Ognjen Golubić, zaštitno lice emisije "Dobro jutro, Hrvatska", poznat je po svom predanom radu na HRT-u, ali i kao strastveni triatlonac. Svoj novinarski put započeo je još u djetinjstvu na Radio Brodu i u Brodskom listu, a na HRT-u je prisutan od 1998. godine. U karijeri je ostavio trag na mnogim projektima, uključujući popularnu emisiju "Istrage prometnih nesreća". Golubićev sportski angažman jednako je impresivan. U triatlonu, sportu koji zahtijeva iznimnu izdržljivost i mentalnu snagu, ostvario je zapažene rezultate.AWA priznanja (All World Athlete) stekao je nakon što je 2022. godine uspješno završio tri Ironman utrke i tako osvojio Brončani Ironman status. Taj uspjeh svrstava ga među 17 posto triatlonaca na svijetu s ovim statusom. Ponosno nosi i titulu najboljeg triatlonca u Hrvatskoj u svojoj dobnoj kategoriji M46-49, unatoč skromnosti kojom ističe da u brzini i izdržljivosti ima i jačih hrvatskih triatlonaca. Golubić je primjer kako predan rad i strast vode do izuzetnih postignuća, bilo u novinarstvu ili sportu. U razgovoru za Ekran govorio je o svojoj novinskoj karijeri, sportu te o planovima za budućnost.
Kako se osjećate kao zaštitno lice emisije "Dobro jutro, Hrvatska" kroz sve ove godine?Baš zanimljivo pitanje. Ponosno i privilegirano je nekoliko puta tjedno tisućama gledatelja poželjeti dobro jutro. Ulaziti nekome jutrom u domove gotovo 15 godina velika je čast, ali i odgovornost jer ekipa emisije odgovorna je za prve vijesti, prvu dnevnu impresiju i u konačnici mnogima i prva riječ koju u danu čuju. Sve to mora biti uz osmijeh pa nas se nerijetko pita kako vam to uspijeva s obzirom na to da smo na ekranu već od 6:45. Brojne kolege na radijskim postajama znaju s emisijom početi i ranije, ali mi smo ti koji smo vidljivi, urednih frizura, šminke i ispeglane garderobe - pa nam dan počinje puno ranije.
Koliko vam se teško probuditi ujutro? Ustajete li prije pekara? Moram se pohvaliti kako u kvartu imam pekarnicu u koju navratim prije same emisije. Tako da se moji susjedi pekari bude puno prije mene. Isto tako već u pet ujutro vozači ZET-a, djelatnici Gradske čistoće, policajke i policajci, dostavljači, ali i brojne druge javne službe, mogu se vidjeti na ulicama u vrijeme kada tek krećem na posao. Po tome mogu reći da se u odnosu na njih ustajem prilično kasno. Iako je moja budilica namještena na pet ujutro, ima puno onih kojima zvoni puno ranije.
Osim "Dobro jutro, Hrvatska" radite i na emisiji "Istrage prometnih nesreća". Što vas je potaknulo da se uključite u ovaj projekt? Kolega Ranko Varlaj, koji je projekt osmislio, prije šest godina okupljao je tim koji će emisiju realizirati. Uz stručnjake iz prometa, raznih fakulteta i auto škola krenuli smo u emitiranje prijeko potrebnog projekta osvještavanja javnosti o svemu što se događa na našim prometnicama. Svi smo mi prometni sudionici od najranije dobi pa je edukacija prijeko potrebna. Gotovo svakodnevno smo svjedoci prometnih nesreća sa smrtnim ishodom, i upravo je to okosnica emisije. Uz to, uz razne rubrike podsjećamo na naučeno u autoškoli, poznate pitamo što ih ljuti, kroz Svjedočanstva donosimo priče ljudi kojima je promet uzrokovao trajni invaliditet, a rubrikom "Vremeplov" putujemo u prošlost.
Na koji način uspijevate uskladiti novinarstvo i triatlon? Dok radim, trčim u mjestu. Čim me puste iz firme, odmah ubrzam. I tako već skoro pet godina. Iako sam trčao i vozio bicikl ranije, početkom korone sam se odlučio i za triatlon. Nije bilo lako naučiti plivati u početku. Svi plivamo, ali plivamo li svi kad treba u komadu odvaliti dva ili više kilometara? To je bio izazov sam za sebe. No nakon što se i ta disciplina savlada, onda je sve lakše. Kada smo bili u lock downu, bilo je lakše trenirati jer je bilo više vremena. Danas je puno teže, jer nakon odrađenog radnog dana treba pronaći vremena za svakodnevni trening, uz naravnu hrpu drugih privatnih obveza.
