Godinu dana prošlo je otkako je pobjedu u showu “Život na vagi” odnio Alen Abramović. Tko će ga skinuti s trona u četvrtoj sezoni showa, doznat ćemo već večeras, a uoči samog finala razgovarali smo s prošlogodišnjim pobjednikom kojemu je show sasvim promijenio život pa tako već godinu dana svakodnevno marljivo radi na sebi.
– Nakon showa živim svoju promjenu. Prijavio sam se s ciljem da se iščupam iz pakla pretilosti i nisam razmišljao o pobjedi. Tek sada vidim da je rezultat od 86 izgubljenih kilograma u showu pothvat koji će biti teško nadmašiti, pogotovo u istom razdoblju od pet mjeseci – kaže Alen, koji je u show ušao sa 184 kilograma. Nove, zdrave navike, priznaje, nije mu bilo teško zadržati.
Pogledajte i gdje su danas bivše reality zvijezde.
– Naravno da ima dana kada i ja pokleknem pred izazovima koji nas okružuju i pojedem nešto što možda ne bih trebao. Moji krizni trenuci više su vezani za pritiske okoline nakon showa, primjerice kada kupujem u dućanu salamu, a gospođa iza pulta me pita: “Joooj, je l’ vi to smijete jesti?” ili kad mi je blagajnica klimala glavom jer sam jednom kupio čokoladu. Ljudi očekuju da mi bivši kandidati živimo od zraka – govori Abramović i ističe da se nakon takvih “kriznih situacija” ubrzo vrati na stari režim što mu ne pada teško. Sada mu je želja svoje znanje i iskustvo prenijeti i na druge koji se bore s prekomjernom težinom pa se posljednjih mjeseci posvetio pisanju knjige “Izgubi kilograme, pronađi sebe”, koja bi uskoro trebala ugledati svjetlo dana.
– Želim da ljudi vide i znaju da je moguće smršavjeti bez gladovanja, sve što im treba je disciplina i ustrajnost. Moje znanje je golemo, bez lažne skromnosti. Ono nije knjiško, već praktično. Nikad u životu nisam pomislio da napišem knjigu, na to su me ponukale beskrajne poruke ljudi koji traže da im pomognem. Pretilost je postala veliki problem, kako u svijetu tako i kod nas – ističe pobjednik treće sezone “Života na vagi”. U show se, među ostalim, prijavio i jer mu je zdravlje bilo ozbiljno narušeno. Imao je probleme sa štitnjačom, povišenim tlakom, a danas, kaže, puca od zdravlja.
– Fantastično se osjećam, pun sam poleta. Mršavljenje me spasilo od nekih zdravstvenih problema koji su bili na rubu da postanu kronični – svjestan je Alen. Simpatije gledatelja osvojio je i vedrim duhom, a posebno je sretan što se gotovo prepolovio osjećaj da ponovno upravlja kormilom svog života. Nada se da će istim stazama nastaviti i njegov nasljednik čije ćemo ime doznati večeras. – Nemam favorita, ali hajdemo reći da bih volio da napokon pobijedi djevojka! U ovoj sezoni cure su prilično jake! – kaže Abramović koji je dokaz svima da se samo ustrajnošću može doći do cilja.
Ekskluzivno pročitajte i poglavlje iz knjige “Izgubi kilograme, pronađi sebe” pod nazivom "Osuda okoline"
Pretile osobe zbog svojeg izgleda često su predmet izrugivanja i ismijavanja te nisu prihvaćene u društvu. Često ih se optužuje da su lijene ili proždrljive, što ne mora biti istina. Barem to nije bio moj slučaj. Ja nisam količinski toliko jeo koliko je to bio nezdravi "junk" od hrane, niti sam bio lijen, ali nisam znao kako da se pokrenem.
Debljina je vidljiva, najvidljivija od svih poremećaja za koje znam. Ako niste dio uže obitelji, kod alkoholičara ćete vidjeti problem uglavnom tek kada je pijan, znam narkomane koji su odlično skrivali svoju ovisnost godinama, ovisniku o klađenju ne piše na čelu da je kockar i da ima problem, ali pretilost je vidljiva. Pretila osoba nosi svoju pretilost od 0-24. Uz to što se sami osjećamo krivima i osuđujemo sami sebe, ovakav stav okoline sigurno ne pomaže, nego nas gura još dublje u taj ponor bez izlaza ili nam se barem tako čini u tim trenucima da izlaza nema.
Ja sam imao svoja ružna iskustva od odbijanja zaposlenja od poslodavca do ružnih pogleda koji su me pratili. Jednom sam trebao dobiti posao u garderobi jednog kluba u Londonu, imao sam 20 godina. Poručeno mi je da nisam dobio posao upravo zbog debljine jer ne izgledam atraktivno za garderobu! Halo? Za garderobu? Pa samo trebam uzimati jakne i kapute i stavljati ih na vješalicu! Ali eto, do kuda smo dogurali kao društvo kada te i za garderobijera odabiru kroz prizmu fizičkog izgleda. Nije ugodno, koliko god sebe smatrao "debelokožcem" ipak te pogađaju takve stvari.
To sve samo dodaje težinu i neriješene emocionalne probleme koji su glavni uzročnik i korijen svake pretilosti. Tuga, ljutnja, tjeskoba, stres i emocionalne praznine često su razlog za prekomjerno posezanje za hranom. Ali to je samo vrh ledenog brijega. Moramo zagrebati ispod toga. Ma ne zagrebati, trebamo uzeti lopate i početi kopati da otkrijemo što nas tišti i tjera u tu samodestrukciju kroz ovisnost o hrani. Ja sam dugo kopao i štošta sam iskopao!
Ružne li majice. Jel to Versaći?