesma. Mama i tata su užasno ponosni, stigli su i navijati za mene u Torino. Samo im je trebalo da se uvjere kako je to legitiman posao, s normalnim primanjima, obvezama i dužnostima. Kad su vidjeli da je to tako, sve je dalje bilo OK.
Diplomirali ste engleski i njemački jezik i književnost. Hoće li vam onda diploma ostati u ladici?
Potajno se nadam da ću je zauvijek držati u ormaru. Obožavam to što sam studirala, to mi je divan period života, no jednostavno se više ne mogu zamisliti da sjedim uz laptop i gledam milijun knjiga ispred sebe. Prevođenje koje sam studirala i ovo čime se sad bavim su toliko drastično drugačiji poslovi u pogledu dinamičnosti, da čak i da se prestanem baviti pjevanjem, prije ću ostati u poslu bližem tome nego što ću ići na prevođenje.
Pa sigurno da vam fakultet pomaže i u ovoj karijeri, s obzirom na to da perfektno govorite engleski, što smo mogli vidjeti i na intervjuima u Torinu?
Naravno da pomaže, i bilo je puno pozitivnih komentara na račun toga. Za ovaj posao treba biti kompletan u svakom smislu, a to je da ste ne samo suvereni na pozornici, nego je bitan i dojam kakav ostavljate iza scene. Fakultet mi je bio dobra priprema za život i drago mi je da sam ga završila.
Jedna ste od rijetkih glazbenica u Hrvatskoj koju slušaju od 7 do 77, ali i koja ima preglede na YouTubeu, ali i radijski airplay. Kako ste to uspjeli?
Postoje izvođači koji žele biti više koncertno aktivni, a postoje i oni koji žele biti radiofonični. Jako sam sretna što sam našla dobar balans između toga. Najvažnija je stvar što od početka radim ono što volim, što mi se sviđa. To je užasno važno i svaki izvođač treba preuzeti taj rizik da radi ono što voli. To se može svidjeti mnogima, a možda se ne svidi nikome. Sve je moguće između tih krajnosti. Važno je i da se dogodi prava pjesma u pravo vrijeme. Puno faktora se mora posložiti, a osnova svega je dati sve od sebe. Ovo je prljav posao, i moraš ga odraditi usprkos svemu. Ako ne radite ništa šest mjeseci, ljudi te zaborave, iza tebe stoji deset ljudi koji čekaju preuzeti publiku umjesto tebe. Ako ne želiš raditi ovaj posao, onda ga nemoj ni počinjati.
VIDEO: Mia Dimšić nakon nastupa: 'Ponosna sam na svoj tim'