Što vam triatlon znači i kada ste otkrili ljubav prema tom sportu? Danas mi se čini da mi je ovaj sport donio puno predivnih trenutaka, kako novih prijatelja i poznanstava tako i sportskih uspomena. Do sada sam odradio 11 velikih utrka i hrpu malih i nekako mislim da mi organizam kaže da ima prostora za još, ali i za poboljšanje trenutačnih performansi. Cijela moja priča je počela tijekom lock downa kada je moj budući trener, a tadašnji izbornik triatlonske reprezentacije Perica Kišiček objavio da je s jednim triatloncem odradio simulaciju cijelog Ironmana na zagrebačkom Jarunu. Bila je riječ o Tomislavu Biliću koji je nakon godinu dana priprema odlučio odraditi svoju prvu utrku, ali kako su sve bile otkazane za vrijeme korone, on je svoju odradio doma. Perici sam rekao kako bi bilo lijepo da mi je javio za tako nešto, jer pravih televizijskih priča tada nije bilo i da mi se obavezno javi ako se još netko odluči za tako nešto ludo. Rekao mi je da sada nema nikoga, ali da predlaže da idući budem ja. Moja impulzivnost i neracionalno razmišljanje dovelo me je do toga da sam se u iduću 24 sata počeo pripremati za svoj prvi Ironman. The rest is history, budući da sam ih tako do sada odradio tri.
GALERIJA Vruće fotke! Pogledajte kako se Lidija Bačić mijenjala tijekom godina i neka njena najseksi izdanja
Primili ste AWA priznanje kao jedan od 17 posto triatlonaca na svijetu s brončanim Ironman statusom. Kako ste doživjeli to postignuće? Dok nagrada nije stigla, nisam ni znao da tako nešto postoji. Ironman franšiza vodi detaljnu statistiku pa ako u jednoj godini završite tri ili više utrka, ulazite na rang listu natjecatelja koji su se te godine natjecali. Moje priznanje je za 2022. godinu kada sam sudjelovao na čak pet utrka, od toga su dva bila cijele Ironman distance, a tri half. To me smjestilo na prvo mjesto brončanog statusa za Hrvatsku. A mojoj sreći nakon tog saznanja nije bilo kraja. Tako nešto ne vjerujem da ću uspjeti ponoviti.
Koje su najvažnije lekcije koje ste naučili iz natjecanja poput Ironmana? Iako nas uče da treba zapeti kad je najteže, na ovakvih utrkama shvatiš da je, koliko god bio tjelesno pripremljen - mentalna snaga najvažnija. Samo glava ti daje snagu da se i najteže prepreke mogu preskočiti, ako čvrsto vjeruješ da je to moguće. Sve to, i prije i kasnije možeš primijeniti u svakodnevnom životu. Nema odustajanja.
Isto tako, treba imati i prijatelje koji te prate kad god je to potrebno. Bez njih bi cijela priča bila puno teža. Ja kao Slavonac imam nutricionistu Coleta koji mi za utrke priprema kobasice i slaninu a moj Ćućo nebrojeno je puta bio izvrstan tech support. Tu su i navijači koji su puno puta nadglasali i brojčano veću ekipu a na tome posebno hvala Bojki, Reny i Tomiju.
S obzirom na zahtjevne treninge, kako se opuštate i punite energijom? Knjiga je uvijek savršen prijatelj. Kad se maknem s Instagrama i interneta, uvijek volim zaviriti među stranice dobrih književnih izdanja. U redakciji imamo mali književni krug pa izmjenjujemo naslove i sugeriramo jedni drugima što čitati. Nedavno nam je književna kritičarka Jagna Pogačnik proslijedila knjigu, pa se za pojedini naslov čeka u redu. Ali dok čekaš, kolegice ti donesu neki drugi. I tako u krug. Samo u ovoj godini mislim da sam pročitao desetak knjiga i uvijek imam osjećaj da sam mogao i više.
Kada pogledate unatrag, je li vas neka nesreća ili nezgoda posebno motivirala u radu na emisiji "Istrage prometnih nesreća"? Pa svaka neugodna situacija u prometu je priča za sebe. A imao sam ih i sam nekoliko. Posljednja je bila veoma neugodna kada mi je vozač kombija oduzeo prednost jer je prošao kroz crveno svjetlo, a ja sam se svom silinom zabio u njega. Dogodilo se to prošle godine i velika je sreća da osim ogromne materijalne štete nije bilo nikakvih ozljeda ni jednog sudionika. To je samo podsjetnik da se nesreća može dogoditi svakome i svugdje stoga u prometu uvijek treba biti mudar i oprezan. I sam sam jednom prilikom kao mladi vozač bio krivac prometne nesreće u kojoj je moj prijatelj bio teško ozlijeđen.
Kako su vas iskustva iz mladosti, na Radio Brodu i Brodskom listu, oblikovala kao novinara? Novinarstvo je dio mog života od moje 14. godine kada je moj prvi mentor Dražen Kasun nas nekoliko učenika osnovnih škola nagovorio da se priključimo timu koji je radio tadašnju emisiju na Radio Faru. Dražen je bio prekaljeni veteran u Poletu i povratkom u Slavonski Brod pokrenuo je emisiju i omladinske novine po uzoru na tada kultni zagrebački tjednik. Ubrzo sam od novinara početnika u redakciji dobivao sve više poslova pa nije prošlo dugo da sam i sam uređivao emisije na radiju, a paralelno s tim i pisao za lokalne tjednike.
