Komičar, scenarist i glumac Željko Pervan, najpoznatiji po humorističnoj emisiji "Večernja škola", uključio se u predsjedničku predizbornu kampanju na strani Miroslava Škore. U razgovoru za Večernji list, Pervan je otkrio svoje razloge potpore Škori, ističući kako on sam nema nikakve političke ambicije.
Uključili ste se u Škorinu kampanju. Na koji način?
Uključio sam se tako da sam tijekom dvadesetogodišnjeg poznanstva i prijateljstva s njim osjetio da bih mogao nešto pridonijeti i nisam čekao da me pozove. Rado sam to napravio jer ga poznajem. Susreo sam ga slučajno kao i uvijek i pitao kako je, a kada je rekao da ide u predsjedničku utrku, rekao sam da je to fora i da ću se uključiti koliko mogu. Ono što me najviše razljutilo su neke reakcije koje su uslijedile na njegov privatni život, i to bez pokrića. Bit ću u tome fajter, pogotovo prema zločestoći jer imam receptore za otkrivanje zloće. Narod traži radikalne promjene, a kada on govori o promjeni, proglase ga diktatorom. Izgleda da je najbolje da dobiješ izbore i samo sjediš i ništa ne radiš. Nije problem podržati nekoga koga znaš kakav je. Jako dobro poznajem njegov karakter i znam kakve su mu namjere i kakve su uzročno-posljedične veze svega što radi. Uvjeren sam da će pobijediti. Mi smo prijatelji i što god će mu trebati, ja sam tu. Učinit ću sve što mogu osim fizičkih poslova.
Je li točno da je vaš glavni cilj ispeglati Škorin imidž desničara?
Imidž desničara je nametnuta tema jer je to tobože protueuropski, protiv ovoga i onoga, uvijek je tu neki protu... Vidite kakve je pjesme napisao taj čovjek i koliko je potišten od pjesama, takav čovjek ne može zbog desničarskih razloga kao što su vjera, boja kože ili narodna pripadnost ne voljeti život i ljude, to je kod njega nemoguće. To je floskula. Sad je on tobože desničar i treba napraviti mjesta nadesno, a onda gurneš Miru sasvim desno da bi netko došao desno, ali da nije sasvim desno. To je preslaganje kao kod nogometne momčadi. To nema veze s istinom.
Tvrdite da nije desničar, ali većina desnih stranaka podržava ga za predsjednika?
To je zato što ima nekih stvari koje se desničarima sviđaju. Ali ako je riječ o odnosu prema radnicima ili nekome tko je u potrebi, onda je ljevičar. Ne možete po jednom isječku gledati kompletnog čovjeka. Svi smo mi nekada desničari u životu, svi. Ali desno konzervativno... Zašto se hrana čuva u konzervi? Da se ne pokvari, neke vrijednosti moraš staviti u konzervu da se ne pokvare. Iako ima istina koje su javne, a nitko ne zna o tome je li to lijevo, desno, to je podjela, to je arhaična podjela koja više ne postoji.
Zašto se većina političara boji priznati da su desničari, dok ljevičari s ponosom ističu da su ljevičari?
Zato što su prigrabili sebi neke atribute kao ljevičari, recimo građanska opcija, liberalna, podnose razlike, nisu mrzitelji. To su kao neke zadane teme, pristaješ na sve, sve je relativno. Desničari su obično niskog čela, obrve su im blizu, u privatizaciji su se nakrali, tata im je iz Hercegovine, jako vole Mercedese i okrutni su prema radnicima, vjernici su. To je kao da mali Ivica opisuje tko je kakav.
Vjerujete li da Škoro može pobijediti?
Ako uđe u drugi krug, sigurno će pobijediti, a ja vjerujem da će ući. Nisam involviran do kraja i ne znam što se događa, ali ponekad se uključujem i mislim da ima jako dobre adute, koje čuva u rukavu i s kojima će razvaliti.
Zašto ste se odlučili uključiti u Škorinu kampanju, samo zbog prijateljstva ili ste možda razočarani politikom?
Ne, politika nije toliki dio mog života da bih se razočaravao. Čovjek se razočara obično kada nešto očekuje, ja ne očekujem ništa, zaista. Ja svoj svijet nastojim održavati, dakle prijatelje, djecu, sigurnim od svijeta. Razočarati se u politiku ili neku stranku može samo čovjek koji je nešto očekivao. To mi je normalno i vrlo je jednostavno za shvatiti. Ja nisam dovoljno udubljen u to. Nisam dovoljno fasciniran Unijom, pa sam euroskeptik. Evo, Englezi će sad izići, to je normalno. Nema tu nekih dubinskih istina koje čovjek treba dokučiti niti ja kalkuliram.
