Prvog petka u veljači obilježava se Dan crvenih haljina. Akcija je to na koju pozivaju žene koje su preživjele moždani udar, a sada jedinstvenom odjevnom kombinacijom 5. veljače žele podići svijest javnosti o specifičnostima moždanog udara u žena. Svečano obilježavanje dogodilo se jučer u Hrvatskom glazbenom zavodu, a povodom toga javila se i bivša voditeljica Ivana Plechinger koja je i sama prošla tu strašnu situaciju.
„Dan moždano 'udarenih' žena. Glasne smo zato da se smanji broj onih žena koje su se poput nas zaboravile... Mi smo se sjetile kasnije, i glasne smo zato da si vi drage moje, divne žene, sebe sjetite ranije od nas. Sjeti se, da si se zaboravila... Stavite nešto crveno na sebe večeras, za sve divne žene. Grlim vas sve najjače, one “udarene”, danas samo mrvicu jače” napisala je Plechinger na Instagramu.
Inače Ivana je nedavno ponovno progovorila o moždanom udaru koji je doživjela prije osam godina u 39. godini.
Prisjetila se kako je, kada je imala moždani, znala da je u svojoj kući, ali nije znala gdje je, nije znala da joj suprug spava tri metra od nje te joj je vidno polje bilo smanjeno. Razmišljala je i o tome kako da ode do stuba i odatle doziva supruga jer je tamo bolja akustika, a pritom nije bila svjesna kako suprug leži samo dva metra dalje od nje. – Ništa me nije boljelo samo mi je bilo jasno da se nešto gadno dogodilo – izjavila je Ivana za HRT jednom prilikom . – Tek kad su mi rekli dijagnozu, kad mi je postalo jasno što se dogodilo, pomislila sam: Bože dragi, mogla sam umrijeti – rekla je Ivana. Ispričala je i kako je izgledalo naručivanje za magnetnu rezonanciju.
– Hitno su me naručili na magnet za mjesec dana. Ivana kaže kako misli da je njezina bolest bila najveći udarac za njezina oca. – Mislim da je to mojem tati bio najveći udarac. Mislim da ga je to dokrajčilo jer je nekoliko godina nakon toga umro od srčanog udara U jednom intervjuu osvrnula se na smrt majke koja je preminula u 39. godini i kako ju je to oblikovalo kao osobu.
– Mislim da je to meni bio početak nekih mojih životnih muka, s kojima sam se razračunala tek nakon 39. godine. Vrlo rano sam doživjela situaciju u kojoj misliš: Aha, to se ne događa nekom drugom, može i tvoja mama otići s ovog svijeta i što ćeš sada? Mislim da me to istodobno kao djevojčicu i osnažilo i oslabilo na neki način, meni kao ženi žao je što nisam uz svoje odrastanje imala i majčinsku stranu. No, moj tata je davao sve od sebe da bude meni i mojem bratu i mama i tata i prijatelj. Na tome sam mu neizmjerno zahvalna – kazala je Plechinger.
O svojim iskustvima Ivana je napisala knjigu "Ono što ostaje, uvijek ljubav je". Pokušava, kaže, pomoći onima koji sada prolaze kroz ono što je ona prošla.
svako malo neke boje, beđevi, trakice... pa šta hoćete? nek mi neko objasni.