Osamnaest godina trebalo je proći da Parni valjak ponovo zasvira Unplugged. Nakon legendarnog ZKM-a, sinoć su u maloj dvorani Doma sportova ponovili spektakl bez struje.
– Vrijeme je da nas i nove generacije čuju bez struje – rekao je Aki Rahimovski.
Kao u dnevnom boravku
Svojim prepoznatljivim glasom i energijom publiku je držao na nogama dva i pol sata. Scenografija je bila osmišljena poput dnevnog boravka, pa su tako na pozornici bili stolovi, lampe, vaze, pa čak i okviri za slike. Spektakl koji su ponudili dupkom ispunjenoj dvorani sličio je na sjajan tulum najboljih prijatelja.
– Baš to nam je i bila namjera, da se publika osjeća kao doma – rekao je Husein Hasanefendić Hus.
Nastup nije propustila ni ekipa iz Londona, predvođena najvećim fanom Valjka, pedesetogodišnjom Engleskinjom Rose Barnfield. Iako nema hrvatskih korijena, te ne razumije ni riječ hrvatskog, kad god joj obveze to dopuste stoji u prvim redovima i pjeva iz sveg glasa.
Voli njihovu energiju
– Nema veze što ne razumijem hrvatski. Tekstove njihovih pjesama prevedem na engleski uz pomoć interneta pa znam o čemu govore – kaže Rose koja je u Zagreb došla s prijateljicama, a već dan nakon koncerta vraćala se u London.
S opusom benda upoznala ju je davnih sedamdesetih prijateljica iz Beograda i tada se rodila ljubav. Od onda, preko interneta kupi karte, dođe im na nastup, pozdravi omiljene glazbenike i ode.
– Nisam znao da nas toliko dugo prati. Svi poznajemo Rose, draga je i ugodna – kaže Hus.
Momci iz Valjka kažu kako ih nikad nije tražila ulaznicu, fotografiju, gnjavila ih. Smatraju je ugodnim i vjernim fanom, vole je i ponose se što je obrnula pravila. Više ne stoji da su samo Hrvati fanovi engleskih bendova, Valjak je pokazao da može i obrnuto.
– Upoznala sam Brka, Akija i Preksija i jako su ugodni. Teško mi je reći zašto ih toliko volim, ali glazba im je divna. Zaljubila sam se u energiju koju odašilju s pozornice – rekla je Rose prije povratka u London.