Vidite li sebe u Uredu predsjednika ako Škoro pobijedi?
Ma dajte, nemojte me zafrkavati. Nemam ja vremena za to. Ja nastupam pred živom publikom, tisuće dolaze na moje nastupe, imam život koji živim punim plućima. Ja i politika, nema šanse. Kad bih, recimo, mogao nešto promijeniti, da mi kažu da idem odraditi četiri godine, ali nešto konkretno, onda bih se primio posla. A ovako, da ja sad tamo besposličarim, nema šanse. Ma neću ja biti političar. Gdje može jedan komičar biti političar? To može proći samo u Sloveniji i Ukrajini. Nisam dosad imao čak ni uredničkih ambicija. Najbolja mi je ona fora - nikada ne bih bio član stranke koja bi mene htjela za člana.
Kako komentirate otkazivanje Škorinih koncerata? Konkretno, koncerta u Donjem Miholjcu?
Ne znam istinu, ali slutim i vjerujem da je u pitanju bio telefonski poziv. Naravno, tko ima novca, tko ima moć, taj je puno moćniji nego onaj tko nema. Ne mora to ići direktno, to se radi indirektno, preko kuma, susjeda, zajedničkog poznanika... To su pametni ljudi.
Svrstavaju vas svjetonazorski lijevo, kako ste se opredijelili za Škoru da mu pomognete?
Zato što i on ponekad reagira kao da je ljevičar. Onaj tko nema umnog potencijala izvagati svakog čovjeka posebno, razvrstava ljude lijevo i desno. Ali ja ne dam na sebe. Ja sam sisavac i svako drugo označavanje mene kao ljevičara ili desničara, ovakvog ili onakvog, za mene je uvreda. Sisavac sam, muški, i to je jedina istina. Sve ostalo je nadgradnja. Ja ne mogu definirati što je lijevo, što je desno, a kamoli da li sam ja ovaj ili onaj. Rođen sam u Zagrebu, otac mi je iz Omiša. Kako da budem sada onaj pravi desničar kada sam rođen u Zajčevoj? Ali neke stvari ne dam, neke vrijednosti moramo sačuvati da ne bismo završili kao Rimsko Carstvo.
Jeste li se razočarali u hrvatske političare?
Ne, razočarao sam se u ljude, u narod. Ta mi povika na političare nije jasna, kao da su ih birali Šveđani, a ne Hrvati. Nisam vidio narod u svijetu da toliko pljuje po vlastitom izboru. Treba malo obuzdati te strasti. Po ovoj priči vidiš da nemam političke ambicije, jer da imam podilazio bih narodu. Narod slabo radi, nitko ništa neće, malo smo lijeni. Pa 165 kuna košta hamburger u Zadru i sad je narod pošten. Tko ga je tjerao da stavi tu cijenu, Plenković? Uspjeh se kod nas ne oprašta. Meni je fora ministar financija Zdravko Marić. On je zbog većeg rejtinga Hrvatske smanjio godišnje rate za autoceste za oko 50 milijuna, a to nitko nije objavio. Kad je nešto dobro, nije zanimljivo. Daj samo loše. Mi uživamo u tuđim nevoljama i manama.
Pratite političke događaje vezane uz Pupovca, što kažete na to? Treba li zabraniti SDSS?
Ne, ne treba, osim ako se ne steknu uvjeti, kao što je to rekao Škoro. Njemu su iz konteksta izvadili da je rekao da bi zabranio tu stranku, ali to nije rekao. Bez obzira na budaletine koje tuku ljude, da bi kazao da će Hrvatska završiti kao NDH, kao što je to rekao Pupovac, moraš biti zlonamjeran. Na to je Škoro rekao da u slučaju da se steknu uvjeti, postoji ustavno pravo po kojem se može zabraniti njihov rad jer stalno stvaraju nemir. To je, tobože, neke ljude i medije uzburkalo i uznemirilo. Kao, on bi nešto zabranjivao. Kakav jadan pokušaj diskreditacije. Treba sazvati konferenciju za novinare i reći da je Drugi svjetski rat završen, možda to neki ne znaju. Ljudi u Hrvatskoj biraju protiv, a ne za. Za Škoru su rekli da nije iznio program. Koji program? Tko je od kandidata iznio program? Bez ovlasti, tko smije što obećati? Milanović ima program? Kakav program kad ništa ne možeš. Zato je Škoro rekao da će tražiti ustavne promjene, da nešto promijeni, uzdrma stvar. Ovako dobiješ izbore i što? Što ćeš obećati? Bit ću dobar.
