Hrvatski liječnici su me spasili, vaši su stručnjaci jedni od najboljih. Vratili su me na noge, nakon što su mi u Engleskoj rekli da mi spasa nema i da vjerojatno više nikada neću hodati. Zahvaljujući vašim stručnjacima vratila mi se vjera u oporavak i povratak na pozornicu – rekao nam je prvi pjevač legendarnog britanskog heavy metal benda Iron Maiden Paul Di’ Anno (63), koji se već tri mjeseca nalazi u zagrebačkom domu “Medisal” gdje se oporavlja nakon nekoliko operativnih zahvata koje je napravio u Engleskoj, ali oni nisu, kaže, polučili željeni rezultat. U Hrvatsku se, kako kaže, zaljubio već davno, kada je još nastupao i ljetovao na našoj obali, a ne bi se bunio ni da nakon oporavka i turneje koju planira starost provede upravo u Zagrebu, mjestu koje je postalo njegov novi dom, pa za sebe kaže da je pravi ‘dečko iz Dubrave’ i ‘najmlađi starac’ u domu.
Našu je domovinu izabrao zahvaljujući toplim preporukama dugogodišnjeg prijatelja Stjepana, a kako su mu liječnici ionako zabranili let avionom, Hrvatska se nametnula kao idealna destinacija.
Vedar duh nije izgubio, a sada nam je otkrio zanimljive detalje iz privatnog života i bogate karijere.
– Ovdje su neki od najboljih doktora na svijetu, pravi sam sretnik. Da skratim priču, u jednom tjednu su mi rekli da umirem i da mi nema spasa, a u drugom sam u Hrvatskoj pun nade i želje za oporavkom. Moj fizioterapeut Mateo ima zlatne ruke, čaroban je. Imate osjećaj da ne radi ništa, a nakon svakog tretmana osjećam se sve bolje. Ljudi u domu su fantastični, moja sjajna sestra Jasmina odlično se brine o meni, imam sve što mogu poželjeti i više – otkrio je Paul koji se u Hrvatskoj nalazi već nekoliko mjeseci nakon što ga doktori u Engleskoj ‘otpisali’, a prvi problemi krenuli su 2015. godine u Argentini kada je dobio sepsu.
Koljena su mu polako počela otkazivati zbog brojnih ozljeda. Pomoć je odlučio potražiti u rodnom Londonu, no prognoze su bile loše, a potom je došao na rehabilitaciju u Hrvatsku. Osjeća se jako dobro, prvi put je stao na noge u posljednjih 5 godina, a iako mu se nastupi činili kao daleka prošlost, to se sada promijenilo.
Ljubitelji heavy metala Paula ponajviše pamte kao člana legendarnog benda Iron Maiden, no do pauze zbog zdravstvenih problema gradio je uspješnu karijeru i bio član nekoliko bendova poput Killersa, Battlezonea i Praying Mantisa, a i danas se rado prisjeća početaka u jednom pubu u Londonu.
– Odrastao sam u istočnom Londonu, a tamo je izbor u ono vrijeme bio veoma jasan – ili ćeš upasti u bandu ili ćeš postati nogometaš ili ćeš se baviti glazbom. Ja sam odabrao glazbu, ali i ovu drugu mračniju stranu, no glazba je prevladala. Došlo je do eksplozije punka, svatko je mogao glazbeno stvarati, a to mi se posebno svidjelo. Prije Iron Maidena pjevao sam u lokalnom bendu, imali smo svirke u pubovima po Londonu, ništa veliko, ali stvarali smo glazbu i radili ono što nas je veselilo. Zapravo, kada malo razmislim, bili smo stvarno dobri, vladali smo istočnim Londonom, a onda se sve promijenilo – priča Di’ Anno koji je preko zajedničkog prijatelja došao u kontakt s legendarnim Steveom Harrisom (65).
