Proslavljeni kazališni, televizijski i filmski glumac Žarko Potočnjak preminuo je jutros u 76. godini života. Tužnu vijest o odlasku glumca potvrdili su iz Glumačke družine Histrion. Tijekom svoje bogate glumačke karijere Potočnjak je snimio 25 igranih filmova, a u njih 10 imao je glavnu ulogu. Glumio je i u 30-tak televizijskih serija, a iza njega je i oko 150 kazališnih predstava. Za svoj rad nagrađen je brojnim nagradama i priznanjima. U veljači ove godine, nakon više od pet desetljeća oprostio se od glume, i to znakovito – na svoj 75. rođendan. O svojoj neopozivoj odluci prestanka bavljenja glumom progovorio je i za Večernji list.
– Ne odlazim zbog mlađih generacija, već jednostavno zbog situacije u kojoj su se našli kazalište i film. U njima je uvijek bio neki kaos i teško se postizao kakav rezultat, a sada u ovoj pandemiji to je takvo rasulo da ne vjerujem da će se u idućih četiri-pet godina išta poboljšati i zato ne želim više imati posla s time. Radije ću doma čitati knjige – kazao nam je Potočnjak u svom posljednjem intervjuu za Večernji list. Dodao je i kako ga najviše žalosti što su se i mladi glumci našli u takvoj situaciji, a najviše ga zabrinjava, kako je i rekao, to što nema nikakvih naznaka za neke promjene u skorijoj budućnosti. – Ne poduzima se ništa po tom pitanju, umjesto da stisnu šake i pokušaju nešto napraviti. Ne znam što bi to bilo konkretno, ali kad smo mi bili mladi i kad nam situacija nije bila sklona, mi smo, recimo, pokrenuli Histrion, kazališnu družinu koja danas ima i dvoranu. Mladi glumci moraju pronaći neki svoj način, a ne rade ništa osim što kukaju – govorio je glumac. Teško se nosio i s načinom na koji su glumci bili tretirani.
– Pogledajte samo te sapunice i što se sve piše o glumcima. To ne sliči ni na što. Nema tu više gušta. Neki bi mogli reći da samo kukam, ali jednostavno mislim da je kazalište u kvaliteti barem prepolovljeno. U glumi smo trenutačno na jednoj četvrtini onoga što su nekada radili veliki hrvatski glumci. O njima su se pisali eseji i knjige – istaknuo je Potočnjak pa nastavio: – Od mladih glumaca jako volim Filipa Jurčića i Amara Bukvića, prijateljujem s njima, ali to su dečki koji su već toliko u tim sapunicama da i odigraju u kazalištu neku ozbiljnu ulogu, teško to čovjek u sebi može spojiti, njega u sapunici pa onda, na primjer, kao Hamleta. To je kaos koji se ne da spojiti. Glumac ni sam više ne zna je li glumac sapunica ili kazališni glumac.
Dotakao se i financijskog aspekta zbog kojeg mnogi prihvaćaju uloge u sapunicama, u kojima se i Potočnjak okušao. Prije 12 godina tumačio je lik Bože Hajduka u seriji Nove TV “Najbolje godine”. – Snimio sam samo jednu sapunicu i imao dvostruko veći honorar od svih drugih, ali to mi je bio džeparac. Nekad sam za seriju mogao kupiti kuću, a sada ne mogu ni dva kvadrata. To nije novac, i smiješno je kad netko kaže da to radi zbog novca. Odi cijepat drva i jednako ćeš zaraditi – odrješit je bio Potočnjak koji je i u mirovini bio aktivan. Predavao je scenski govor na sveučilištu Libertas, a slobodno vrijeme često je provodio i na svom imanju.
U svom posljednjem intervjuu otkrio nam je i kako preživljava neizvjesna pandemijska vremena. – Bojim se jako, plućni sam bolesnik i prije 20 godina operirali su mi pluća. Moram se jako paziti i svaki izlazak iz kuće mi je strašan. Ne možete ni zamisliti kako se osjećam, ali živim i radim i dalje. Naučio sam se čuvati – optimističan je bio Potočnjak do samog kraja.
Iako se povukao iz glume svojim mladim kolegama uputio je i savjet kako vratiti stari sjaj glumačkoj profesiji. – Neka se pokrenu i nešto rade. Ne mogu im dati drugi savjet, morao bih biti u njihovoj koži, no nešto moraju smisliti, nešto se u njima mora rađati. A ne vidim da pripremaju neke velike i značajne projekte. Ne vidim ništa. Čekaju dvije-tri sapunice i to je to. To je danas život glumca, a mene to ne zanima pa onda idem lijepo stolariti – zaključio je naš posljednji razgovor Žarko Potočnjak.
Počivao u miru. Čovjek čiji glas kad čuješ, odmah možeš predočiti lice kojem pripada.