Nakon što je Sven Marcelić (43), izvanredni profesor sociologije na Sveučilištu u Zadru, u listopadu prošle godine ušao u povijest kviza "Potjera" jer je imao čak 22 točna odgovora u završnoj potjeri, počelo se pisati da bi vrlo lako mogao postati budući lovac. Sven je tada kazao da to ipak ne bi mogao prihvatiti zbog obveza na fakultetu, no pojavio se kao lovac u humanitarnom izdanju kviza, kada je za udrugu Krijesnica prikupljeno 380 tisuća kuna. Uvođenjem novog kviza "Superpotjera", koji gledamo nedjeljom navečer na HTV-u, pojavila se i potreba za petim lovcem, a uz Moranu Zibar, Krešimira Sučevića Međerala, Deana Kotigu i Mladena Vukorepu u toj ulozi odnedavno gledamo i Svena Marcelića.
Nakon pobjede u "Potjeri" kazali ste da se ne vidite u ulozi lovca. Vratili ste se u humanitarnom izdanju tog kviza, a sada ste ipak lovac u "Superpotjeri". Što je presudilo, jeste li dobili ponudu koju niste mogli odbiti?
Presudilo je to što se "Superpotjera" snima znatno rjeđe od dnevne. Takav tempo ipak mogu izdržati, za razliku od dolaženja u Zagreb gotovo svakog tjedna, što bih si trenutačno jako teško mogao dopustiti. Barem su dva razloga za to – onaj glavni uskoro kreće u vrtić, a osim toga moj je posao takav da oduzima puno vremena i traži dosta izbivanja iz kuće, što zbog konferencija, što zbog istraživanja i administrativnih obveza.
Već je snimljeno deset epizoda "Superpotjere", kakva su vam iskustva sa snimanja? Ovaj je kviz puno dinamičniji od "Potjere"?
Iskustva su izvrsna, na trenutke je znalo biti naporno, osobito u prvim danima kad smo se još svi uvježbavali, od nas lovaca do tehnike. Međutim, vrlo smo brzo pohvatali konce i s vremenom postali prilično efikasni. Ono što je vjerojatno bio najveći izazov je naviknuti se na novu situaciju. Ostali lovci imaju iza sebe stotine epizoda, a ja sam bio puno puta u medijima, ali drukčije je igrati u potpuno novom formatu, sa sasvim novim pravilima i pred publikom. Osim toga, sama igra iznimno je dinamična, ponekad bismo u razgovoru ustanovili da čak ne možemo ni rekonstruirati naš set pitanja jer smo toliko "u zoni" da pazimo samo na sat i koncentriramo se na sljedeće pitanje. Recimo, kad sam gledao prvu epizodu u nedjelju, shvatio sam da sam potpuno zaboravio koje je bilo prvo pitanje na koje sam uopće odgovorio.
U prvoj epizodi vidjeli smo da je bilo i nervoze među lovcima pa je Krešo rekao Morani: "Pusti meni!" Je li problem bio u uigranosti?
Nije to nervoza, bila je to jednostavno reakcija na situaciju u igri. Bit će toga još u sljedećim epizodama, a ima i trenutaka da je netko od lovaca krivo čuo pitanje pa se samouvjereno javio i, da sad malo karikiram, na pitanje koliko je dva plus dva odgovorio "Hanibal". Naravno, prva epizoda uvijek nosi nešto više pritiska, ali to je sve dio igre. U svakom slučaju, nije to bila ni blizu tako napeta situacija kako je medijski prikazana, dapače. Uostalom, taj smo dan snimili još jednu epizodu, a atmosfera u pauzi bila je izvrsna, gotovo euforična.
Jeste li vi lovci kasnije među sobom razgovarali i slagali taktiku?
Komentiramo svaku epizodu jer imamo pauzu između snimanja, a i na kraju dana. To nam je pomoglo da se uigramo, ali imamo i neke taktičke principe. Neki od lovaca jači su u određenim temama od drugih pa, ako čujemo takvo pitanje, prvi je refleks da prepustimo pitanje njemu ili njoj. Još vježbamo kako reći "dalje" kad je to nužno, jer to je najnezgodnija situacija – nitko to ne želi napraviti da se ne bi eventualno ljutio netko od drugih. A Dean ne želi izgovoriti "dalje" iz principa, trenutačno vježbamo s njim. Uspio je reći koje je šesto slovo abecede, što par jedan drugom kaže na vjenčanju te koje je najveće naselje u općini Erdut, a sad radimo na tome da izgovori i četvrti glas u nizu.
