Kraljica Elizabeta II bila je još djevojčica 1939., početkom Drugog svjetskog rata, kad je Ministarstvo informiranja smislilo onu genijalnu, tako englesku, stoičku poruku "Ostanite mirni i nastavite dalje (Keep Calm and Carry On). Princeze Elizabeta i Margareta priključile su se ratnim naporima i preko radija svojim djetinjim govorima hrabrile djecu raseljenu iz gradova u seoske obitelji da ih se spasi od bombardiranja.
Oxfordski don, profesor C. S. Lewis, autor "Narnijskih kronika", napisao je u to vrijeme propovijed za studente, u kojoj između ostalog kaže da su "ljudi svoje živote uvijek živili na rubu provalije". Lewis objašnjava: "Da je čovjek odlagao potragu za znanjem i ljepotom dok ne počne živjeti sigurno, ta potraga nikad ne bi ni započela... Nikad nije nedostajalo uvjerljivih razloga da odložimo sve beznačajne kulturne aktivnosti dok se ne zaustavi neka neminovna opasnost ili ispravi u nebo vapijuća nepravda..."
Jasno je zašto danas razmišljam o toj engleskoj moralnoj snazi, no tu je i manje očigledan razlog - britanski premijer Boris Johnson. Njegov "partygate", prvi njegov skandal koji je zaista prijetio da će ga uništiti i da će morati podnijeti ostavku, najednom, usred ukrajinskog rata, izgleda kao beznačajna frivolnost. Johnson je u svim ukrajinskim istraživanjima javnog mišljenja po popularnosti na drugom mjestu, odmah iza Volodimira Zelenskog i partygate je najednom daleko.
Ugledni Financial Times prezirao je BoJoa kao bijednog populista i propovjednika Brexita, tvrdeći da je žrtvovao interese svoje zemlje da bi se dodvorio primitivnim nacionalistima, no nedavno je objavio članak "Ukrajina je zasada spasila Borisa Johnsona, no opasnost nije posve minula". Johnson churchillovski bjesni na Putina - prvi je pokrenuo ideju oštrih sankcija za oligarhe i isključenje Rusije iz bankarskog sustava SWIFT - i jedini do sada od svjetskih državnika pronicljivo usporedio Putina sa Slobodanom Miloševićem kojem se sudilo za ratne zločine. No, njegova 24 godine mlađa, treća supruga Carrie (34), zasad uglavnom mudro šuti. To joj je i pametnije. Ne želi svraćati pozornost na sebe. U vrijeme partygatea reflektori su neprestano bili na Carrie.
Predsjedniku Ukrajine Zelenskom nitko toliko ne pomaže u propagandnom ratu protiv Putina kao njegova supruga Olena, inače uspješna scenaristica, sada ključna osoba vladine kampanje na društvenim mrežama. Vjerojatno bi i Carrie, koja je radila kao PR konzervativne stranke u vrijeme dok je Boris još bio ministar vanjskih poslova, rado dala svoj obol - Instagram je uvijek obožavala - no tu je partygate skandal na koji je bolje javnost ne podsjećati. Mnogi insajderi ionako smatraju da je za skandal u najvećoj mjeri ona odgovorna. Između ostalih, dnevnik Guardian nazvao ju je lutkarom koji koncima upravlja svojim lutkama u ulici Downing. Boris se navodno često obrati svojem osoblju s molbom da ga poštede svađa kad se vrati doma i učine sve kako Carrie želi.
Ukratko, partygate skandal odnosi se na niz tuluma u vrtu i prostorijama vlade u vrijeme čvrstih i strogih britanskih lockdowna u 2020. i 2021. godini. U vrijeme prvog zatvaranja u svibnju 2020., kad su Britanci doista poštovali zabranu okupljanja i nisu posjećivali čak ni stare, nemoćne roditelje, u vrtu na broju 10 u ulici Downing tulumarilo je između 30 i 40 ljudi. Potom je organiziran party iznenađenja za Johnsonov rođendan u lipnju, a bilo je još brzinski organiziranih tuluma po studentskom principu - svatko nek dođe sa svojom bocom. Britance je naročito pogodilo što su premijer i njegova supruga s članovima vlade i osobljem partijali i uoči sahrane princa Philipa, kad se kraljevska obitelj strogo pridržavala mjera i kraljica sjedila posve sama čak i u crkvi, udaljena od obitelji i prijatelja koji bi je utješili u žalosti.
