Hitmaker Nenad Ninčević mjesecima je zatvoren u svoja četiri zida gdje, što sam, što s ekipom, stvara nove pjesme. Lani si je, kaže, dao zadatak da u godinu dana napiše sto pjesama. Godina je prošla, a on nije ispunio normu. Napisao ih je 91. Ljubitelji njegovih tekstova doći će na svoje, zlobnici će to nazvati štancanjem, a Ninčević tvrdi da su pjesme dobre.
– Da izdvojim 91 pjesmu koja zaslužuje biti snimljena, barem je njih 300 bačeno u smeće, a to znači da sam prošle godine napravio otprilike 400 pjesama od kojih “samo” 91 ima budućnost – kazao je Ninčević i dodao da je plan do ljeta napraviti ih još otprilike toliko pa onda dvije godine samo snimati.
– Ne mogu istodobno pisati, snimati i producirati, a sad je faza pisanja – rekao je Nenad.
Okupio je odličan tim. Rajko Dujmić je, hvali ga, ponovno u top formi, zajedno su barem tri dana u tjednu i od početka godine napisali su novih 30 pjesama, od kojih će, jamči Ninčević, deset biti veliki hitovi.
– S nama su i moj partner i producent Branimir Kopitović, Vinko Didović, Denis Dumančić, Igor Ivanović. Imamo respektabilnu ekipu i zadnji smo branik zabavne glazbe – kaže Nenad.
Sa 50 u punom zamahu
Starije, pa i srednje generacije, dat će ruku u vatru da nakon odlaska Đorđa Novkovića i Zdenka Runjića zabavna glazba stiže na kapaljku. Ninčević se s time ne slaže. Tvrdi da zabavna glazba – postoji!
– Ima je, naravno. Iako mjerilo nije ono što se forsira po radiopostajama nego pjesme koje ljudi pjevaju. Možda takva glazba više nije česta u eteru, ali srećom postoji internet pa tako dolazi do uha slušatelja. Postoje pjesme koje se ni pet puta nisu zavrtjele na radiju, a u narodu su megahitovi – istaknuo je Ninčević.
Nema puno ljudi, dodaje, koji mogu napisati pjesmu poput “Od jubavi sam duša ranjena”. Nekih skladatelja kao što su Đorđe Novković i Zdenko Runjić više nema, a drugi kao da su se umorili. Najviše ga, kaže, brine što ne vidi ni jedno novo ime, ne vidi nekog tko obećava.
– Ima prekrasnih ljudi koji dobro rade i pop i rock, ali u zabavnoj glazbi ni jedno se ime ne nameće kao nasljednik. Zato nema druge nego da mi s 50 godina radimo i dalje – kaže.
Završio je i “Našu bilu storiju”, mjuzikl koji je napisao s Goranom Karanom, a čija će premijera biti ovog ljeta u Splitu. Glavnu ulogu, lijepe Ane, pjevat će Severina. Priča o ljubavi Ane i Duje, nogometaša Hajduka, kojeg igra Goran Karan, protkana je nizom peripetija, među kojima je i Anin pokušaj samoubojstva zbog neuzvraćene ljubavi. Mjuzikl će ipak imati sretan kraj. Pjesme su gotove, pjevači odabrani. Spominju se Danijela Martinović, Vinko Coce, Tedi Spalato, Oliver, Arijana Čulina, Giuliano, zbor, klape...
– Uzeo mi je jako puno vremena. Želio sam da iza mene ostane jedno drukčije djelo. Radim s dvadeset izvođača i zbog mjuzikla se nakupilo zaostataka pa sad moram puno raditi – rekao je skladatelj koji u svom opusu ima otprilike 2500 pjesama.
