Ja sam bila najveća sljedbenica svetog Obame. Možda i zato što je govorio o Nadi, postavio je u središte svoje davne kampanje. Šalim se, no nada je čovječanstvu istinski sveta, valjda evolucijom ugrađena u naš DNK, životni pokretač. Da nije nade, ne bi svijeta bilo. No, nije se radilo samo o nadi ili njegovim politikama, već i o nevjerojatnoj činjenici da je američki san živ. Afroamerikanac na čelu slobodnog svijeta! A Bijelom kućom "vlada" njegova Michelle, koja će kasnije, u svojoj autobiografiji "Becoming", otkriti kako je direktni potomak robova: njezina pra pra prabaka Melvinia Shields bila je ropkinja na plantažama pamuka na američkom jugu drugom polovicom 19. stoljeća, a nakon oslobođenja robova služavka po bogataškim kućama. I sama Michelle je radničkog podrijetla, no, kao u najljepšem američkom snu, diplomirala je na bogataškom Princetonu, a doktorirala pravo na Harvardu. Nada za sve!
Kasnije sam shvatila kako je Barack Obama "dopustio" da se sotonski zli, gramzljivi bankari i brokeri izvuku bez kazni, štoviše, s velikim bonusima i nedirnutim plaćama u desecima milijuna dolara, nakon što su cijeli svijet bacili u duboku krizu 2008. i uništili sirotim "običnim ljudima" njihove životne uštede.
Morala sam napraviti ovaj uvod da bih samoj sebi, koliko i čitateljima, objasnila zašto sam nakon Netflixova serijala s Meghan, vojvotkinjom od Montecita više nego Sussexa, odlučila poslušati što me o životu može naučiti Michelle Obama. Naime, Michelle je pokrenula novi podcast u kojem razgovara sa svojim bratom Craigom Robinsonom o svemu i svačemu - "jer svi smo danas zabrinuti, tražimo odgovore i ljude uz koje nam je lakše" - pa će im navratiti i poneki bliski prijatelji da se zajedno osnažuju. Nema prizora kalifornijskog raja, samo dosadan, impersonalan studio.
Novi američki podcast - a oni tamo niču kao gljive nakon kiše - zove se IMO, što je akronim koji znači Ja sam Michelle Obama. Neću duljiti, podcast je potpuni promašaj, nikome ga ne preporučujem. Michelle Obama ima na društvenim mrežama desetke milijuna ljudi koji je prate i koji joj plješću kad objavi nešto kratko, u nekoliko redaka, no ovo s..nje (ispričavam se, bit ću pristojna i sa zagrebačkom kinderštube reći dosadan, neizmjerno isprazan uradak) poslušalo je jedva dvadeset tisuća Amerikanaca u nekoliko dana. No, ne mora se bojati da će joj nakon tih jezivih rejtinga producent otkazati ugovor jer je producentska kuća koja ga radi, Higher Ground, vlasništvo Obama.
Čudno kako je Michelle neuspješna u tim razgovorima koji bi trebali biti pametni, otvoreni i intimistički, a veliki govornik, zaista uvjerljiva kad stane na podij i obraća se političkom skupu. Kao, recimo, za vrijeme američke predizborne kampanje, kad je govorila na Nacionalnoj konvenciji Demokratske stranke u kolovozu prošle godine. Tad je bila fantastična, bez obzira na nekoliko vrlo čudnih pukotina u tom tako izvanredno održanom govoru. Sve je pridobila kad je na početku viknula "Ameriko, nada ti se vraća!" Prolomio se takav pljesak, kao da nikome nije palo na pamet da je to skup u prilog Kamali Harris, a s tim usklikom ispada da je potpredsjednica sa svojim demokratskim predsjednikom u protekle četiri godine zatrla nadu iz vremena Obame.
Kasnije u govoru Michelle je opet istaknula - kao i u ovom podcastu, a i u njezinim prošlim podcastima i dokumentarcima - kako je njezin otac bio skromni radnik koji je s "podozrenjem gledao na one koji uzimaju više nego što im treba". Dok je isticala kako se Amerikanci moraju vratiti tim izvornim vrijednostima koje su nekad svi dijelili, usmjereni na dobrobit zajednice, a ne osobno bogaćenje, na trenutak sam osjetila susramlje. Znam, sram me i što ovo pišem o svojoj heroini, no ta rečenica da joj se gade oni koji uzimaju više nego što im treba, zazvučala mi je šuplje, isuviše sam toga prošla da mi netko može tako muljati.
GALERIJA: Ulaze u sociološki eksperiment! Ovo su svi kandidati pete sezone 'Braka na prvu'
Naime, slučajno znam da je ona najbolje plaćeni javni govornik u Americi (da, plate joj čak više nego njezinom mužu, bivšem predsjedniku). Što je to više nego što ti treba, da se vratim na taj predivni socijalistički koncept, kad ona za jedan svoj nastup od eventualno sat vremena traži od 200 do 700 TISUĆA dolara, a jednom je na privatnom skupu jedne korporacije za jedan nastup dobila milijun dolara. Honorar uzima i kad drži govore na uglednim sveučilištima, za studente - zar ni njih ne želi obodriti besplatno? Je li taj honorar taman ispod te granice kad je previše? Za svoju i Barackovu autobiografiju ishodila je kod izdavačke kuće Random House ugovor na 65 milijuna dolara. Svaka joj je riječ, izgovorena ili napisana, zlatna.
