Davno, još tamo negdje u 20. stoljeću (i u omraženom socijalizmu) kod nas je gostovala velika izložba najpoznatijih memorabilija rock and rolla. Ta je sjajna izložba tih godina putovala svijetom pa stigla i u Zagreb. Sjećam se kako sam otprilike pola sata stajala pred vitrinom u kojoj je bila izložena jakna Elvisa Presleya i doslovno nisam mogla vjerovati vlastitim očima. Bila je to bijela kožna jakna, ona koja je na rukavima imala duge rese, sva ‘okovana’ zakovicama, ona ista koju pamtimo sa slavnih koncerata u Las Vegasu, na kojima su žene padale u nesvijest u vrijeme Elvisove najveće slave, kada je bio ne samo sjajan pjevač već i vrlo seksi muškarac. Gledajući u tu jaknu iza stakla, prvi sam put u životu shvatila što znači izreka “biti veći od života”. Naime, bila je to glazbeno-scenska čarolija koja je zapravo sitnog muškarca na svakom nastupu, sa svakom otpjevanom notom, pretvarala u glazbeni mit. Dokaz te čarolije bija je jakna u koju teško da bi stala i moja ramena, a bile su to godine kada sam na svojih 170 centimetara visine imala 52 – 53 kilograma, dakle bila sam jako mršava.
Tog nesrazmjera u veličini čovjeka i umjetnika sjetila sam se gledajući film “Elvis” redatelja Baza Luhrmanna (čiji “Moulin Rouge” doslovno obožavam ne samo zbog kostima nego i zbog toga kako je u tom filmu obrađena glazba). Na njegovu je “Elvisu”, uz Oscarom nagrađenu kostimografkinju Catherinu Martin, radila i modna dizajnerica Miuccia Prada , a nije im to bila prva suradnja jer ovaj je kreativni trojac već surađivao na “Velikom Gatsbyju” i “Romeu i Juliji”. Svakome tko prati modu jasan je Pradin utjecaj na kostime u “Elvisu”, jer upravo je ona uspjela u rekonstrukciju epohe unijeti sve blještavilo i raskoš koji su išli uz Kralja. A učinila je to studioznim radom, zajedno s Martin proučavala je odjeću koju su u stvarnom životu, a ne samo na sceni, nosili Elvis i Priscilla. I u tim je studijama Miuccia Prada shvatila da postoje mnoge sličnosti između originalne odjeće slavnog para i vintage komada odjeće njezinih brendova. Tako su za film nastale haljine, veste, kapri-hlače, kožne jakne... Ukratko, kostimi su u “Elvisu” takvi da damama svi već predviđaju Oscar.
No tko je Miuccia Prada, naoko krhka i ni po čemu osobito uočljiva žena koja stoji iza velike modne marke koja nosi njezino ime, a za njom posebno uzdišu Hrvatice, ali i iza brenda Miu Miu?
Miuccia se rodila u Milanu 10. svibnja 1949. godine i potječe iz obitelji koja je desetljećima bila čvrsto vezana za modu. I vrhunsko obrtništvo. U povijesti obitelji Prada bilo je mnogo modnih ‘radnika’ i vlasnika butika, a baš ih je sve nadmašila djevojka koja ne samo da se nije željela baviti modom već je diplomirala politologiju. Svi koji poznaju stanje stvari u obitelji Prada, ali i mnogi koji čeznu za posjedovanjem jedne od čuvenih torbica tog brenda, znaju da je kamen temeljac milijarderskog posla zapravo položio njezin djed Mario Prada, koji je 1913. otvorio prvi dućan s luksuznom kožnom galanterijom. I tako je modni put bio neizbježan za Miucciju, koja se obiteljskom poslu pridružila osamdesetih godina 20. stoljeća te ga je upravo ona učinila planetarno slavnim.
No čak je i ona počela od – torbica, koje su i danas jedan od najdohodovnijih dijelova njezina velikog modnog carstva. Godine 1985. na tržište je plasirala prvu torbicu Prada koju je sama kreirala, ali je to učinila ‘okrećući pilu naopako’, jer je za brend poznat (doduše tada još ne u cijelom svijetu) po proizvodima od najbolje kože kreirala seriju crnih, krajnje elegantnih torbica od najlona. Uspjeh je bio strelovit i potpuno neočekivan, jer taj se potez svima činio krajnje rizičnim, no baš su se te torbice prodavale brzinom svjetlosti. Svoju prvu kompletnu kolekciju odjeće Miuccia Prada predstavila je, naravno, na Tjednu mode u Milanu 1989. godine, a tek je u devedesetima počela raditi i muške kolekcije. Svoju je modu podredila svom modnom ukusu i ubrzo je ime Prada postalo sinonim za eleganciju, koja se od one francuske razlikovala opuštenijim talijanskim stilom, ali i neočekivanim natruhama ekstravagancije.
