Malmö: Izbor za pjesmu Eurovizije 2024. // HRT - jedan kaktus
Sto ljudi ima i sto čudi, ali zato 37 žirija (većinski) samo jednu. Ovako bi se poznata narodna mogla prilagoditi nakon subotnjeg finala Eurovizije, tijekom kojeg se stručni žiri gotovo jednoglasno složio da najbolju pjesmu ima Švicarski predstavnik pa su mu dodijelili čak 22 “dvanaestice” i šest “desetki” (najviše ikada). Ljudi su ovako inače kao vrsta poznati po tome da lako dolaze do konsenzusa i da se većinski dogovori postižu kao od šale, bez obzira na različite kulture, nacionalnosti, aktualna zbivanja i ukuse. To što se sedam, a ne 37 osoba ne može dogovoriti niti oko pitanja oblika Zemlje, jesu li golubovi jezivi elektronički špijunski uređaji ili su samo jezivi te je li Elvis živ, nema veze. Glavno da su subjektivni ukusi žirija na Eurosongu prekogranično usuglašeni već drugu godinu zaredom, iako su veće šanse od toga da se svi planeti poravnaju. Ali eto, događa se. O tome kako i zašto u ovoj kritici nećemo, jer ovo je ipak televizijska kritika. Nećemo ni o glazbenim ukusima, pa čak ni o tome koliko je sjajan naš Baby Lasagna bio u vizualnom smislu i s kolikom je lakoćom osvojio srca gledatelja. To je već poznato. No primijetit ćemo čisto kako bi bilo dobro da organizatori razmisle, ako se već i iduće godine možda planira takvo usuglašavanje glasova (iako se glasovi, jasno, ne mogu planirati), da bi možda bilo bolje i zanimljivije da se u eter na onaj poznati eurovizijski način čitaju prvo glasovi publike, a da se onda na kraju samo pribroje oni žirija. Ovako je, iz perspektive televizijskog gledatelja, zamorno i dosadno 20 puta gledati isto dodjeljivanje bodova. Kad je već žiri tako uštiman, da barem bude zanimljivo i raznoliko i da se napetost drži do samoga kraja. Kome se gleda utakmica u kojoj sudac u prvih pet minuta podijeli pet crvenih i pošalje na klupu pola igrača jedne momčadi?
VEZANI ČLANCI
Dinamo - Osijek // MAX Sport 1 - tri ruže
Kad se već služimo nogometnim rječnikom, treba spomenuti da se u subotu osim Eurovizije gledala i utakmica u kojoj je Dinamo, nakon pobjede nad Osijekom, ponovno potvrdio osvajanje titule prvaka Hrvatske. Istaknimo da je to televizijski jako dobro popratio MAX Sport 1 na kojem se utakmica prenosila pa tako treba istaknuti i uvodnu emisiju, ali i samu utakmicu koju je sjajno prenosio Anđelko Kecman. Iako je riječ o nešto manje eksponiranom komentatorskom imenu, zaista je sjajno odradio posao, nije proglašavao kraj prije kraja i u konačnici je profesionalno završio program uz slavlje Dinama.
Doček Baby Lasagne // HRT - pet ruža
Osim nogometaša, oduševljenu je masu na Trgu bana Jelačića okupio i Baby Lasagna po povratku u Zagreb, a iako se organizaciji uvijek može tražiti dlaka u jajetu, treba reći da su doček pa i njegov prijenos odrađen profesionalno i emotivno. Odlična je bila ideja da se događanje iz studija prati u stilu “Kod nas doma”, gdje su gostovali Velimir Grgić, Bojan Mušćet, Duško Ćurlić i Krešimir Macan. Razgovor je vodila uvijek sjajna Barbara Kolar, nije djelovalo niti u jednom trenutku kao da se vrijeme puni ispraznim razgovorom, a posebno je zanimljivo bilo što je predstavljena Ćurlićeva perspektiva iz prve ruke prenošenja Eurovizije. U konačnici, cijeli je prijenos fokusiran na Baby Lasagnu kada se pojavio na Trgu, a sama činjenica koliko njegov govor i nastup izmamili suza na lice govori dovoljno o sjajnoj atmosferi.
Toma // RTL - četiri ruže
Suze na lice izmamila je kolektivno i serija Toma, čije je posljednja epizoda emitirana prošlog tjedna na RTL-u. Pitali su se mnogi što se može još o toj priči ispričati nakon filma koji je izrazito visoko postavio ljestvicu, no čak i najkritičnijima su očekivanja ispunjena. Serija odlično prati ton filma, emotivna, zanimljiva, niti u jednom trenutku razvučena. Kako i zašto je baš Toma Zdravković osvojio srca nove i stare publike više od 30 godina nakon smrti, fascinantno je, no odlično da je netko to prepoznao i ponudio nešto drugačiji i kvalitetan sadržaj.
VIDEO Tomislav Štengl: Švicarci su bili uvjereni da će Baby Lasagna pobijediti
