Svaka sapunica uvijek ima onaj jedan lik koji čuva sve tajne, na kojeg računaju i pozitivci i negativci i kojeg gledatelji na ekranima, zbog svoje nenametljivosti, vole. U “Zori dubrovačkoj” taj lik je Magdalena, vjerna sluškinju u domu obitelji Knego. I dok je Magdalena vječno u tamnoj odjeći, skupljene, sjede kose i bljedunjava lica, glumica koja ju igra ni najmanje joj ne nalikuje. Jolanda Tudor, 48-godišnja splitska glumica primjer je vedrine i živopisnosti kojeg imaju vječni kreativci.
– Lik Magdalene mi je zanimljiv jer čuva tajne, a to je i glumački zahtjevnije jer proživljavam neke misaone procese, a nema velikih zapleta. S druge strane, Magdalena je karakterno drugačija od mene, ja sam uvijek u pokretu, rokerica u duši, ali sam se trudila oživjeti je da djeluje što prirodnije – priča Jolanda. Ovo joj je prva uloga u sapunicama mada se s njima susrela još dok se u Splitu snimala “Ruža vjetrova”. – Na tom setu sam radila kao suradnik za govor i actors couch. Veliki izazov mi je bio pristati na ulogu u dramskoj seriji i ući u košnicu u kojoj se puno vremena provede na setu, ali to je doprinijelo mojoj disciplini – kaže Jolanda. Na setu “Zore” surađuje s brojinim mladim kolegama, a kada njih gleda vjeruje da Hrvatska ima glumački potencijal.
Starija kćer bježi od novinara
– Pozitivno sam iznenađena koliko ima mladih ljudi koji su puni ideja i kreativnosti. Kvantiteta ne znači nužno kvaliteta, ali gluma je posao koji je dobio na dignitetu. U vrijeme kada sam se ja školovala za glumicu, to nije bilo zanimanje koje je roditelj htio svom djetetu – priča Jolanda. Njen put ka glumi od djetinjstva je bio utaban. Kaže, nije bilo riječi o odluci da se bavi glumom. Taj poziv se dogodio sam od sebe.
– Prvu ulogu imala sam u prvom razredu osnovne škole i još se sjećam recitacije koju sam tada rekla: - “Sloboda je došla sasvim mala, poput točkice, a onda je rasla sve više i više dok nije postala sjajna kao Sunce”. Mislim da upravo sloboda obilježava cijelo moje postojanje i moj rad – kaže Jolanda. U osnovnoj školi je pisala igrokaze, u srednjoj je već glumila u HNK, a onda je upisala Filozfski fakultet gdje je završila pedagogiju, nakon čega se školuje za glumce animatore. Završen faks i danas joj pomaže u glumačkom poslu, tim više što često kao mentorica radi s mlađim naraštajem. Radila je Jolanda i kao radijska voditeljica dječjeg programa, piše tekstove, režira, a tu i tamo sjedne za stol i napiše pokoji stih koje pjevaju poznati pjevači.
– Moja suradnja s estradom krenula je preko pokojnog Zdenka Runjića u okviru njegove Skalinade. Pisala sam tekstove koje su kasnije otpjevali Goran Karan, Ivo Amulić, Meri Cetinić..., a prošle godine na Splitskom festivalu je bila moja pjesma “Picigin” – priča Jolanda. U slobodno vrijeme bavi se vrtlarstvom, i to kako ona kaže, onim prijateljskim.
Uvijek bira različite uloge
– S nekoliko prijatelja obrađujem vrtove prema principima održivog razvoja i permakulture.. Uživamo u tome i na kraju imamo prinose dovoljne za naše potrebe – kaže glumica koja se raduje kraju snimanja “Zore” kako bi se zaputila u svoj Split.
– Zima u Zagrebu mi je bila teška, moram priznati da se nisam mogla prilagoditi na sivilo, ali mi je zato sve ono loše tijekom zime Zagreb nadoknadio u ovim proljetnim danima. Ipak, kao ona prava Dalmatinka, jedva čekam ‘navigavati’ moru – iskreno će glumica pa nastavlja: – Obožavam plivanje, jedrenje, sve što ima veze s morem. To mi daje osjećaj slobode. Šušur mediterana, dalmatinski menatalitet... To je moje prirodno okuženje – kaže zanesno Jolanda.