Ako ne uspije na predsjedničkim izborima, priča se da će Škoro stvoriti nekakvu platformu i osnovati političku stranku. Jeste li mu spremni biti potpora i u tome?
Osjetim li da me treba, bit ću. Ne zbog političke stranke, to me uopće ne fascinira. Ali ako osjetim da bih mu mogao pomoći, tu sam. Tome služe prijatelji. To je definicija prijateljstva.
Kako Željko Pervan može biti savjetnik predsjedniku ili nekom zastupniku u parlamentu? Kako bi to izgledalo?
Pa tko je sve bio predsjednik. Nema tko nije. Svi mogući, i savjetnici i predsjednici. Nađi nekoga tko ispred Konzuma pije pivo i pitaj ga hoće li biti predsjednik. Hoće. Lijepo ga uredi, obrij, daj mu odijelo i on će biti predsjednik bez greške po ovim uvjetima. Po čemu će se razlikovati? Koja je to kvaliteta, osim uskih karakternih, koja se vidi na prvu? A evo meni u obranu - ja duhovitu budalu još nisam vidio u životu, smiješnu da, ali duhovitu ne. Što će ti uopće savjetnik?
Hipotetski gledano, što biste savjetovali Škori postane li predsjednik?
Nema šanse, ne želim mu nanijeti tu hipoteku kako ja savjetujem. Ako on postane predsjednik, a vjerujem da hoće, već je meni rekao da će nastojati neke stvari pokrenuti, promijeniti. Što će mu savjetnik? Dovoljno je inteligentan. Taj pjevač ipak ima dva fakulteta i doktorat. Znam zašto to govorim. Što je bio Josipović? Skladatelj? To je čista zloba. Po čemu je on zaslužio da bude predsjednik, a Škoro nije? Ima čovjek svoje firme, radi, trudi se, hoće mijenjati stvari... Najbolje je napisati - u utrci su gospođa Kolinda Grabar-Kitarović, gospodin Zoran Milanović i pjevač Miroslav Škoro! Da bi napravili razliku, to je jedini adut koji ti drhtavci mogu iskoristiti. Pa i Škoro govori strane jezike.
Škoro je i jedan od onih koji su kratko vrijeme bili u "Večernjoj školi", možda i zadnjoj humorističnoj emisiji u Hrvata. Zašto ste prekinuli s "Večernjom školom", jeste li se iscrpili s idejama ili je došlo do raspada ekipe?
Jedno vrijeme došlo je do pada nekakve energije. Bilo je neko zasićenje, ne u nedostatku tema, jednostavno zasićenje u međuljudskim odnosima. To je išlo svaki tjedan devet godina. Zamisli kazalište da ima devet godina svaki tjedan premijeru. Došlo je do pada energije koja je potrebna za takvu improvizaciju. Moraš ići radostan, to smatrati izazovom. Postali su jači neki drugi interesi svakoga od nas i tako je došlo do razlaza.
Kako ste uspjeli Ahmeda el Rahima, odnosno Antimona, naučiti hrvatskom humoru?
Sreli smo se početkom devedesetih i našli na prvu. Odakle god on bio, po toj prvoj priči, izvršavanju zadataka, vidiš da je to isto, da ispod te kože, bila ona crna, žuta..., živi duša koja isto reagira na podražaj, koja je sarkastična, duhovita, i to pobije sve razlike, koje više uopće ne primjećuješ. Ono što mi je najviše bilo drago, Ahmed je došao k meni, crn kao noć, moja djevojčica imala je godinu i pol, a on dođe do nje i kaže: "Di si". A vide mu se samo bijeli zubi. Dijete mu je dalo rukice i ništa ne vidi, ni boju kože, samo osjeti dobru dušu. Mi moramo biti kao djeca. Ja nastojim zadržati to dječje u sebi, premda mi naivnost služi na čast jer samo to još dokazuje da sam čovjek.
Često vam je na tapeti u "Večernjoj školi" bila Slovenija i šale na račun njezine veličine. Pa nije ni Hrvatska baš tako velika? Jesu li vam Slovenci to zamjerili?