Ali ne i u ovom podcastu. Bivša Prva dama, s četiri bogataška doma po Americi, u prvom podcastu posvetila je zaista previše vremena tome kako je uvijek voljela prati kupaonicu. Njezin brat odmah je zapjevao poemu o mirisu bora nakon što su oni kao obitelj detaljno oprali svoj obiteljski dom u opasnom dijelu Chicaga. Nikad se ni njemu ni njoj kuća ne čini čista ako ne miriše na neko sredstvo za čišćenje iz njihova djetinjstva, zove se Pine-Sol. Nakon nekoliko minuta shvatiš da im je to sponzor emisije. Moja voljena Michelle reklamira proizvod za čišćenje doma! Doduše, odmah sam ga poželjela kupiti i zapitala se zašto toga kod nas nema, ali to je samo dokaz koliko sam povodljiva. Kapitalizam me uništio, hahah.
No, vratimo se na podcast IMO. Što se tu moglo čuti osim kako prati kuću, što mi, priznajem, nije draga tema. Skoro ništa, osim općih mjesta, samozadovoljstva, tog vječnog ja pa ja, tog Michellinog najdubljeg uvjerenja da je najdivnija na svijetu, najplemenitija: "Toliko se brinem za narod koji se muči, koji će se nastaviti mučiti u ovim nesigurnim vremenima, brinem se da će ljudi ostati bez posla… noću zbog toga ne spavam… ali sam shvatila da je bolje kad se s tim mukama ne nosim sama…" Zato slušajte moj podcast.
Brat i sestra su plemeniti i u svojim odnosima, kao da žive u reklami s božićnim željama naših telekoma. Kako samo jedno drugo hvali, kako pričaju o svom odnosu kao da čitaju neku banalnu knjigu za samopomoć prepunu modernih floskula. Ona njemu govori da je on "prirodni zaštitnik" i "onaj koji njeguje i nudi emocionalnu podršku" (on je nurturer). A onda se on sjeti koliko su njegova djeca bila oduševljena što imaju spontanu i pustolovnu tetu (ona voli taj imidž žene koja probija okvire, uvijek se na to vraća). Jednom su je nećaci molili da ona dođe po njih u školu… i s tetom se pred školom pojavio cijeli onaj špalir službenih vozila jer kamo ide Prva dama, tamo i idu i pripadnici tajnih službi u velikom broju… Kako su se samo slatko smijali brat i sestra što je cijela škola ostala paf kad je po nećake došla njihova voljena teta i o tome se u školi pričalo danima. Ne znam jesu li bili jednako tako oduševljeni i roditelji koji su došli po svoju djecu, no to zvuči šuplje koliko i ideja da se njima gade oni koji uzimaju više nego što im treba jer su ih odgajali nevjerojatno požrtvovni roditelji.
Zašto se zapravo Michelle upustila u još jednu avanturu s podcastom? Njihova produkcijska kuća Higher Ground i bez toga je uspješna. Napravili su već nekoliko igranih filmova na Netflixu i jedan nagrađeni dokumentarac. A uporna Michelle - to ću joj uvijek priznati! - već je prije nekoliko godina pokrenula jedan podcast koji nije zaživio, onda opet drugi, koji je također propao, i sad je jako loše startala s trećim. No, budimo realni, upućeni financijski analitičari smatraju da se globalno s podcastima vrte milijarde; prošle godine to tržište obrnulo je više od 30 milijardi dolara.
Osim toga, mnogi američki politički analitičari smatraju da su za vrijeme posljednje predizborne kampanje podcasti više utjecali na izbore od svih američkih starih i uglednih medija skupa. Što je vjerojatno i empirijski dokazano jer inače Trump ne bi pobijedio.
Kad je Donald Trump gostovao u podcastu Joea Rogana, taj je nastup u nekoliko dana pogledalo više od 40 milijuna Amerikanaca. Kamala Harris odbila je Rogana i otišla na neki poprilično bedasti ženski podcast o muško-ženskim odnosima - da je imala zaista dobre političke savjetnike, valjda bi im bilo dovoljno ime tog podcasta, Call Her Daddy (otprilike, zovi tatu jer mala pretjeruje), da je savjetuju da se okane te budalaštine.