Partygate je ponovno podcrtao Borisovu sklonost fabuliranju, petljanju, izvlačenju, dječačkom izbjegavanju jasnog odgovora. Oko toga ne vrijedi gubiti riječi, on je zaista takav - britanski mediji nisu od njega mogli dobiti jasan odgovor čak ni na pitanje koliko sveukupno ima djece. Pa ipak, na prvoj sjednici svojeg novog kabineta nakon partygate otpuštanja našalio se da samo on i njegov bliski stranački suradnik, vatreni katolik Jacob Rees Mogg, predano rade na demografskom problemu i imaju po šestero djece (Borisovo sedmo ili čak možda osmo dijete, mala Romy, tek se trebala roditi početkom prosinca). Boris nikada nije mogao propustiti priliku da se našali, to je jače od njega.
Uz četvero odrasle djece iz braka s odvjetnicom Marinom Wheeler, koja ga je ponovno "istjerala iz kuće" na jesen 2018., kad je saznala za aferu s Carrie, spominjalo se još dvoje djece rođene izvan braka. No, BoJo je na koncu medijima priznao samo vanbračnu kćerku Stephanie Macintyre, koja se rodila u ljubavnoj vezi s Helen, povjesničarkom umjetnosti, dok je bio gradonačelnik Londona.
Boris je bio i ostao ženskar, koji je toj aktivnosti pristupao gotovo bezazleno, zatvarajući oči za posljedice, poput zaigranog vječitog tinejdžera razbarušene kose, ako je vjerovati njegovoj dugogodišnjoj ljubavnici, novinarki, mondenki Petronelli Wyatt, kćerki poznatog londonskog novinara i političara, savjetnika Margaret Thatcher. Petronella često i danas nešto napiše o Borisu. Gotovo uvijek s dragošću, iako je dugo s njim hodala očekujući da će je "odvesti prid oltar", a na koncu je ostala sama. Spetljali su se na poslu, dok joj je bio urednik u časopisu Spectator (od 1999. do 2005.). Petronellina majka mrzila je Borisa i tvrdila javno da je njezina jadna kći dva puta abortirala jer je Boris kukavica i nije mogao svojoj ženi i djeci priznati da ima ljubavnicu.
Nipošto da bi ga lišila krivnje za partygate jer je kao premijer morao znati što mu se događa u uredu i za to preuzeti odgovornost, Petronella je ipak u to vrijeme pisala kako Boris zapravo nikad nije bio sklon tulumarenju, pogotovo ne plesanju, a još manje na Abbu, i da je zabave i tulume zasigurno organizirala Carrie koja se oduvijek obožavala tako provoditi.
Petronella je napisala i tekst u kojem je objasnila da Johnson nije poput Churchilla, s kime bi želio da ga uspoređuju zbog oratorskih vještina i raskošnog stila pisanja prepunog arhaičnih riječi, slika i referenci na antiku. Po njoj, Johnson je poput Johna Wilkesa, političara i novinara iz 18. stoljeća, na čiji ga je grob ona jednom odvela. Na Wilkesovom kamenom spomeniku pišu samo riječi "Prijatelj slobode". Kad je to vidio, Johnson je kriomice pustio suzu. No, Boris je najviše podsjeća na Wilkesa ženskara, koji kao ni Johnson nikad nije smatrao da može ženu osvojiti izgledom, nego isključivo riječima i šarmom. Wilkes je jednom rekao da mu trebaju dati na raspolaganje "samo pola sata da svojim riječima pobijedi svoje lice i uspjet će osvojiti svaku ženu najzgodnijeg Engleza". Tako je Wilkes preoteo Casanovi njegovu najdražu ljubavnicu i "posijao" puno vanbračne djece. Borisa su knjige i ozbiljni, ali duhoviti razgovori uvijek puno više zanimali od šminkerskih provoda. Petronella tvrdi da su se njih dvoje najviše svađali oko hrane. Ona mu je predbacivala što se hrani kao radnik, masnim sendvičima s prženim špekom i čokoladicama Mars ili kobasicama i listićima industrijskog sira. Petronella tvrdi da je za Johnsona ideja fine večere bio odlazak u lanac pizzeria. Najvećom krizom njihova prijateljstva nazvala je svađu oko večere koju mu je priredila s puno ljubavi i pažnje. Prvo je nabavila svježe morske plodove iz Mediterana, kuhala riblji temeljac, a onda napravila izvanredan rižoto.