Kakvi su komentari vaših prijatelja i rodbine na prvu emisiju? Što su o vašem sudjelovanju u "Potjeri" rekli vaši studenti?
Svi su jako zadovoljni. Još i prije emitiranja ljudima sam konstantno objašnjavao pravila, bio je velik interes za "Superpotjeru", a nakon što je završila, krenuli su komentari, koji su mahom bili jako pozitivni. Uglavnom ističu dinamičnost i napetost, što je nekako i bila ideja. Studenti su inače malo suzdržaniji u komentarima, što i razumijem jer ipak nastava nije mjesto za takve razgovore, ali bili su jako pozitivni kad je riječ o mojem prvom nastupu. Generalno, imam jako puno podrške i u užoj i široj okolini, a i na poslu, jer bez dozvole za nastup ne bih ni mogao sudjelovati. Inače, podrška studenata posebno mi je draga jer pokazuje da još ima želje za znanjem.
Koja su vam inače područja najjača, a koja najslabija?
Najslabiji sam u zemljopisu jer nisam motiviran učiti kojekakve lokacije zato da bih ih znao na kvizu, a nisam ni u sportu nešto posebno, no ima ih nekoliko o kojima znam puno. S druge strane, s obzirom na to da sam studirao sociologiju i hrvatski jezik, može se očekivati da ću znati dosta o književnosti, jeziku i društvenim znanostima, prilično sam dobar u matematičkim zadacima, a jedna od tema koju mi lovci prepuštaju bilo je sve što ima veze s Italijom.
Zanimljivo je da ste u "Potjeru" došli kao zamjena, jer ste pratili partnericu na snimanju. Što vam je sad rekla vaša partnerica Mare, ona očigledno neće moći sudjelovati u "Superpotjeri"?
Da, mi smo se prijavili zajedno još kad je ona snimala prvi put, ali onda nisam mogao doći na svoj termin zbog roditeljskih obveza. Kad je išla na snimanje druge emisije, nakon godinu dana, pisao sam produkciji pa pitao mogu li sad ipak i ja, kad sam već bio primljen, a nisam nikad snimio svoju. Vozio bih nas ionako sve u Zagreb pa kad sam već tamo… Prvo su mi rekli da je taj termin već popunjen, ali netko je u međuvremenu odustao pa su me ubacili u prvu emisiju prvog dana tog tjedna. Mare se nije izjašnjavala o tome da ne može igrati "Superpotjeru", jer je to nekako bilo jasno otpočetka, ali svakako je namjeravam povesti na snimanje neke od epizoda.
Hoćemo li vas možda vidjeti i kao lovca u regularnoj "Potjeri"? Možete li uskladiti sve obveze?
Vrlo teško. U krajnjoj liniji to mi je nezgodno zbog posla, jer sam za napredovanje ili barem reizbor dužan odraditi određeni broj konferencija i izvannastavnih aktivnosti, o pisanju članaka i knjiga da ne govorimo. To sve zahtijeva i česta izbivanja i putovanja, istraživanja podrazumijevaju terenski rad, uključen sam u više znanstvenih i stručnih projekata koji od mene zahtijevaju konstantan angažman. "Superpotjera" je u tom smislu funkcionirala izvrsno jer je raspored snimanja bio usklađen i s mojim obavezama, tako da nisam izgubio ništa od nastave s obzirom na to da sam vozio u Zadar predavati u one dane kad se nije snimalo, a sastanke i slične stvari odrađivao sam online. Više od toga zaista bi mi predstavljalo velik problem. Evo, samo za ilustraciju, ovaj tjedan u vrijeme dok bi se snimalo imam obrane diplomskih i završnih radova i rok za prijavu sažetaka na dvije različite konferencije, naravno uz redovitu nastavu.
VIDEO: Stavrosa premještaju iz bolnice: 'Nije mi ni do čega uz ovoliku bol, dao bih sto Amerika za jednu stvar'
