Protekli tjedan od Sabora do televizijskih emisija i novinskih tekstova bio je u znaku govora o govoru mržnje u medijima i na internetu. S glavnim pitanjem kako razdvojiti slobodu govora od izljeva mržnje po društvenim mrežama i u komentarima na portalima. Aktualna tema dobro se nadovezala na aktualan hollywoodski skandal oko seksualnih zlostavljanja o kojima su progovorile američke glumice. Prvo pribivši na stup srama producenta Harveya Weinsteina kojemu je, a to nitko ne spominje, jedan od prvih većih producentskih uspjeha bio sjajan film “Sex, Lies, and Videotapes” iz 1989.
Uvozni bofl
Na red su došli i ostali, a potom je čavao u lijes “okupatora” ženskih sudbina u govoru na dodjeli Zlatnih globusa zabila vjerojatna buduća kandidatkinja za američku predsjednicu Oprah Winfrey. O pop i rock glazbi nigdje ni riječi, premda je jasno da bi sličnih tema uoči dodjele nagrada Grammy vjerojatno bilo na pretek, ali protagonistice zasad šute. Na hrvatskom terenu pogotovo, jer nikada nije niti bilo ozbiljnih polemika o sličnim temama u svijetu filma ili glazbe. No, teme s javnim optužbama o “pozadinskom”, prikrivanom iskorištavanju žena koje su karijere morale ostvariti (i) preko kreveta producenata, zasluženo su stigle u javni prostor. Vrlo lako mogle bi se prenijeti i u domaći prostor, jer kod nas je problem još i gori. Ne samo zato što župan privatno tuče suprugu, a ministrica obitelji i višegodišnja socijalna radnica javno izlane u kameru “to vam je tako u braku”. Što se tiče kreativnih žena u glazbi i javnom prostoru, “balkanska krčma” ipak najbolje poznaje, podržava i honorira visoke štikle, minice i napumpane sise i usnice te smanjene guzice. S ostalim, prirodnijim atributima i talentom već se teže izboriti za pažnju šire javnosti. Stoga je ženama kod nas još i teže; promotrite, od minimalnog broja saborskih zastupnica do pop i rock autorica i pjevačica koje muku muče s dolaskom do medijskog prostora. Ako nisi željna prekomjerne doze “granatiranja” slavom poput Severine i Rozge, ili novih kandidatkinja koje su im utrčale na teren (i osvojile ga), poput Lidije Bačić i Maje Šuput – što, naravno, ne smanjuje njihov profesionalizam i očiglednu tržišnu vrijednost – teško da će te majka gledati u udarnim televizijskim terminima.
No, “ima ih, ima ih, ima ih”, rekao bi Rundek. “Gdje povlačiš crtu?”, pitala bi Sara Renar čiji se novi album zove upravo tako i bavi se pitanjima o granici između privatnog i javnog. No, na stranu Renar i najbolje nove protagonistice ženskog pisma, kantautorice Irena Žilić, Jelena Radan i Dunja Ercegović, ili prvoklasne pjevačice Amira Medunjanin, Zrinka i Maja Posavec i druge. Čak i dugovječne pojave koje su nedavno proslavile 50 godina karijera poput Josipe Lisac i Zdenke Kovačiček znaju koliko je teško ostati u vidokrugu zanimanja javnosti. Kako stići na taj vrh, još je teže procijeniti u slučaju novijih domaćih pop i rock bendova sa ženskim vokalima poput Markiz, Judette ili Bang Bang, koji bi, usporedimo li ih sa sličnim protagonistima u Velikoj Britaniji ili SAD-u, ondje bili daleko prihvatljivija i normalnija pojava na top-listama nego kod nas. No, kod nas će se po radijskim stanicama radije vrtjeti uvozni bofl, nego stvarati dodatna vrijednost od dobrog domaćeg proizvoda. Markiz u kojima pjeva Ines (Red), izvrsna na sceni, a pogotovo glasom koji je jednako spektakularan kao i onaj Josipe Lisac, s novim albumom “Red” uklapaju se u svjetsku komercijalnu struju bendova od Garbage naovamo.
Neostvarena turneja
No, kako mi je jednom otkrio vođa grupe i autor pjesama Andrej Babić, nikada u povijesti Porina nagradu u kategorijama rocka i alternativnog rocka nije osvojila grupa sa ženskim vokalom. Osim Jinxa s albumom “Dixieland” i Elementala koji su pobjeđivali u kategorijama “klupske glazbe”, rock, kao i Sabor, ostaje zatvorenim za žene. Bang Bang s Larom Antić i autorom/producentom Hrvojem Prskalom, zadnjim singleom “Kako stoje stvari” uključili su i Sašu Antića iz TBF-a, te dali sjajan komentar društvene situacije u kontekstu komercijalne i prihvatljive pop pjesme. Judette s Leom Radolfi – ujedno i redateljicom videospota za singl “U mrak”, na kojem im gostuje frontmen M.O.R.T.-a John – također su ozbiljna sviračka ekipa čije bi pjesme mogle dobaciti još i dalje, samo da su u Engleskoj, a ne kod nas.
Krajem prošle godine postojala je, nažalost neostvarena, namjera da tri benda sa ženskim vokalima krenu na zajedničku turneju „domaćeg“ naziva “Tripice”, ali je zbog političke korektnosti i činjenice da kod nas nikad ne znaš kako će te tko shvatiti, ideja naposljetku odbačena. No, Markiz promoviraju odličan novi album “Red” u zagrebačkom Vintage Industrial Baru 6. veljače, dobra prilika da se provjere tvrdnje o jednom od najmodernijih domaćih bendova, s vrhunskom pjevačicom koja bi mogla snimiti i duet sa Skin iz Skunk Anansie, koji dolaze i na ovogodišnji festival INmusic. Ali nemojte misliti da su i Skunk Anansie cvale ruže i da im je bilo lako doći do osvojenih pozicija. Ali ipak neusporedivo lakše nego kod nas, gdje je i Arsenu Dediću na početku karijere mama govorila „zašto ne pjevaš kao Mišo?“, koji je bio popularniji.
Zar moze neko poredit normalne i lijepe zene sa Majom Severinom i ostalim stracama.