Već se u prvih nekoliko minuta serije Porodica jasno opisuje karijerni put Slobodana Miloševića. – Ovakav miting nije bio u Beogradu još od kad je oslobođen, čuju se njegove riječi s arhivske snimke mitinga u nekadašnjem glavnom gradu Jugoslavije. Nekoliko minuta nakon tog uvoda u novu srbijansku seriju o Slobinih posljednjih 48 sati na slobodi čujemo kako Mirjana Karanović u ulozi Mire Marković kaže: - Slobo, pa meni se više niko ne javlja, govori svojem mužu kojega glumi Boris Isaković.
Upravo je na današnji datum, 30. ožujka 2001. godine završena era Slobodana Miloševića, od mnogi zvanog i balkanskim krvnikom, čovjeka koji je Srbe preveo iz statusa vjernog saveznika velikih sila do statusa njihova neprijatelja, u stanje mržnje i omraženosti, kojeg su njihovi povijesni saveznici na kraju Miloševićeve ere i bombardirali, nakon što je Srbija zaratila praktično sa svakim s kim je mogla. A gdje je sve to rezultiralo velikim tragedijama za sve koje je ta politika zahvatila.
Današnja Srbija Aleksandra Vučića u film i televiziju ulaže izuzetno puno, to je također i tržite u kojem se na istom terenu natječu i velike medijske grupacije, što sve rezultira velikim brojem audiovizualnih djela. Pri tome, iako se u svemu tome plasira i solidan broj očito propagandnih uradaka, ima prostora i za puno ozbiljnije, a rijetko se, i u jednom i u drugom slučaju, može poreći visoka ambicija. Porodicu bismo svrstali u ovu drugu grupu, riječ je o izuzetno kvalitetnoj i očito važnoj seriji koja osim o vremenu u kojem se događa podosta govori i o samoj današnjoj Srbiji.
Naime, serija se emitira na državnom RTS-u, nekadašnjem bastionu Miloševićeve vlasti, a sudeći prema prvoj epizodi većinom je utemeljena i faktografski autentična, Karanović kao da je pljunuta Mira Marković, kada se o tih 48 sati radi, s potrebnom i dovoljnom dozom umjetničke slobode. Treba reći i kako je okupila veliki broj najboljih glumaca koji danas u Srbiji rade. Đinđića tumači i u nas poznati Uliks Fehmiu. Dakle, 20 godina nakon završetka Miloševićeve vladavine i njegova odlaska u Haag, Srbija Aleksandra Vučića nema problema s prikazom kraja jednog režima kojega su mnogi i u današnjoj Srbiji bili dio. Ipak, serija nema prizvuka neke katarze te post-Miloševićevske Srbije, tek jedna podvojenost kroz one koji su ga podržavali do zadnjeg trenutka vjerujući do kraja da se on zapravo uspješno (iz)borio za mir. Ne ulazi se ni u razloge Miloševićeva pada, u kakvom se stanju i situaciji tadašnja Srbija našla nakon više od dva desetljeća njegove vlasti.
Ali, teško se može pobjeći od misli kako ni oni koji su Miloševića rušili u toj Srbiji nisu prošli najbolje. Zoran Đinđić ubijen je od istih onih koji su mu pomagali da Miloševića konačno sruši, Legijine Jedinice, Čedomir Jovanović danas je praktično beznačajan političar čija riječ više teži izvan granica Srbije nego u njoj samoj, ne može se puno više reći niti za Vojislava Koštunicu. Ključna figura Miloševićeva kraja, Nebojša Pavković, zajedno s nizom drugih slijedio je Slobu u Haag. Treba odgledati ostatak serije kako bi se do kraja upotpunila slika koju javnosti današnje Srbije nudi serija Bojana Vuletića o glavnim akterima tih događaja, što će oni ispasti, izdajnici koji su poslali Miloševića u Haag, izvršitelji volje stranih sila, ili su ljudi koji trebaju imati svoje mjesto na pravoj strani srbijanske i svjetske povijesti. Kao i što je i tko bio Slobodan Milošević, agresivni diktator ili državnik koji nije na svoj narod izveo tenkove, za čim u jednoj sceni žali Mira.
Kao neki hint nudi se već prva scena u kojoj se s televizije čuje vijest o posjetu Sarajevu nikoga drugoga niti tadašnjeg američkog senatora Joea Bidena koji se bio našao s Koštunicom koji dan prije, pa mu se postavlja pitanje o spremnosti srpskih vlasti za izručenje Miloševića. Savršeno je jasno kako su srbijanski mediji prepuni tekstova o seriji, fact-checkinga, što će se sigurno nastaviti i iza serije, vidjet ćemo s kako obojenom polemikom. Za hrvatsku je publiku iznimno interesantno kako se serija odjavljuje jednim velikih hitom 90-tih godina – "Tek je 12 sati" grupe E.T.
- Sve je legalno. Producenti serije prvo su kontaktirali Croatiju Records, pa su se javili meni i Scardoni kao vlasnicima snimke. Objasnili su koja je priča te serije, platili su naknadu i dozvolili smo da se ta pjesma čuje na kraju epizode, kazao nam je Boytronic iz ET-ja, koji je i autor pjesme "Tek je 12 sati".
- Produkcija nam je objasnila da pojavljivanje glazbe u toj seriji nije vezano za politiku nego za vrijeme u kojem se radnja događa. Svaka epizoda završavat će jednom pjesmom koja je tada bila popularna, a odlučili su da prva epizoda završi baš s našom pjesmom, dodao je Boytronic.
Najbolji trenuci s dodjele Večernjakove ruže
Jedini razlog zašto su se oni njega odrekli je taj što je sve ratove izgubio i nije im prošla velika Srbija. Inače bi ga veličali kao Gavrila Prncipa i ostale zlikavce