No kvaliteta tkanina kao i izvedba bile su neupitne i Prada je oduvijek bio luksuzni brend s visokim cijenama. U želji da svoju viziju mode ponudi i ženama koje ne mogu platiti Pradu, Miuccia je lansirala novi brend. Bilo je 1992. godine, a novu je modnu kuću nazvala Miu Miu, prema svom nadimku, do tada nepoznatom izvan obiteljskih krugova, jer tako su je zvali samo najbliskiji ljudi. Tada se zapravo ustanovilo da sve što ova dizajnerica dotakne postaje zlato, pa je danas i Miu Miu izuzetno luksuzan brend, koji svojim cijenama ne zaostaje baš previše za Pradom. Žena koja se nije željela baviti modom u konačnici joj je podredila svoj život. Možda zvuči krajnje cinično, ali čini se da je i njezin brak više poslovni potez nego rezultat velike ljubavi. Njezin suprug Patrizio Bertelli danas je glavni i odgovorni za marketing svih brendova te stoji iza svih prodajnih strategija. Čovjek zaista ima pune ruke posla, jer Prada odavno nije običan obiteljski biznis od kojeg fino živi jedna familija, već veliko modno carstvo koje je “progutalo” neke od najluksuznijih svjetskih modnih marki, pa tako danas pod njegovom ‘kapom’ djeluju i brendovi poput Jil Sander i Helmut Lang, a njihova lepeza proizvoda obuhvaća doslovno sve, od muške i ženske odjeće, preko proizvoda od vrhunske kože (torbi i cipela, također muških i ženskih) pa sve do parfema.
A suradnja s filmašima, kao ona u “Elvisu” s početka priče, nije jedini Miuccin izlet u umjetnost. Ona se, naime, još 2002. uključila u svijet likovne umjetnosti, iako je teško zamisliti gdje je uopće pronašla vremena za to. Tada se počela baviti kolekcionarstvom, a u centru su njezina interesa suvremeni slikari i kipari, te je danas i ponosna vlasnica umjetničke galerije. A kada je o filmovima riječ, treba spomenuti i njezine senzacionalne kostime koje je radila za film “SAD protiv Billie Holliday”. Do te je suradnje došlo na prijedlog Anne Wintour, moćne šefice Voguea, koja je točno prepoznala da je upravo Prada mnoge svoje modele kreirala crpeći inspiraciju iz četrdesetih i pedesetih godina 20. stoljeća, što je bilo ključno za kostime u koje je odjenula filmsku Billy Holliday.
Iako Miuccia Prada danas ima status jedne od najutjecajnijih dizajnerica našeg vremena, ima i onih koji osporavaju vrijednost njezina rada pa tvrde da je sve to samo skup nabacanih ružnih ideja. Takvima je u jednom svom intervjuu sama Miuccia odgovorila: “Kada sam tek počela raditi, nitko nije odobravao moj rad, osim nekoliko pametnih pojedinaca. A moja ideja nije bila klasična, u njoj je uvijek bilo nešto što uznemirava. Istodobno, za one sklone avangardi ja sam preklasična. Takva i volim biti, nikada u skladu s očekivanjima. U mojim kolekcijama uvijek ima nešto uznemirujuće i to je ono što najviše volim raditi.”
Zanimljivo je da je upravo Prada u susjednoj Srbiji poslužila kao glavni motiv za vrlo uspjelu kazališnu predstavu, koja je premijerno prikazana u svibnju ove godine u Bitef teatru. Priča je to o našem globaliziranom svijetu, a predstavu “Sveta Prada” režirala je Sanja Mitrović dok je autor projekta glumac Vladimir Aleksić, koji je pozvao četiri autorice i autora da pišu na zadanu temu. Tako je iz tekstova koje su napisali Olga Dimitrijević, Maja Pelević, Tamara Antonijević, Vedrana Klepica i Dimitrije Kokanov nastala priča o našem konfuznom vremenu i društvu u kojem su izgubljene sve vrijednosti. Predstavom “Sveta Prada” defiliraju krokodili, šaneri, srpske radnice, ruski tajkuni, talijanski dizajneri, a priča prati “životni put” jedne torbe – naravno Pradine. Tko zna što bi na taj kazališni put svoje čuvene torbe rekla Miuccia?
VIDEO Chris Rock, Matthew McConaughey, 'Borat', Woody Harrelson uživaju na jahti kod Dubrovnika!