Prije tri godine zagrebački dečec Miki Solus izdao je "Muziku sumnjive kvalitete". Furao se na kantautora s gitarom, kako sam voli reći, poput Ibrice Jusića.
Simpatičan paket
Ipak, nedostajao mu je, kaže, pas pa je prije godinu dana okupio formaciju s Franom Viskovićem na bas gitari, Andrejem Tačiginom na cajonu, a sam je sjeo za klavir. Rezultat je njihov album prvijenac "Muzika za djecu i penzionere" koji će predstaviti i na koncertu u zagrebačkoj Tvornici kulture u subotu 28. ožujka.
– Cijelo je izdanje dostupno za free download putem moje Bandcamp stranice, CD će se premijerno moći kupiti na koncertu. Što se tiče naslova albuma... penzioneri su zbilja oduševljeni njime. Naše nas tri bake podržavaju, a i njihove susjede i susjedi. Pa mi smo tri simpatična dečka u simpatičnom paketu – kaže Miki i otkriva koja mu je njihova stvar osobno najsimpatičnija:
– "Smrt je romantična". Ne mogu doduše o smrti još govoriti iz iskustva, ali nadam se da jest. Osim toga, i u pogrebima, koliko god bili tužni, postoji neka mala romantična nota. Ima u smrti nečeg pjesničkog. Staviti njegov bend u žanrovsku ladicu nije lako. Ima tu repa, indie rocka, postpunka... štoviše, kritičari ih opisuju kao čudnu pojavu na glazbenoj sceni, što Miki objašnjava ovako:
– To je zato što sviram klavir i istovremeno repam. Toga nigdje nema. Tekstove pišem ja. Ne čekam inspiraciju, već sam sebi zadam zadatak ili pišem metodom asocijacije. Vodi me apsolutna sloboda bez tematskih granica pa ni iz čega nastane nešto. Tako je u svoje vrijeme radio i Baudelaire. Student je kroatistike i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu i osobnim opisom odgovara liku kojem se u svojoj pjesmi "Hipster" u biti ruga.
– Da, istina je, svi smo pomalo hipsteri. I da znate da se doista našlo uvrijeđenih tom pjesmom. Štoviše, preko Facebooka sam dobivao prijetnje zbog tog teksta, ali nitko nezadovoljan nije mi se obratio licem u lice.
Svi smo pomalo hipsteri
Osim stihova za glazbu, u samoći sobe ne piše poeziju. – Nisam nikakav pjesnik. Nemam skrivenih poetskih izdanja niti će ih od mene u budućnosti biti. Roman već da. A pjesmice na Filozofskom piše svatko i ne bih se htio gurati među pjesnike – kaže Miki, a o usporedbama s Johnnyjem Štulićem dodaje:
– Možda malo kosa i boja očiju... Ma šala. One su nastale vjerojatno na temelju pjesme "Mrtav je Johnny"... Kao ubio sam Johnnyja i postao neki drugi on. Dakle, to je usporedba koja nikako ne drži vodu.
>>"Muzika za djecu i penzionere" na koju studentice vrište
>>Šarmantnom 'reperu' za klavirom smeta pretjerana nostalgija za Štulićem