Što mislite, koja je najveća snaga HRT-ovih emisija i tima s kojim radite? Najveća snaga ekipe u "Dobrom jutru" je zajedništvo. Briljantnih ideja ne manjka, a dok su poneka na čekanju, uvijek se s velikim veseljem odrađuje zadani projekt. Nadam se da ćemo uskoro imati i svježe snage u redakciji, jer studenti obožavaju doći u našu redakciju. Inače je emisija i do sada bila rasadnik najvećih hrvatskih televizijskih autora pa se nadam da će tako biti i u budućnosti. Isto tako, naš jutarnji program najgledaniji je ne samo u Hrvatskoj nego i u zemljama okruženja što dovoljno govori koliko zanimljivog sadržaja nudimo.
Kako gledate na razvoj digitalnih medija i utjecaj koji oni imaju na klasično novinarstvo? Već sada emisija "Dobro jutro, Hrvatska" zauzima jako dobru poziciju kada je riječ o ponudi digitalnog sadržaja. Kratki ulomci iza ekrana, studijska gostovanja i glazbeni gosti imaju višemilijunske preglede na društvenim mrežama, a ako uzmemo u obzir da to radi jako mali broj ljudi, tim je uspjeh još veći. Naša Kristina Devetak i Andrea Arežina, uz pokatkad moju pomoć, svakodnevno postaju sate i sa te zanimljivog sadržaja ne samo na našem Facebooku nego i na Instagramu i Tik Toku. A ako pokrenemo i pokoji podcast s gostima koji ne stignu reći sve u eter, mislim da ćemo pokriti dobar dio prostora koji je danas zanimljiv sve zahtjevnijem digitalnom tržištu.
Volite putovanja, gdje ste bili, u kojim egzotičnim zemljama? Gdje vam je bilo najzanimljivije? Svaka zemlja ima neku svoju priču. Neki svoj potpis. Ako se pod egzotikom smatra voće koje raste na tim destinacijama, onda su to svakako Kuba, Tajland, Vijetnam ili Kambodža. A od egzotičnih vina najdraža su mi ona gruzijska. Isto tako, zemlja koju svakako volim preporučiti je Iran, zemlju prebogate kulture i jako dragih ljudi. Bila mi je želja posjetiti Perzepolis, grad kralja Davida koji je danas veoma zanimljivo arheološko nalazište. A bazari i gradovi Irana svaki za sebe prava su mala arhitektonska remek-djela.
Strastveni ste navijač Dinama, zašto baš Dinamo? A tko drugi? Dinamo i plava boja generacijama je bila prvi klub u Slavoniji i Slavonskom Brodu. Navijati za Dinamo bilo je uvijek navijati i za Hrvatsku jer je šahovnica uvijek bila u grbu našeg najvećeg kluba. Od malena su me i tata Mile i tetak Marko informirali o svakoj utakmici, a kada sam malo narastao, krenuo sam i sam na stadion u Maksimiru. Kako tada tako i danas često odlazim gledati Dinamo uživo u Zagrebu.
Rijetko govorite o svojem privatnom životu. Možete li nam nešto ispričati o vašoj obitelji? Profesionalni i javni život je jedno, a privatni sasvim nešto drugo. Volim da su te stvari odvojene. Iako, kolege novinari uvijek pokušavaju iskopati informaciju više pa onda i bez pitanja objavljuju poluprovjerene ili netočne informacije, koje se onda copy pasteaju po portalima u nedogled. Zato se trudim da vlastitu obitelj maknem iz tog žutila kojima smo danas okruženi. Kratko, ono što svi znaju je da sam već skoro tri desetljeća u braku s Bojanom i da imamo skoro punoljetnu, veselu, pametnu i zgodnu srednjoškolku Dugu.
Koja vam je omiljena hrana i volite li kuhati? Kuham kad moram, a to je skoro svaki dan. I nije bi baš omiljena zanimacija. Ali kažu da je to što pripravim jestivo i ponekad ukusno. Ne kužim ljude koji sate mogu provesti u kuhinji za nešto što se onda konzumira i nestane u petnaestak minuta. Zato mi nisu jasni ni kulinarske emisije niti slični hobiji jer smatram da se slobodno vrijeme može bolje utrošiti. Od stvari koje skuham solidno su sarma, punjena paprika, pohanci, razna variva, a ćufte su najbolje koje ste ikad probali. Sudeći prema recenzijama dva recenzenta.
VIDEO Zaručili se RTL-ov novinar i poznata glumica! Ona puca od sreće i ponosa, pokazala prsten
