The Good Mothers, Disney+
Obično hvalimo britanske, ili barem francuske kriminalističke serije. Dobro ‘ajde, skandinavske posljednjih godina. A zapravo su najbolje talijanske. “Gomorrah” je bila jedan veliki svjetski hit po knjizi Roberta Saviana koji je zbog tog svojeg djela bio dugo i pod policijskom zaštitom, odnosno u realnoj opasnosti. I “The Good Mothers” serija je napravljena po romanu Alexa Perryja stvorenog po stvarnim događajima. Inače je Perry iskusan strani dopisnik koji potpisuje nekoliko knjiga također temeljenih na stvarnim događajima ili općim događajima s različitih svjetskih lokacija, poput priče o Boko Haramu iz Nigerije. Tema je ove priče talijanska mafija “Ndrangheta iz Kalabrije koja je jedna od najokrutnijih uopće. I ta se mafijaška organizacija obrađuje kroz tri hrabre žene unutar ‘Ndranghete koje počinju surađivati s novom tužiteljicom kako bi srušile mafijaško carstvo. Riječ je o iznimno kvalitetnoj seriji, što se pokazalo već nakon prvog prikazivanja. Na 73. Berlinaleu, kada su se prvi put ocjenjivale serije, dobila je glavnu nagradu. Dakle, 2010. godine serija počinje s nestankom Lee Garofalo koja zajedno s kćeri Denise odlučuje okončati krvavu vladavinu kalabreške mafije. Za to vrijeme, nova tužiteljica u Kalabriji Anna Celace postavlja novu strategiju za borbu protiv klanova ‘Ndranghete na način da pokušava utjecati na ženske članove mafije, odnosno na žene mafijaša. I tu se rađa suradnja kojoj se priključuju još dvije žene koje zapravo izdaju vlastitu obitelj kako bi im djeca imala sigurniji život. Serija je iznimno dobro režirana, s osobitom pozornosti poklonjenoj detaljima kao i što je postignuta efektna atmosfera napetosti i tjeskobe kao jasna aluzija na život koji vode žene koje se nađu u okružju zla kakvo je kalabreška mafija. Naravno, uvijek se postavlja pitanje kako se netko u takvom okružju nađe, no ovdje je priča usmjerena na neobičnu hrabrost žena koje su svjesne da zlo neumitno rađa novo zlo. Pogotovo je dobro što je serija ispočetka bila zamišljana kao u cijelosti britanska produkcija da bi se shvatilo kako nikako takva priča ne može funkcionirati ako nije na talijanskom jeziku. I tako je nastala zajednička britanskotalijanska produkcija koja je doista efektna pa i zbog toga što je u toj koprodukciji i kuća Wildlife koja potpisuje i “Mladog papu”. Dakle, britansko-talijanskog iskustva nije nedostajalo i to se doista vidi, takva je odluka rezultirala zaista odličnom serijom gdje je s britanske strane stigla odlična obrada knjige u scenarij. Odlično je da seriju sada možemo pogledati na ovoj platformi.
Rabbit Hole, SkyShowtime
Kiefer Sutherland vratio se žanru u kojem se ipak najviše ostvario, trileru političkih, ili u ovom slučaju industrijskih, konotacija. Samo, u “Rabbit Hole” nema te dinamike kao u “24” što je očito dobro, jer s vremenom prebrza radnja smještena obavezno u neki vremenski okvir pomalo i dosađuje. Ovdje je sve malo dublje i malo pametnije. Sutherland je John Weir, majstor obmane u svijetu industrijske špijunaže, kojem ubojstvo smjeste moćne sile sposobne kontrolirati čitave nacije. Iza ovog klišeiziranog sinopsisa nalazi se dobro ocijenjena serija, i to sa svakim pravom. Dobar triler uvijek ide polagano prema svojoj kulminaciji, ovdje se to pravilo poštuje kroz dobru atmosferu, a pomognuto i nekim već legendarnim glumcima poput Charlesa Dancea. Kako smo zaključili i u prošlom broju, vrijeme je nekog novog Hladnog rata pa su različite priče o zavjerama opet popularne, ako su to ikada i prestale biti. Posebno ako su dobro ispričane kako je svakako slučaj ovdje. Vrlo zabavno i intrigantno, bez osobite žurbe i nervoze, triler dobrog stila.
Shrinking, Apple TV+
Nije novost, Harrisona Forda upravo smo odgledali u “1923.”, dijelu mega western epopeje Taylora Sheridana, tako da nam na malom ekranu nije stran. Ali, dok čekamo još jednog Indianu Jonesa, pogledajte “Shrinking”. Tamo je Ford dr. Paul Rhoades, psihijatar koji ima Parkinsonovu, a koji je kolega glavnog lika serije, Jimmyja Lairda, kojega tumači ovdje zaista dobri Jason Segel. Laird ima krizu, žali, pa počinje probijati granice liječničke etike govoreći svojim pacijentima što doista misli o njima, a to rezultira ogromnim promjenama u njegovom i u životima njegovih pacijenata. Serija o psihijatrima koji su luđi od svojih pacijenata nagledali smo se. Neke su doista bile i iznimno uspješne, poput “Frasera”. Ne vjerujemo da će to biti slučaj sa “Shrinking” iako je serija izuzetno dobro ocijenjena. Naprosto, druga su vremena u kojima vlada teror sadržaja koji nitko više ne želi čekati nego ga želi odmah. A također, u onim vremenima Harrisona Forda teško bismo, odnosno nikako, vidjeli na televiziji. Zato treba uživati i dobro se nasmijati. Ovdje se to u svakom slučaju može.
Brzina metka, HBO
Svakako ovo nije ni približno najbolji film s Bradom Pittom, ali kada se on negdje pojavi, svakako vrijedi baciti oko. A ovdje se to poprilično i isplati, jer David Leitch, redatelj filma, uspio je napraviti dobar i dinamičan akcić s pričom svojstvenom novijem azijskom akcionom filmu. Na kraju, sve se i događa u Japanu, na jednoj željezničkoj liniji gdje se u vlaku događa svašta, a jedino je pitanje tko će živ s njega izaći. Pitt je ovdje Ladybug, američki operativac s problemima osobnosti, anksiozan je i smatra se prilično nesretnim, a njegova je šefica Sandra Bullock u ulozi Marie Beetle. Treći je razlog zbog čega treba gledati film Michael Shannon koji je u ulozi Bijele smrti, ruskog mafijaša koji preuzima skupinu yakuza. Plus u cameo ulogama pojavljuju se Channing Tatum i Ryan Reynolds, kao putnik i kao ubojica. Iznimno zabavan dodatak. Praktično stalna dinamika s očekivano puno akcijskih scena koje često graniče s kojekakvim bizarnostima popunit će dobro ove dane vikenda. Vrijedi vremena.
