Za tjedan dana održat će se dodjela Večernjakove ruže. Ovo su moji favoriti. Večernjakova ruža najstarija je, najprestižnija i svakako najozbiljnija medijska nagrada u Hrvatskoj, a ove godine, točnije za tjedan dana, obilježit će i 25 godina od prve dodjele.
Četvrt je stoljeća, dakle, prošlo otkako su birani profesionalci i poznavatelji industrije šoubiznisa odlučili nagrađivati najbolja televizijska ostvarenja, a na glamuroznoj manifestaciji koja će se održati u petak 22. ožujka u zagrebačkom HNK, s izravnim prijenosom na Prvom programu HRT-a, dodijelit će se ovogodišnje nagrade najvažnijim i najpopularnijim osobama iz javnog života Hrvatske po glasovima čitatelja Večernjeg lista. S obzirom na to da glasanje danas završava te da više nikako ne mogu utjecati na izbor pobjednika, u nastavku teksta iznijet ću svoje mišljenje o tome tko zaslužuje pobjedu u od pet od sedam popularnih kategorija te im ovim putem dodjeljujem ovu svoju TV ružu, koja još uvijek nije toliko stara, prestižna i ozbiljna kao Večernjakova, ali možda je mala najava onoga što nas čeka za sedam dana. Elem, u kategoriji TV osobe godine, bez ikakve sumnje i konkurencije, tu nagradu zaslužuje Marko Šapit. Čovjek je za vrijeme Svjetskog prvenstva u Rusiji bio veća zvijezda i od Luke Modrića, a nitko od ostalih kandidata u navedenoj kategoriji, pa ni onaj dvojac iz “A strane” koji mnogi favoriziraju, nije mu ove godine bio ni blizu. U skladu s time, i TV emisija godine je ona koju je on vodio – “Zabivaka”.
Čovjek je tako dobro uređivao i vodio emisiju da su na HRT-u u zadnji tren odustali od njegova planiranog odlaska u Rusiju gdje se trebao priključiti ostalim komentatorima, i ostavili su ga u Zagrebu da održi iznimno visoku gledanost te zbilja zabavne emisije. (Trebalo bi možda Dragu Ćosića pitati što je bilo sa Šapitovim ulaznicama i koliko je dobio za njih...) Njegovoj emisiji, doduše, onaj RTL-ov “Život na vagi” došao je poprilično blizu, pogotovo jer je rezultat te emisije nekoliko spašenih života, ali rezultati Hrvatske nogometne reprezentacije koje smo pratili gledajući “Zabivaku”, imaju ipak malu prednost u ovoj kategoriji.
Novo lice godine, nadalje, bez konkurencije je ono lijepo Velolučanke Domenice Žuvele. Ta pop-pjevačica, naime, koja je svoju pjevačku karijeru počela kao prateći vokal za glazbeni projekt Tončija Huljića i njegov Madre Badessa Band, da bi nakon toga izdala dva singla i s ovim drugim dospjela na ljestvicu “Top hrvatskih singlica Hrvatske diskografske udruge”, apsolutno je otkriće godine. Iako ima sve atribute i mogućnosti da postane samo još jedan uspješan Huljićev proizvod koji se ni po čemu ne razlikuje od svih onih koje je ranije lansirao u zvijezde, njezine pjesme, nastupi, spotovi, način pjevanja i javnog prikazivanja sasvim su drukčiji, bolji i originalniji od svega ostalog što je proizašlo iz tog proizvodnog pogona koji inače veoma cijenim. Pjesme “Baš, Baš” i “Vidi se iz aviona” pravi su mali glazbeni biseri... To što bih Domenici rado dodijelio i pravu ružu, a ne samo ovu svoju TV ili Večernjakovu, uvjeravam vas, nema nikakve veze s ovim gore napisanim o njoj. To su samo činjenice! U kategoriji glazbenika godine, isto tako, nagradu bih objektivno gledajući trebao dobiti Vojko V koji je ove godine zasigurno najveće osvježenje na glazbenoj sceni, a ako se to slučajno ne dogodi pa nagradu uzme, što ja znam, Nina Badrić ili netko drugi od nominiranih, ne vidim nikakvo drugo objašnjenje ni odgovor na pitanje kako to, nego da ga netko sabotira i protiv njega lobira. Masoni? Zaista ne bih znao... O radijskim kategorijama; onima za najbolju radijsku emisiju i najbolju osobu, neću pisati jer radio gotovo nikada ne slušam. Upalim ga samo nedjeljom u 20 sati i dvije minute kako bih na Yammat FM-u poslušao emisiju “Nedjeljom u dvajst nula dva” mog prijatelja Tome Šunjića. Međutim, kako on ove godine nažalost nije nominiran, mislim da ne bi bilo u redu davati svoje mišljenje o nečemu što inače ne pratim niti je predmet ove, zapravo, televizijske rubrike.
Napisat ću samo da, ako mu je isti kao onaj školski, navijam da pobjedu odnese glazbeni kurikulum Borisa Jokića u istoimenoj radijskoj emisiji. U posljednjoj preostaloj kategoriji, onoj za glumačko ostvarenje godine, nagradu bi trebali podijeliti Nives Ivanković za svoju ulogu u seriji “Novine” i Borko Perić koji je udahnuo život Toninu Smeraldiću iz Baretićeva “Osmog povjerenika”. Oboje su, naime, maestralno odigrali svoje uloge i zbilja mi se teško odlučiti za samo jedno od njih dvoje... Vjerujem da ni čitateljima Večernjeg lista, čiji glasovi odlučuju u izboru za Večernjakovu ružu, nipošto nije bilo lako odlučiti se za pobjednike u svih sedam kategorija. Ja sam, evo, jedva uspio u ovih pet televizijskih, a nadam se da će kandidati koje sam izabrao dobro proći i na samoj dodjeli u HNK za sedam dana.
Onima koji, međutim, ne ostvare uspjeh koji im želim i ovdje predviđam, neka ova moja TV ruža posluži barem kao utješna nagrada.