Ma nije velika, samo je rastegnuta. Ima nešto u tom stand up izričaju što te nagoni, kao što to Englezi Francuzima rade, a Francuzi zezaju Belgijce, Amerikanci Kanađane. Ima jedan komičar koji je objasnio zašto je u Kanadi manja stopa kriminala - jer su preglupi da opljačkaju banku. Zamislite koja je to priča? Ja nikada nisam bio tako bezobrazan. Ali kad te netko cijelo vrijeme, onako svisoka, zaustavlja, reketari, traži, a sam je potpuno beznačajan, onda je to reakcija, ali bez zloće. Nastupao sam u Mariboru na festivalu tri godine zaredom i bilo je dupkom puno, više nego na bilo kojem drugom festivalu, i nisu mi ništa zamjerili. Perem ja i Hrvate. Nije to sad da su Slovenci loši, Hrvati dobri, ma kakvi. Ista jezičina pere i jedne i druge. U tome mora biti vaga. Onda ti sve opraštaju. Nastupao sam i u Celju, Ljubljani, Novome Mestu, Brežicama, svuda je bilo fenomenalno.
No početak je ipak bio s projektom "Zločesta djeca". Kada ste 1985. krenuli s tom emisijom, jeste li imali ikakvih barijera i zabrana?
Ne, nikada nisam imao zabranu. A lajali smo itekako, nema o čemu nismo govorili. Jednom je čak došao i Ivica Račan u Horvaćansku da nas ohrabri jer je to bio prvi neovisni radio u istočnoj Europi
Odrasli ste u zagrebačkoj Dubravi, kakve vas uspomene vežu za odrastanje, jeste li bili nezgodan mladić ili dobrica?
Dubrava je kvart na istoku Zagreba. Malo znam o Dubravi. Vozili smo se na biciklima, ja sam vrijeme provodio doma, nisam izlazio. Isto kao da sam rođen u Istri. Dubrava nije utjecala na mene, ni ja na Dubravu. Nisam nikada izlazio, baš sam doista bio autističan. Znam da smo mnoga jutra Mladen Horvat i ja dočekali pričajući o škodi mog oca. Meni je verbalna zabava oduvijek bila jedina zabava. Samo razgovori, to me razveseljavalo. I čitanje.
Jednom ste rekli da vas alkohol ne privlači i da niste popili ni kad ste dobili kćeri? Nije valjda da nemate poroka?
Imao sam prilike unutar obitelji, po nekom daljnjem rođaku, vidjeti što je alkohol. Nije mi bilo jasno što je problem s njim, što se događa. Probao sam vino, kiselo, pivo smrdi i gorko je, rakija peče, čovjek se na to navikne. Ne volim da mi netko ili nešto mijenja svijest. Nikada nisam pio, ali pušio sam marihuanu u vrijeme Led Zeppelina, Doorsa... Neku domaću, koja samo smrdi. Odakle ti kvalitetna roba kad nemaš love. Davno sam s tim prestao jer te također lupi i promijeni ti svijest, ali se barem nasmiješ.
Imate četiri kćeri? Kako se snalazite s toliko žena u obiteljskom domu? Jeste li prema djeci bili strogi ili ležerni?
Ne, nisam imao potrebe da budem strog, na svu sreću. S kćerima sam prijatelj. Strogoću sam zamijenio razgovorom. Imam tu neku crtu u sebi i taj verbalni izričaj, a to je curama zanimljivo. Došli smo do velikih istina. Pustio sam ih u svijet naoružane do zuba, ali kao golubice, nevine, ali naoružane. Ne strahujem za njih jer su predivne, uspješne, imaju svoje ljubavi. Uživam gledajući ih.
Ono po čemu vas posebno pamte su urnebesne sinkronizacije razgovora Hloverke Novak-Srzić i Dražena Budiše. To je ljude mjesecima nasmijavalo. Kako to da ste se "zalijepili" za njih dvoje? Jesu li vam to zamjerili?
Jako volim raditi sinkronizacije i doista uživam u tome, ali sa Zuhrom. Mnogi su to probali, ali nije išlo. Moraš sa te face, tih kretnji izvaditi onaj sukus, onu esenciju duše tog čovjeka. Zato smo radili te sinkronizacije, koje su mi tako drage. Nisu mi zamjerili zbog toga. Hloverka je tada trebala biti istjerana s HTV-a, ne znam zašto, ali to ju je spasilo.
Tko ima najbolji humor u okružju - obično se njime diče Srbi i Bosanci, a pomalo i Hrvati?
Žao mi je to reći, ali trenutačno ga nema. Valjda je nekakva oseka. Iskreno se nadam da je to neko zatišje prije bure.
I pitanje za kraj - jeste li se odlučili za koga ćete glasovati na izborima?
Za Milanovića! Bar ja... Cijelo vrijeme razgovaramo o Škorinoj kampanji, a vi me sada pitate za koga ću glasovati?!*
SOA ce doci u ruke Bujanca.Bit ce veselo.