Joe Rogan, po mnogima izrazito važan za Trumpovu pobjedu iako nekoć i sam vatreni demokrat, najuspješniji je američki podcaster s najviše slušatelja. Rogan je svoj podcast pokrenuo prije 15 godina. Prije pet godina s platformom Spotify napravio je ugovor na 200 milijuna dolara. Brbljavi tip zaista se obogatio na svom brbljanju s najrazličitijim prominentnim Amerikancima. Da tako poopćim, razgovarao je sa svima! - od ljudi iz show biznisa i sporta do političara, ne samo republikanskih. Recimo, s njim je satima sjedio i pričao i izrazito lijevi Bernie Sanders.
Postoji jasan razlog zašto je Rogan tako uspješan. Svi koji su nekad radili u novinarstvu shvatit će ono što nisu shvatili savjetnici predsjedničke kandidatkinje Harris - on radi ono što se nekad i tehnički zvalo velikim intervjuom. Tako su se radili nekad intervjui za New Yorker, Rolling Stone, Esquire, Warholov Interview, radili su ih nekad i Playboy, Start, Svijet… To su intervjui koji traju po nekoliko sati, katkad i nekoliko dana dok novinar ne izvuče od sugovornika ono što želi. Takve intervjue često su radili sjajni američki pisci poput Toma Wolfea, Huntera S. Thompsona, Alexa Haleya, Camerona Crowea pa i Davida Fostera Wallacea. Po definiciji, kratki intervjui su uvijek samo prilika za političara ili nekog drugog sugovornika da izvergla što mu je na umu i promiče svoju agendu, a u dugim intervjuima sugovornik se opušta, otvara, kaže puno više nego što je mislio, često i smio.
Osim toga, Rogan, kao i mnogi drugi najuspješniji podcasteri, radio je i kao komičar i zato je izrazito opušten i duhovit. Još kao tinejdžer bio je prvak Sjedinjenih Država u taekwondou, ostao je u borilačkim vještinama cijeli život i tu je stekao samopouzdanje i naučio da se ne razmeće, da se ponaša sportski i bude autentičan pa njegovi razgovori nisu nikad o tome kako je on genijalan nego o tome što se da izvući iz sugovornika.
Otprilike istovremeno kad je Michelle Obama krenula sa svojim novim podcastom, napravio si ga je i Gavin Newsom, dugogodišnji guverner Kalifornije. On ima velike političke ambicije, ima li ih i Michelle? Hoće li se oboje naći kao ozbiljni demokratski kandidati na sljedećim američkim predsjedničkim izborima? Podcast "This Is Gavin Newsom" puno je mudriji - on poziva i svoje političke neprijatelje da s njima ozbiljno razgovara i da ih eventualno uvjeri u svoje stavove. No, zamjerili su mu da je prevrtljiv i lažljiv, da sad najednom ono što je vatreno zastupao prije Trumpove pobjede, proglašava pogrešnim politikama koje nije nikad zastupao.
GALERIJA: Prezgodna novinarka HRT-a dobila najlaskaviju titulu, a danas ima veliki razlog za slavlje
Njoj su zamjerili samo dosadu i opća mjesta. Reći ću vam što ja najviše zamjeram podcastu IMO: kad Michelle ne zna kako bi prenijela da je posve otvorena i iskrena, ona se uvijek vraća na ono što joj se čini da ne može omanuti - podbadanje ili kritiziranje Baracka. On je drven, ne zna s ljudima, nema osjećaja za druženje, ne razumije što to ona ima satima razgovarati sa svojim prijateljicama. Osim toga, za razliku od nje koja je savršeno precizna i točna, on je sklon kašnjenju, dugo ga čeka kad trebaju nekamo krenuti, prekasno se počne pripremati, više puta odlazi u kupaonicu, no nakon trideset godina braka ipak je puno bolji, nešto je i naučio…
Ne znam kad je to postalo normalno da žene u nekoj ishitrenoj žensko-muškoj borbi za dominaciju osjećaju da trebaju svoje partnere neprestano javno "spuštati na zemlju". Je li to neko posve krivo shvaćanje ženske snage i samopoštovanja? Ne znam, ali znam da je suludo.
Nemam podcast u kojem dijelim lekcije, ali onaj tko misli da je samo slatko i zaigrano, a ne i štetno za jednu vezu, da eventualne mane svojeg partnera, neka neslaganja s njim, iznosimo javno, pogotovo s blagom porugom, a ne rješavamo u četiri oka, taj je posve krivo shvatio što to znači da "svoje brige ne smijemo rješavati sami". Možda se i zato po američkim tabloidima nagađa da će se konačno uskoro obznaniti da je brak Obama u velikoj krizi i da se oni razvode. Negdje sam čak vidjela naslov, Tko će prije do advokata, princ Harry ili Barack Obama… No, ne vjerujte tračevima ili komentarima na društvenim mrežama. Michelle tvrdi da ona to baš nikada ne čita, čak ni ne pogleda, i to je spašava. To joj vjerujem, jer da je pogledala kako su komentirali njezin podcast, odmah bi to dala obrisati.
Istospolna bračna zajednica Obama su najveća politička prevara 21. stoljeća. I kome je god trebalo više od 15 g. da to shvati ja ga uistinu žalim.