Kerumovo petljanje u glazbu
– Dogodi mi se da vozim, čujem neku simpatičnu pjesmu i nakon drugog refrena shvatim da je moja. Počeo sam zaboravljati što sam sve i kome napisao. No znam svaku notu, svaki stih mjuzikla. Veseli me to. Želim sjesti u publiku i gledati djelo koje smo Goran i ja radili, a da traje dulje od 3,15 minute – priznaje. Da se rodio negdje drugdje, opusom bi zbrinuo i unuke. Ovako mu se dogodi da za vrćenje pjesme “Dalmatinac” koju je napisao za Mladena Grdovića godišnje dobije 300 kuna.
– Stalno se vrti, čujem je na stadionima, feštama. Kad se centralna jedinica memorira, kad će se s terena trenutačno slati informacije o vrćenosti, bit ću totalno situiran. S obzirom na to koliko mi se pjesme vrte, kao autor dobijem minoran dio – kaže. S izvođačima je imao svakakvih iskustva. Manji dio njih, priznaje, zna što želi i iz prve prepozna pjesmu. Većina bi, smije se, i da im se ponudi “Yesterday”, rekla: “Hmm, sporo je i dosadno”.
– Neki čak i otpjevaju pjesmu u studiju pa me pitaju o čemu se tu zapravo radi. Ne znam kako daju emociju pjesmi, a ne znaju o čemu govori?! Oni koji znaju prepoznati hit, vladaju terenom. Jasminu Stavrosu sada smo Branimir Kopitović i ja napravili pjesmu “Loša noć”. Poslušao ju je do pola i rekao: “Ne trebam dalje slušati. To je to”. Ima i onih kojima na klaviru, gitari ponavljaš istu pjesmu i vidiš da je za njega, pun pogodak, a on kaže: “Nisam siguran”. To je najteži dio našeg posla. Uvjeriti ga da će pjesma biti hit. No kad to uspijem, tada u studiju grizu i daju sve od sebe – otkriva.
Radio je s cijelom estradom, a nema najdražeg izvođača. Voli pisati za Stavrosa, Severinu, Giuliana, a svaka njegova pjesma koju je Mišo Kovač otpjevao, čast mu je i zadovoljstvo. S Tonyjem Cetinskim nema, kaže, nikakve privatne odnose, ali imaju zajedničke hitove.
– Uživao sam s Tončijem Huljićem raditi stari Magazin, pjesme “Piši mi”, “Put putujem”, “Oko moje sanjivo”. Bila je to prva faza, a Tonči i ja klinci koji su radili iz srca i duše – rekao je autor koji je znao imati i “tihe mise” s pokojnim Zdenkom Runjićem.
– Iznimno lijepo smo surađivali, a naše mi je prijateljstvo puno značilo. Zdenko mi je pomogao i mnogo toga me naučio. Bilo je razdoblja kad se nismo najbolje razumjeli jer smo vodili dva odlična festivala, on “Melodije”, a ja “Split”, ali kratko su trajali i potom bismo radili sjajne nove pjesme – kaže. Dodaje da od Splitskog festivala nije dignuo ruke. Baš naprotiv, ponosan je na svoj doprinos festivalu. Radio je 90-ih tri festivala pa ga ponovo preuzeo 2009 i 2010. godine.
– Moja producentska ekipa i ja vratili smo ga na visoku razinu gledanosti, oko 40 posto. Prije i poslije nas vrtio se oko 1,6 do 2,6 posto. Prema tome, 10 do 15 puta bio je gledaniji nego sada. Kad ova garnitura koja trenutačno vlada gradom Splitom ode, kad Kerum napusti fotelju gradonačelnika, a ja sam siguran da neće opet dobiti izbore, pokušat ću se vratiti na festival. I opet ga uzdignuti tamo gdje mu je mjesto – kazao je Nenad.
Željko Kerum nije mu se, dodaje, osobno zamjerio. Ninčević nema ništa protiv njega, baš suprotno.
– Želim mu svako dobro, i njemu i obitelji. Ali neka se ne miješa u ono što mu nije posao. Kao da se ja miješam u trgovinu, iako se ne razumijem u nju baš kao ni Kerum u glazbu – zaključuje.