Kao i obično, Boris je kasnio, a ona se nervirala što se njezin savršeni rižoto na štednjaku pretvara u ljepljivu masu. Kad je napokon došao, morski rižoto je promotrio kao da mu nudi "jelo s kukcima" i odmah joj rekao da on tako nešto ne može jesti. Pitao ju je ima li doma čipsa, a "to me razbjesnilo više od svih njegovih seksualnih ispada", napisala je Petronella. Zašto sve ovo prenosim? Petronella, koja Borisa tako dobro poznaje iz njegova plodnog perioda pisanja i uređivačkog posla, htjela je reći da njega zapravo ne zanimaju bogataške sofisticirane večere po skupim restoranima ili provodi koji se ne daju svesti na zanimljive razgovore s pametnim ljudima.
Ne znam zvuči li sve ovo pomalo obranaški kad je oko mene, a bogme i u Britaniji, toliko ljudi koji Johnsona ne mogu smisliti jer je, smatraju, nepošten, lažljiv, nezainteresiran za dobrobit svoje zemlje. Na njega su bijesna čak i njegova djeca iz braka s Marinom - nisu bila na posljednjem vjenčanju i krštenju. Marina ga isto tako ne može smisliti jer ju je godinama varao. Doduše, i oni su se vjenčali samo 12 dana nakon što se Boris razveo od svoje prve žene s kojom se oženio za vrijeme studija na Oxfordu, a Marina je na svojem vjenčanju već bila gotovo pred porodom. Baš kao i Carrie, kad su se konačno vjenčali i ona postala omražena "prva dama", maltene Lady Macbeth. Uz Penellopu i povjesničarku umjetnosti Helen Macintyre, Boris je za vrijeme braka s Marinom bio i u višegodišnjoj ljubavnoj vezi s mladom američkom IT poduzetnicom Jennifer Arcuri kojoj je i dodijelio neka manja gradska sredstva dok je bio gradonačelnik Londona pa su ga i tu istraživali za sukob interesa.
No, partygate je Carrien manji problem. Puno veći je njezina biografija "Prva dama: Intrige na dvoru Carrie i Borisa Johnsona" koju je napisao konzervativni Lord Ashcroft. Knjiga je dignula prašinu već s odlomcima objavljenim u Daily Mailu, a u knjižarama će se tek pojaviti krajem ovog mjeseca. No, velike su šanse da će i ova knjiga ostati u drugom planu zbog ukrajinskog rata. Boris i Carrie zasada imaju sreće.
Lord Ashcroft smatra da je tu knjigu itekako trebalo napisati jer je Carrie kao prva dama zatražila i dobila svoju dobro plaćenu glasnogovornicu, što je posve neuobičajeno za suprugu britanskog premijera. Osim toga, smatra Ashcroft, Carrie je odvratila Borisu i javnosti pozornost od najvažnijih pitanja za Ujedinjeno Kraljevstvo jer je frivolno potrošila tri puta više od 35.000 eura, koliko je na raspolaganju svakom novom premijeru za uređenje privatnog stana uz prostorije vlade u ulici Downing. Umjesto da se mediji fokusiraju na Borisove politike, bavili su se preskupim pozlaćenim tapetama i jednom od najskupljih engleskih dizajnerica interijera. Skandal je Boris jedva zataškao kad su njegovi pristalice izjavili da su oni platili preuređenje prostora kao privatnu donaciju premijeru.
Potom je došlo putovanje Johnsonovih na Karibe usred najvećih problema u zemlji, pa onda brojni napisi u tisku o ponašanju njihovog psa Dilyna usvojenog iz skloništa... Ashcroft je napisao da je Johnson čovjek iznimnih sposobnosti i energije, što je trebao staviti na raspolaganje vladi i rješavati ogromne probleme zdravstvenog sustava i kriminala, koji muče građane koji su za njega glasali, a ne se fokusirati na Carriene želje i njezine ćudljive ispade.