– Išli smo u istu srednju školu, no on je bio malo stariji pa se nismo imali priliku upoznati prije. Išao sam na audiciju, iako mi se to tada činilo kao potpuni promašaj, ali dobio sam posao koji sam isprva odbio! Steve me potom pozvao u svoj dom u Londonu, družili smo se, razgovarali, otkrio mi je svoje planove i pokazao glazbu koju je radio. Tada smo kliknuli, sve je došlo na svoje mjesto, a ostalo je povijest. Zajedno su proputovali svijet i nizali uspjehe, a kako kaže, uvijek je volio taj užurbani način života, putovanja i dobru zabavu.
– Uvijek ću se rado sjetiti našeg prvog nastupa u Tokiju, ali ne mogu izdvojiti samo jedan nastup. Svi su bili posebni, imali su svoj šarm. Oduvijek sam volio taj način života, nove zemlje, nove gradove, putovanja, i to je nešto smo mi stvarno jako nedostaje. Skitnica sam u srcu, mirovanje nije za mene. Imam nekoliko mjesta koje nazivam domom, ali volim biti u pokretu, pa mogu reći da me ovih posljednjih sedam godina sjedilačkog načina života uništilo. Volim taj koncept jedan dan, jedan grad i tako svaki dan – dobri nastupi, upoznavanje novih ljudi i dijeljenje autograma.
I danas postoje brojne teorije zašto je Paul napustio bend, no kako otkriva, nije bilo nikakve drame ni sočne priče koja bi punila medijske stupce, jednostavno je znao da je došlo vrijeme za promjenu.
– Nakon odlaska iz benda napokon sam osjetio što znači sloboda. Da, istina je da je došlo do nesuglasica s Harrisom i menadžmentom, no meni je najviše smetalo što se glazba počela mijenjati. Zapravo, nije se dogodila neka velika svađa, ali mišljenja su nam se počela razilaziti. Meni se više sviđala glazba koju smo izvodili na prvom albumu, koja je bila više ‘sirova’ i koja je vukla prema punk-zvuku, dok su nove pjesme bile nekako više ‘uglađene’ – govori Paul pa dodaje:
– Za uspjeh benda kao što je Iron Maiden potrebno je da svaki član daje tisuću posto od sebe i da bude sto posto ‘unutra’, jer ako niste, nećete zeznuti samo sebe, već i cijeli bend i obožavatelje. Shvatio sam da je vrijeme da odem, a tako je bilo najbolje i za mene i Iron Maiden.
Nakon odlaska iz benda neko je vrijeme lutao po Americi koja mu nikada nije ‘sjela’, osim Teksasa, a onda se krajem 80-ih uputio prema Brazilu za koji je odmah znao da će postati njegov dom baš kao i London u kojem je odrastao. Iako se njegov rodni grad promijenio i danas je ‘uglađeno’ mjesto, za njega će uvijek imati poseban šarm.
– London se uistinu jako promijenio. Znam da ću sada zvučati kao moja majka ili baka, ali prije nije bilo novca, ljudi su bili siromašni, ali je bilo poštovanja, pozdravljali smo se na ulici i uvijek bili spremni pomoći jedni drugima. Možda smo se znali samo iz viđenja, ali doslovno si mogao nekome ući u kuću i družiti se, a toga sada više nema. Tamo su i dalje moji prijatelji i nogomet. Znam, tipičan britanski odgovor.
Paul je inače veliki obožavatelj londonskog West Hama, pa nismo mogli propustiti razgovor o najvažnijoj (sporednoj) stvari na svijetu.
– Moj klub je West Ham, to je neraskidiva ljubav, a moj heroj će uvijek biti bivši trener Slaven Bilić. Jako sam ljubomoran što ga je Harris upoznao, a ja još nisam imao prilike, ali to mi je jedna od najvećih želja. Roker je i jako je cool, tako da bi, da ga upoznam, to bio vrhunac mog boravka u Hrvatskoj. I Vlašić, njega ne smijem zaboraviti, odličan je igrač pa se nadam da će dobiti bolju minutažu – otkriva glazbenik, a osvrnuo se i na Dinamo.
