Već mjesecima najavljuje se jesen kao nešto od čega trebamo strepiti. Kod mnogih, sasvim sam siguran, razvio se radi toga i znatan strah od tog inače lijepoga godišnjeg doba koje nam je, evo, pred vratima.
Kako će se razvijati zdravstvena situacija, koja je svakako najvažnija, te ekonomska, koja po važnosti ne zaostaje mnogo za zdravstvenom, to još ne možemo znati. Možemo se samo nadati najboljem... Ali, kako će izgledati televizijska jesen, što je i predmet interesa ove rubrike, HRT će nam otkriti već ove nedjelje! Naime, posebnom emisijom, koja će ove godine iznimno zamijeniti uobičajeno javno predstavljanje, upoznat će nas sa svojom programskom shemom i otkloniti sve nedoumice o tome kakva nas TV jesen čeka. Već sada se, međutim, zna da će HRT-ov glavni adut za jesen biti novi središnji Dnevnik, koji će osim studija u kojemu se snima doživjeti još neke tehničke promjene: trajat će pet minuta dulje, prilozi će biti dinamičniji i s boljom grafikom te će, kako najavljuju, malo više pažnje posvetiti sportu i poprilično zastarjeloj vremenskoj prognozi.
Po pitanju sadržaja, nisu se s HRT-a još ništa izjasnili, ali ako tijekom te izazovne jeseni ne budu u goste zvali pjevače popularne glazbe da govore o medicinskim temama - kao što je to, nota bene, nedavno učinila njihova troslovna konkurentska televizija – bit će to sasvim dovoljno da ostanu ono što su tijekom cijele pandemije koronavirusa i bili: jedini relevantan televizijski izvor informacija. Mnogo više od toga, za dobivanje ove moje TV ruže, nije ni potrebno! Druga dva velika programska aduta HRT-ove jesenske sheme bit će nova sezona iznimno popularnog, ali i doista kvalitetnog “Crno-bijelog svijeta” te nova dramska serija “Dnevnik velikog Perice” nastala kao svojevrstan nastavak legendarnog filma “Tko pjeva zlo ne misli”. Trideset godina nakon što je gospon Fulir malog Pericu poslao van crtati, na svjetlost, da ne pokvari oči, u šest epizoda pratit ćemo sada već velikog Petra Šafraneka koji se u Zagrebu sredinom 60-ih godina našao u turbulentnom životnom razdoblju. Seriji se iznimno radujem, a šteta samo kaj Fulir neće biti tu – da malo parafraziram poznati citat – tak bi štel raspravljat z njim o Mandžuriji... Od domaćih dokumentarnih serija mnogo možemo očekivati od Knjazova serijala “Glup kao kokoš, tvrdoglav kao magarac”, u kojemu će nam na onaj svoj prepoznatljivi zabavno-edukativan način predstavljati sve nepoznate i zanimljive stvari o životinjama, ali i od druge sezone “Velikana hrvatskog glumišta” u kojoj će nas podsjetiti na doista fascinantne karijere maloprije spomenutog Relje Bašića, Ivice Vidovića, Vanje Dracha i mnogih drugih veličina koje su itekako zadužile našu kulturu. Jedan serijal otkriva nam, dakle, sve o životinjama, a drugi o značajnim ljudima – može li bolje? Sudeći po svim ostalim programima s nacionalnom koncesijom i njihovim nepostojećim dokumentarnim serijama – ne može!
Ostaje nam, nadalje, i termin hrvatskog suvremenog filma četvrtkom na Drugom, koji će donijeti desetak domaćih filmskih premijera poput Brešanovog djela “Koja je ovo država”, Sviličićeva “Glasa” i Marasovićeva “Comics Sansa”, ali i termin hrvatskog antologijskog filma petkom na Trećem. U svakom slučaju, mnogo bolje od onoga što nam ostaje kod njihovih glavnih konkurenata: reprize ni malo humoristične serije “Kud puklo da puklo”, beskrajne reprize anegdota iz života obitelji Fazlinović temeljenih na najgoroj mogućoj komediji; onoj zabune, te najvulgarniji reality program... Najbolja stvar ove jeseni na HRT-u je, međutim, da više nećemo gledati popodnevnu mozaičnu emisiju “Dobar dan, Hrvatska”, već će umjesto nje u tom terminu emitirati strane dokumentarce. Ti popodnevni termini na HRT-u nikada nisu bili dobri. Ni kada ih je okupirala ona gnjavaža od “Hrvatske uživo”, ni kada je Bruno Šimleša bio zvijezda tog podnevnog termina, a nije, ni ova dosada u kojoj se govorilo ispod glasa kako ne bi gledatelje omeli u popodnevnom snu do kojega bi prečesto dolazilo upravo zbog njihova izbora tema i gostiju. Strani dokumentarci su svakako bolji izbor! Da su na Prisavlju odustali još od emisije “Volim Hrvatsku”, koja nije ništa drugo nego neko smiješno igranje društvenih igara u programu javnog servisa i prenemaganje braće Navojec, tko zna već kojeg pokušaja da Danijela Trbović dobije neki “late night” format te da se naziv Matanićeve najavljene dramske serije: “Područje bez signala”, odnosi na njegov signal za internet. Pa iako ne možemo znati kakva će na jesen biti zdravstvena situacija, da zaključim ovako potkraj, ni uz to usko vezana ekonomska, od one na HRT-u, čini mi se, zbog ove nove programske sheme ne bismo trebali strahovati.
To bi, eto, mogla biti jedina pozitivna stvar ove jeseni koja će nas obradovati.