U knjizi je opisao kako je popularna vegetarijanka Carrie, kći osnivača Independenta, nakon studija umjetnosti, sasvim mlada postala šefica PR-a konzervativne stranke za vrijeme kampanje i odlučila da će Johnson, tada ministar vanjskih poslova, "biti njezin".
Fascinantno je kako su na 30. rođendan te mlade žene došla čak tri ministra konzervativne vlade, uz Johnsona, i Sajid Javid te Michael Gove. A njezini suradnici neprestano su se žalili da ne radi ništa ili malo, da ne dolazi u sjedište kampanje, da je neprestano na putu, što je čak i mirno objavljivala na Instagramu. Tih godina bila je na brojnim putovanjima po Engleskoj, Škotskoj i Irskoj, ali i kod nas, u Hrvatskoj, potom u Veneciji, St. Tropezu, Rimu, Kajmanskim otocima, Portugalu, na otoku Mustique, u Sri Lanki, Libanonu, Beču, Barbadosu, u Grčkoj, Toskani, Njemačkoj, u Parizu i New Yorku. Ukratko, party girl! Jedan konzervativni član parlamenta komentirao je ironično njezine brojne fotografije s putovanja: "Oduševljen sam što si za promjenu konačno otputovala u inozemstvo. Moraš se više odmarati, Carrie!".
Po Londonu se isključivo vozila taksijima i ispostavljala uredu velike račune. Navodno je oduvijek tako živjela. Njezina najbolja prijateljica za vrijeme studija održala je mali govor na Carrienu 21. rođendanu: "Ti si uvijek barem mrvicu glamuroznija od svih drugih. S tobom nikad nije uobičajeno, uvijek je uzbudljivo, što ponekad i frustrira, ali baš nikada nam nije dosadno." Ta ista prijateljica ispričala je Ashcroftu kako je Carrie jednom rekla da ide u kupovinu namirnica, a vratila se kući sa 300 voćnih sladoleda na štapiću i šest boca šampanjca po 95 eura.
No, svi ti tračevi iz mladosti zaista nisu naročito važni, čak ni najkonzervativnijim političarima i glasačima. Ono što oni istinski zamjeraju Carrie, to je njezino nametanje zelene agende i Johnsonovo podilaženje zelenom lobiju, koje je usporilo ekonomski rast i ugrozilo njihove financijske interese. Tek sad, pritisnut energetskom krizom u svijetu, Johnson je odlučio dopustiti eksploataciju britanskih fosilnih goriva, nafte i plina, i vjerojatno tako omogućiti energetsku neovisnost koju konzervativci žele.
Carrie Johnson je još uvijek šefica komunikacija Fondacije Aspinall koja se bori za očuvanje nedirnute prirode u Velikoj Britaniji i svijetu i spašavanje ugroženih vrsta. Carrie, baš kao i Boris, veliki je prijatelj s bogatašem Zacom Goldsmithom, opsjednutim ekologijom. Bili su i njegovi gosti u listopadu u vili u Marbelli koja se inače iznajmljuje za 30.000 eura tjedno.
Naročito neugodno u medijima je odjeknuo "afganistanski debakl", kako su mediji nazvali brzinsku evakuaciju pasa i mačaka nakon što su talibani zauzeli Kabul. U gradu je ostalo oko 1200 ljudi koji su po strogim pravilima Ministarstva vanjskih poslova trebali biti evakuirani. No, krajem kolovoza obitelji ispred aerodroma gledale su kako se evakuira 173 mačke i psa, a za njih u avionu nema mjesta. Taj je skandal također pripisan Carrie i njezinim fanatičnim vezama s woke zelenima.
Je li Carrie doista Carrie Antoinette, kako je zovu, razmažena "kraljica" koja je gotovo uništila premijera sa svojim kolačima i tulumima? To zapravo i nije važno. On ju je izabrao za svoju treću ženu, ali građani nisu izabrali nju da vodi Veliku Britaniju. Izabrali su njega. On je morao biti odgovoran, ponašati se kao državnik i suočiti se sa svojom mladom, možda doista hormonalno disbalansiranom ženom koja je u kratko vrijeme, usred epidemije i Brexita, tri puta bila trudna (imala je između Wilfreda Lawrieja Nicholasa i Romy Iris Charlotte i jedan spontani pobačaj). Ali to onda ne bi bio BoJo!
VIDEO Pogledajte nastup Nine Badrić s dodjele Večernjakove ruže
