"Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu, ljepše nego bilo koji drugi stvor na ovoj Zemlji. Od trenutka kad napusti gnijezdo ta ptica traži trnovito drvo, i nema mira dok ga ne nađe. Uvuče se među njegove divlje isprepletene grane i, pjevajući, nabode svoje tijelo na najduži, najoštriji trn. Dok umire, njen bol prerasta u pjesmu daleko ljepšu od pjesme slavuja ili ševe. Cijena te predivne pjesme je život, ali čitav svijet zastaje da sluša, a Bog na nebu se osmjehuje. Jer ono najbolje što postoji može se dobiti samo po cijenu velike boli... ili bar tako kaže legenda."
Uvodne su to rečenice, i vrlo prepoznatljive, jednog od najvećih bestselera 20. stoljeća.
Roman "Ptice umiru pjevajući", objavljen 1977. godine, s prodajom od preko 30 milijuna primjeraka diljem svijeta, među najprodavanijim je knjigama epohe. Ekranizirana je šest godina kasnije, 1983, kao mini-serija s Richardom Chamberlainom i Rachel Ward u glavnim ulogama, a serija je u rekordnom roku postala druga po gledanosti svih vremena u SAD-u, a i kod nas je postizala do tada nezapamćenu gledanost.
Autorica romana, Colleen McCullough, rođena je u Wellingtonu, u australskoj državi Novi Južni Wales. Otac James bio je irskog podrijetla, a majka Novozelađanka djelomično maorskih korijena. U njenom su se djetinjstvu puno selili, dok se nisu trajno nastanili u Sidneyu, tako da je, uz kulturne razlike u obitelji, mijenjajući sredine upila i mnoge, većini nedohvatljive, socijalne specifičnosti i razlike. U mladosti je pokazivala talent i za humanističke i za prirodne znanosti, no upisala je medicinu. Na prvoj godini studija ispostavilo se da je alergična na kirurški sapun tako da se nakon toga prebacila na neurologiju. Nakon studija je jedno vrijeme radila u Sidneyu, da bi 1963. otišla na četiri godine u London. Tamo je, pak, kako bi se selidbe nastavile, upoznala predstojnika klinike za neurologiju pri Sveučilištu Yale koji joj je ponudio mjesto znanstvene suradnice. Na Yaleu je potom provela cijelo desetljeće, od 1967. do 1976, gdje je, uz paralelni znanstveni rad i predavanja na katedri za neurologiju, napisala i svoje prve dvije knjige, od kojih je jedna "Ptice umiru pjevajući".
No uspjeh je nije ulijenio, naprotiv. Nakon toga stvorila je i svoj magnum opus, sedam romana o životu Julija Cezara, od kojih je svaki svezak na 1000 ili na više stotina stranica. Serijalu je bila posvećena skoro 30 godina, a zahtijevao je neobično temeljita i opsežna istraživanja, skupljala je biblioteku knjiga o svim aspektima rimske povijesti, crtala je karte, rekonstruirala bitke, obilazila muzeje diljem svijeta, dopisivala se sa stručnjacima s nekoliko sveučilišta. Knjige su se dobro prodavale, ali ne naravno kao "Ptice". Izdavač ju je pokušavao nagovoriti na još jedan nastavak slavnog romana, no neuspješno. Napisala je zato još pet kriminalističkih romana o detektivu Carmineu Delmonicu. I rimski serijal i krimiće pratili su prijevodi širom svijeta. Uspjeh knjiga ju je potakao da odustane od medicinske karijere. Nakon Yalea i izlaska "Ptica" izolirala se na australskom otoku Norfolku, gdje je upoznala i svog supruga Ricka Robinsona.
Velika romaneskna, i kontroverzna ljubavna priča omogućila je, dakle, jednoj poprilično uspješnoj neurologinji da preokrene svoj život i nastavi živjeti "po svojim pravilima", što joj je bila životna želja. Gore spomenuta istraživanja i pisanje nepregledne sage o povijesti Staroga Rima pokazuju da joj je bilo stalo do stvaranja, puno više nego do slave. A slava, ona se prelila na glumca Richarda Chamberlaina. Jer to, koliko je on bio popularan kad se 1983. pojavio u ulozi svećenika Ralpha de Bricassarta, teško je usporedivo s današnjim pojmovima glumačke i medijske slave. Dijelom je tako zbog moći medija televizije osamdesetih, a dijelom zbog kontroverzne teme, katoličkog svećenika, naočitog, u nedopuštenoj ljubavnoj vezi s mladom Meggie. Bio je seks simbol za oba spola, ultimativna gay ikona, beskrajno provokativan za tradicionalne kršćane, a naročito katoličke vjernike, ali u svemu tome već je tim svojim ulogama, onom u seriji i onom drugom u stvarnosti, navodio publiku na razmišljanje kako o njegovim, tako i o vlastitim unutarnjim demonima.
U priči širokog pripovjednog zamaha isprepliću se sudbine nekoliko generacija obitelji Cleary koja je prisiljena preseliti se s Novog Zelanda u Australiju te teško zarađivati za život. Među njima je i Meggie Cleary, čiji je životni put od nevine djevojčice do žene rastrgane između strasti i osjećaja odgovornosti jedna od glavnih okosnica priče. U kombinaciji za tu ulogu bile su Michelle Pfeiffer, Jane Seymour, Olivia Newton-John te Kim Basinger, no dobila ju je Rachel Ward. Iako se radnja u romanu događa u Australiji, uvjeti snimanja tamo su bili nemogući. Većina rančeva s ovcama bila je izolirana u divljini gdje filmske ekipe nisu mogle snimati. Tako je ranč Drohgeda u cijelosti sagrađen u Kaliforniji. Iako u seriji lik glumice Rachel Ward nije bio sretan u braku s Lukeom O'Neillom kojeg je tumačio Bryan Brown, u privatnom se životu dvoje glumaca vjenčalo.
Velikoj popularnosti romana na hrvatskom jeziku, čija se izdanja stalno obnavljaju, sigurno je pridonio i superiorni prijevod čuvenog i velikog prevoditelja Nikole Kršića. Knjiga je izašla u dva toma u Biblioteci Hit 1979. godine. Ima je po antikvarijatima, pa bi bilo zanimljivo provjeriti kako na nju reagiraju današnji čitatelji i što o knjizi govore oni koji je posuđuju u knjižnicama. Lani je knjiga i reizdana u Kršićevom prijevodu i u nakladi Znanja, koje je nekoć objavljivalo i Biblioteku Hit, ali nam je milije izdanje iz 1979, zbog nenadmašni dizajna Alfreda Pala. Koliko god mi šutjeli o tome knjige su kao i ljudi: nije na odmet da budu lijepe čak i kada nisu mnogo pametne.
VIDEO Poznati redatelj Emanuele Crialese otkrio da je rođen kao žena: 'Ovo ne birate sami, takvi se rodite'
