Oliver u Luci, Luka u Oliveru. Vela Luka. U malom mjestu na Korčuli, mjestu Olivera Dragojevića, uskoro će se obilježiti treća obljetnica odlaska neprežaljenog i za mnoge najvećeg hrvatskog, dalmatinskog pjevača. Na prošloj manifestaciji “Trag u beskraju” pjevali su Petar Grašo, Nina Badrić i mnogi drugi, a ove godine, od 27. do 31. srpnja, manifestacija će se održati s još nekim poznatim imenima glazbene scene, prijateljima nikad prežaljenog Olivera Dragojevića koji je preminuo 29. srpnja 2018. godine.
Veliku vrijednost i nasljeđe Oliver Dragojević ostavio je Veloj Luci i Korčuli.
– O glazbenicima koji nastupaju uskoro ćemo izvijestiti javnost. Otkako su ublažene epidemiološke mjere, brojni turisti ponovno dolaze u Velu Luku autobusima zbog Olivera i dolaze posjetiti njegov grob. Najviše ih je iz Slovenije, Poljske... – rekla nam je načelnica općine Vela Luka Katarina Gugić. Večernjakov novinar posjetio je posljednje počivalište Olivera Dragojevića i njegovu Velu Luku. U kafiću Cesarica, na samoj obali, mnogo je mladih, slušaju stranu glazbu i nadglasavaju se s glazbom tijekom razgovora. No jedan Oliverov hit utišava sve. U tom trenutku Vela Luka opet je more, stine, galeb... Sve ono o čemu je pjevao Oliver Dragojević i kako Dalmaciju i otoke doživljavaju oni koji je desetljećima posjećuju. Uspomene na njega osjećaju se u svakom kantunu jer je ostavio neizbrisiv, veliki i jedinstveni trag u beskraju.
Malena pjaca ispred župne crkve sv. Josipa, mjesto na kojem je i sam Oliver svake godine nastupao, tih dana postaje pozornica koja okuplja hrvatske i svjetske glazbenike koji su s njime surađivali i koje je njegovo glazbeno nasljeđe obilježilo.
Mnogi su Velu Luku baš zbog Olivera posjetili. Na posljednjoj adresi Olivera Dragojevića još je uvijek mnogo poruka, cvijeća i svijeća. I dalje dolaze svaki dan oprostiti se, zahvaliti Oliveru ljudi iz cijelog svijeta.
“Prije četiri godine bio sam na tvom koncertu i godinama sam tvoj fan. S velikom boli sam primio vijest o tvom odlasku. Uvijek ćeš biti u mom srcu. Došao sam prvi put u Hrvatsku sada samo zbog tebe. Htio sam ti osobno zahvaliti na tvojim djelima. Tu sam na tvom grobu i dajem ti cviće bez vode”, napisao je u poruci Poljak Andrej Swiderski iz Varšave. Porukom i krunicom Oliveru je zahvalila i jedna Čehinja, a jedan je stranac na komadu drveta ispisao oproštajnu poruku navodeći kako uvijek netko treba nekog da bude tu. Našli smo uz cvijeće i svijeće brojne figurice i kamenčiće s porukama Oliveru. I vijenac Torcide je tu, Hajdukov šal, pa i makedonska zastava.
– Dolaze ljudi iz cijelog svijeta. Neki posjećuju Korčulu samo zbog Olivera. Ovdje je bilo ljudi iz Australije, Amerike, Engleske, iz svih zemalja bivše države, Češke, Poljske, ali najviše ih je iz Slovenije i naših ljudi – kaže nam grobar Groblja svetog Roka Danko Tabain. – Mi se pazimo da sve bude uredno, a ljudima koji se izgube tražeći grob pokazujemo kamo trebaju ići. Katkada ljudi spontano zapjevaju, a i mi pokatkad tiho zapjevamo Oliverovu pjesmu uz grob – kazao nam je. Uz Oliverov grob zatekli smo i gospođu Tihu. Njezini najmiliji pokopani su uz grob Olivera pa ih obilazi i vidi mnoge ljude koji dolaze na grob Olivera Dragojevića.
Tisuće ljudi
– Mnogo je Oliver značio ljudima. Ostavljaju mu krunice, figure anđela, cvijeće. Jedan je ostavio 200 kuna jer taj dan nije imao gdje kupiti cvijeće. Vidjela sam tu mnogo poruka zahvale. Jedni su napisali da su se uz njegovu pjesmu zaručili, drugi mu samo napišu “hvala”. Jedna strankinja cijelu mu je knjigu poruka ispisala i ostavila. Mnogo svijeća gori za njega. Došlo je i prošlo na desetke tisuća ljudi koji su mu se poklonili – rekla nam je gospođa Tiha.
Tišina je na posljednjem Oliverovu počivalištu. Sjetno. Netko je ispisao na papiriću stihove iz “Stine” kao posljednji pozdrav Oliveru, neprežaljenom: “Ka’ stine, potrošilo se vrime, umirilo se more, a nov sviće dan...” Druga osoba napisala je da je kćeri dala ime Magdalena po Oliverovoj pjesmi.
Kad sam odlazio s groba, i mene je nazvala moja Luce. Ne znam ni jednog oca koji svojoj kćeri za uspavanku nije pjevao Oliverovu pjesmu “Luce mala”. U Veloj Luci nema nikoga tko ne zna za Olivera, a mnogi koji tek dolaze doznat će o njemu slušajući njegove pjesme – bezvremenskog “Galeba”, uživati u opjevanoj ljubavi prema moru, ribarenju, uopće prema Dalmaciji i životu kakav bi trebao biti.
Trag u beskraju nije pjesma od Olivera , već prepjev od Dragojevića talijanske pjesme Biagio Antonacci - Se è vero che ci sei tako da ovi naši pjevači nešto nauče kad pričaju da je to njegova pjesma.