Najmlađa članica glumačke ekipe sapunice "Čista ljubav", koja se prikazuje na Novoj TV , devetogodišnja je Dora Arar, koaj tumači predškolku Mašu. Njezina oca Tomu utjelovio je glumac Ivan Herceg, s kojim se najviše sprijateljila na setu, kao i s glavnom glumicom Tarom Rosandić u ulozi Sonje. Poput prave profesionalke Dora odrađuje sve glumačke zadatke unatoč školskim obavezama.
Kako si dobila ulogu u seriji “Čista ljubav” i koliko se već baviš glumom?
Ovo mi je treća godina da idem na dramsku u 4sobe kod Darije Lorenci. Krenula sam jer sam oduvijek voljela nastupati i pripremati predstave. Čak sam sa svojim tatom počela snimati kratke filmove; tad sam shvatila da je dramska baš za mene. Prije “Čiste ljubavi” glumila sam samo u godišnjim predstavama koje pripremamo na dramskoj i izvodimo u kazalištu Vidra. Ulogu sam dobila nakon audicije. Za prvi krug audicije trebala sam pripremiti jednu scenu. Bila sam presretna kad sam ušla u drugi krug, koji je već bio s Ivanom Hercegom, odnosno tatom iz serije. Kad su mi javili da sam dobila ulogu, bila sam izvan sebe od sreće!
Koliko se tvoj dan razlikuje sada kada imaš snimanja i što ti je najteže?
Otkad snimam, imam puno manje slobodnog vremena. To sam osjetila već ljetos – dok su svi moji prijatelji bili na moru, ja sam ustajala rano ujutro, snimala, pa učila tekst i pripremala se za drugi dan snimanja. Imala sam tri tjedna odmora. Otkad je počela škola, još mi je napornije, iako sad snimam manje nego tijekom ljeta jer idem u školu, a moram i napisati zadaću za idući dan. Najteže mi pada što imam malo slobodnog vremena. A opet, prije sam slobodno vrijeme provodila gledajući dječje serije, a sad ja snimam seriju! Sad kad god gledam film ili seriju, zamišljam koliko im je trebalo za pripreme, kako su odradili glumačku i tehničku probu, pitam se koliko su puta ponavljali...
S kim se od glumaca najviše družiš na setu i tko ti daje korisne savjete?
Najviše scena imam s Hercom (Ivan Herceg), pa se s njim najviše i družim. Sprijateljila sam se još i s Olgom i Tarom. Mislim da mi je Tara otkrila najviše trikova i dala savjeta.
Kako su tvoji prijatelji reagirali kad si im rekla da ćeš glumiti u seriji?
Kad sam im rekla da ću glumiti u seriji, pa i kad sam tijekom ljeta snimala, nitko od mojih prijatelja još nije shvaćao o čemu se radi. Uzbuđenje je došlo tek kad su krenule najave, pa su mi počeli javljati da su me vidjeli na televiziji ili u nekom časopisu. A kad je počelo prikazivanje, neki u školi čak su počeli tražiti da se fotografiraju sa mnom. Uglavnom, svi u školi ponosni su na mene, sretni su što imaju prijateljicu glumicu i stalno me ispituju što će se sljedeće dogoditi u seriji.
Imaju li u školi razumijevanja za tvoje izostanke zbog snimanja?
Produkcija se trudi da ne izostajem iz škole, pa sam zasad izostala samo jedanput, ali učiteljica i ravnateljica također su mi čestitale i imaju razumijevanja.
Postoje li glumac ili glumica koji su ti uzor?
Ne baš, nisam razmišljala o tome niti imam nekih glumačkih uzora.
Zbog čega si zavoljela glumu?
Najviše zbog toga što volim oponašati, pretvarati se u neke druge likove i nastupati pred drugima. Jednostavno nemam tremu, volim biti na pozornici. Krenulo je od snimanja kratkih filmova kod kuće s tatom, od kojih su neki bili za moj YouTube kanal Dornia.
Sada kada si zavirila u svijet glume, želiš li se time baviti i kad odrasteš ili imaš neke druge planove?
Prije nego što sam dobila ulogu u “Čistoj ljubavi”, govorila sam da želim biti modna dizajnerica. Još uvijek volim crtati, slagati boje i kombinacije odjeće, ali sviđa mi se snimati i, prema tome što mi kažu drugi, imam talenta za glumu, pa možda postanem i glumica. Sva sreća što za odluku imam vremena do faksa!
Imaš li osim glume još koji hobi i kako provodiš vrijeme kad nisi u školi ili na snimanju?
Volim plesati, idem na jazz dance i ide mi dobro jer su me prošle godine pozvali u mini super grupu. U slobodno vrijeme volim se igrati s prijateljima, bratićem i bratom, volim se zezati i maziti s našim mačkom Mikijem, čitati knjige i časopise, gledati filmove ili svoje omiljene youtubere.