– Gotovo svakodnevno prolazim kraj stadiona Maksimir i uistinu ne želim uvrijediti navijače, ali stvarno izgleda grozno. U nogomet treba investirati, Dinamo je odličan klub, čuo sam priče o navijačima i povijesti i stvarno su zavrijedili neko velebno zdanje.
Ljubav prema Zagrebu
Posljednji album Paul je izdao 2020. godine, nakon što je njegov producent u Njemačkoj slučajno pronašao snimke stare gotovo 16 godina. Iako to nije njegovo najbolje izdanje, odlučio je objaviti pjesme, a reakcija publike bila je i više nego pozitivna, oduševio ih je taj stari i pomalo zaboravljeni zvuk.
– Iznenadila me reakcija publike, bio je to prvi album nakon podulje pauze, no čini se da me obožavatelji nisu zaboravili kao članovi benda s kojima sam izvodio pjesme. Nakon što sam se razbolio, pokušali su me zamijeniti, iako sam ja osnovao bend, dao mu ime i pisao pjesme. Žalosno je što vas ljudi gotovo uvijek otpišu kada vam život krene nizbrdo – ispričao je Paul, ali nije ga zaboravio njegov nekadašnji kolega iz benda.
S Harrisom se čuje redovito, a njihov susret nakon gotovo sedam godina trebao bi se dogoditi upravo u Zagrebu budući da Iron Maiden priprema pravi glazbeni spektakl 22. svibnja u Areni Zagreb, a veliko iznenađenje priprema i Paul. Naime, nakon sedam godina stanke prvi nastup imat će baš u našoj metropoli.
– Nastup u Zagrebu organizirao je moj dobar prijatelj Stjepan, odličan pisac i osoba zbog koje sam i došao ovdje. Bit će to svojevrsni koncert zahvale Hrvatskoj, liječnicima i svim obožavateljima koji su bili uz mene i pomogli mi preživjeti ovo teško razdoblje. Detalji su spremni, a nastupu u Zagrebu veseli se i moj bend iz Norveške – otkriva Di’ Anno, koji će nastupiti samo dan prije Iron Maidena, točnije 21. svibnja u Bikers and Bear Factoryju, a našu metropolu jednostavno obožava baš kao i domaću hranu.
– Jako volim Zagreb iako sam uspio posjetiti samo nekoliko mjesta među kojima su restorani u starom dijelu grada. Hrana je izvrsna, ljudi su jako ljubazni, a Hrvatice zaista najljepše žene na svijetu. To vam govorim iz iskustva. Bio sam oženjen nekoliko puta, bivše žene su mi iz Venezuele, Brazila i Meksika, ali Hrvatice su priča za sebe – govori kroz smijeh. Osim za Hrvatice riječi hvale ima i za domaće glazbenike. Iako jezik baš i ne razumije puno, sviđa mu se zvuk.
– Ne razumijem puno, ali glazba u Hrvatskoj na odličnom je nivou, ima velik potencijal da postane prepoznatljiva u svijetu, a u planu imam i suradnju sa svojim prijateljem s mora koji je vrhunski glazbenik. Uskoro će mi poslati svoje pjesme pa se nadam se da ćemo uskoro započeti snimanje – priča Paul, a na pitanje kakvi su mu planovi nakon oporavka spremno odgovara.
– Kada se napokon oporavim, prvo želim otići na turneju, a potom u studio i snimiti nove pjesme. Toliko toga želim reći, zahvaliti svima koji su bili uz mene. Želim se ponovno vratiti na pozornicu, pogledati utakmicu na stadionu i nadoknaditi izgubljeno vrijeme – otkriva Paul.
– I napokon sjesti na motor, ponovno osjetiti slobodu, napraviti neku novu tetovažu, ma jednostavno – proživjeti život, a to će biti moguće zahvaljujući Hrvatskoj.
Sretno!